Jesmo li pripremili mlade na aktivno i odgovorno građanstvo? Što kažu istraživanja o građanskoj kompetenciji mladih u Hrvatskoj, na koji način se u formalni odgojno-obrazovni sustav uveo GOO - građanski odgoj i obrazovanje te koju ulogu u uvođenju i unaprjeđenju imaju jedinice lokalne samouprave? Koja je uloga civilnog društva u neformalnom građanskom obrazovanju!
Građanska i društvena kompetencija prepoznata je kao jedna od temeljenih kompetencija u Europskom referentnom okviru ključnih kompetencija za cjeloživoto učenje (Preporuka Europskog Parlamenta i Savjeta, 2010: 171, 175, 180). Građanski odgoj i obrazovanje (GOO) uključuje formalne i neformalne programe kojima se razvija upravo ta temeljna kompetencija, odnosno razvijaju se znanja, vještine ili sposobnosti te demokratski stavovi i vrijednosti koje će omogućiti odgovorno sudjelovanje u demokratskom društvu. Tako se može zaključiti kako se građansko obrazovanje veže uz poučavanje o, primjerice, temeljnim političkim i društvenim pojmovima te osnovama demokratskog političkog sustava kao i sposobnostima poput kritičkog razmišljanja, medijske pismenosti ili pak analize teksta potrebnih za aktivnu participaciju u političkom životu. U isto vrijeme, građanski odgoj i obrazovanje podrazumijevan razvijanje vrijednosti koje su važne za demokratsku političku kulturu kao što su vrijednosti navedene u čl. 3 Ustava RH. Europski parlament i Vijeće Europske Unije još su 2006. godine zaključili kako takvo obrazovanje razvija „građanske kompetencije [koje] omogućuju pojedincu puno sudjelovanje u građanskom životu, zahvaljujući poznavanju društvenih i političkih pojmova i struktura i opredjeljenju za aktivno i demokratsko sudjelovanje u društvu“, osposobljava mlade za suvremeni radni život koji se sve više temelji na timskom radu i smanjivanju hijerarhije i podučava nenasilnom rješavanju sukoba. Europsko vijeće je 2015. godine zaključilo kako je uloga obrazovanja promicanje fundamentalnih ljudskih prava, nediskriminacije, vladavine prava, društvene inkluzije, pluralizma, tolerancije i sličnih demokratskih vrijednosti kao i osnaživanje mladih za aktivno građanstvo, razumijevanje drugačijih, kritičko razmišljanje i otvorenosti za dijalog (Europsko vijeće, 2015).
Jesmo li pripremili mlade na aktivno i odgovorno građanstvo? Što kažu istraživanja o građanskoj kompetenciji mladih u Hrvatskoj
Rezultati istraživanja koji će biti kratko opisani u nastavku teksta potvrđuju potrebu za većom podrškom mladima u razvoju građanskih znanja, vještina i stavova. Mladi pokazuju ograničeno razumijevanje temeljnih političkih pojmova i procesa, nemotiviranost za politički angažman, nepovjerenje u političke i državne institucije te podupiranje određenih nedemokratskih vrijednosti. Tako istraživanje provedeno nad maturantima u 2013. godini ((Ilišin i dr., 2013., objavljeno u publikaciji Mladi u vremenu krize) ukazuje kako je tek trećina njih zainteresirana za politiku u Hrvatskoj, niti jedna od 13 ponuđenih državnih institucija ne uživa njihovo većinsko povjerenje, prevladava osjećaj male (31%) i niti male (46%) zastupljenosti u politici, etnička distanciranost i neprihvaćanje različitosti o kojoj posebno govori podatak da bi tek nešto više od petine ispitanika prihvatilo romsku ili homoseksualnu obitelj kao potencijalne susjede.
Slično ovome, istraživanje koje je uključilo maturante u 2016. godini objavljeno u publikaciji Od podanika do građana: razvoj građanske kompetencije mladih (urednici Kovačić i Horvat, autori Bagić i Šalaj, 2016.) potvrdilo je nedovoljno znanje maturanata. Čak 70% ispitanika smatralo je kako je Kolinda Grabar - Kitarović predsjednica Vlade RH, trećina je smatrala kako HDZ i SDP zajedno obnašaju vlast, a trećina kako Hrvatska ima predsjednički politički sustav Uočena je i zabrinjavajuća prisutnost autoritarnih stavova, tendencija ograničavanja političkog pluralizma i slobode političkog djelovanja. Čak 70 posto maturanata ukinuli bi određene političke stranke, a polovica bi zabranila određene medije (Bovan i Širinić, 2016). Ovakvi rezultati ukazuju na potrebu za sustavnim i dubinskim unapređenjem kvalitete građanskog odgoja i obrazovanja, budući da formalno obrazovanje i školsko okruženje čine jedno od ključnih područja političke i društvene socijalizacije mladih.
Međunarodno istraživanje građanskog odgoja i obrazovanja (ICCS) koje organizira Međunarodno udruženje za vrednovanje obrazovnih postignuća osiguralo je novije informacije o građanskoj kompetenciji mlađih dobnih skupina. Do sada se istraživanje provodilo četiri puta, a 2016. godine je provođeno u 24 države te je po prvi puta uključilo i učenike iz Hrvatske. Ovo međunarodno istraživanje objavljeno je i dostupno online, a Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja objavio je i publikacije i istraživanje na hrvatskom jeziku na svojim web stranicama.
Istraživanje obuhvaća nacionalno reprezentativan uzorak učenika u dobi od 14 godina s ciljem dobivanja uvida u to kako razumiju građanstvo i svoju građansku ulogu. U istraživanju provedenome 2016. godine sudjelovalo je ukupno 24 zemalja s preko 94 000 učenika, 37 000 učitelja i 3800 osnovnih škola. U Hrvatskoj je oko 4000 učenika ispunjavalo ispit znanja, upitnik za učenike (međunarodna inačica) i europski upitnik za učenike (regionalna opcija za 14 zemalja sudionica iz Europe). Također, u istraživanju je sudjelovalo oko 3000 učitelja i 176 ravnatelja osnovnih škola. U ovom istraživanju aktivno se građanstvo, razumije kao spoj znanja, građanskih stavova prema određenim društvenim i političkim temama te građanskog ponašanja koje obuhvaća spremnost za aktivno sudjelovanje u životu zajednice (NCVVO, 2018; Schulz i dr., 2018).
Istraživanje je pokazalo da učenici iz Hrvatske, u odnosu na učenike ostalih zemalja uključenih u istraživanje, imaju nižu razinu povjerenja u temeljne javne institucije – parlament, vladu i političke stranke, te medije. Ipak, hrvatski su učenici pokazali iznadprosječan osjećaj pripadnosti europskome identitetu te veoma pozitivan stav prema Europskoj uniji. Također, hrvatski, ali i njihovi međunarodni vršnjaci pokazali su da statistički značajno iznadprosječno vrednuju spolnu ravnopravnost (Schulz i dr., 2018: 127). Hrvatski učenici kao i njihovi međunarodni vršnjaci u visokom postotku smatraju da bi sve etničke manjine trebale imati jednaka prava, ali su učenici u Hrvatskoj ipak nešto ispod ukupnog prosjeka ICCS 2016 istraživanja. Iz međunarodnog izvještaja također je vidljivo da u oba slučaja (u slučaju prava etničkih manjina i rodne ravnopravnosti) učenice u većoj mjeri od učenika vrednuju jednakopravnost (Ibid, 128 - 130).
Hrvatski učenici natprosječno u odnosu na učenike ostalih država vrednuju utjecaj crkve na društvo (Ibid, 140) te smatraju jak utjecaj na religije u društvu opravdanim i poželjnim zbog čega se može postaviti pitanje u kojoj mjeri razumiju vrijednost sekularnosti, odnosno odvojenosti crkve od države. Zanimljivo je i to da u Hrvatskoj izrazito visok postotak učenika ima mogućnost sudjelovati u izborima za školsko vijeće ili predstavnika, dok izrazito mali postotak njih ima mogućnost stvarnog donošenja odluka o tome kako će škola funkcionirati (Ibid, 98). Što se tiče samog sadržaja GOO-a istraživanje je pokazalo da su učenici u Hrvatskoj najzadovoljniji sadržajem koji se odnosi na zaštitu okoliša, a smatraju da su najmanje prilika imali naučiti o tome kako funkcionira ekonomija i po tome je Hrvatska u skupini zemalja s najnižim rezultatom (Ibid, 170).
Marko Kovačić i Nikola Baketa (2018) iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu proveli su istraživanje s fokus grupama u kojima su bili zastupljeni učitelji i nastavnici aktivni u provedbi građanskog odgoja i obrazovanja. Istraživanje čiji su preliminarni rezultati predstavljeni na ekspertnom forumu GOOD inicijative pokazalo je da su pozitivne strane provedbe interes učenika, povećana uključenost različitih tipova učenika u nastavu, životnost i poboljšana suradnja s kolegama. Kao negativne strane provedbe istraživači ističu organizacijske izazove, problem komunikacije i sustavnog pristupa uvođenja i provođenja ovog međupredmetnog sadržaja, nedostatak komunikacije/koordinacije, administrativne izazove, nedostatne financijske resurse, izostanak znatnije promjene (nastavnici koji su i ranije obrađivali ove teme u okviru svoji predmeta i dalje to nastavljaju raditi, a oni kojima to nije bilo privlačno uglavnom izbjegavaju međupredmetnu provedbu). Autori istraživanja navode kako su entuzijastičniji među učiteljima koji provode GOO istaknuli su da neki nastavnici doživljavaju međupredmetnost manje bitnom aktivnošću koja im samo povećava administrativna zaduženja.
Kovačić i Baketa (2018) dodatno su naglasili važnost komunikacije i suradnje s različitim akterima. Rezultati fokus grupa pokazali su da su ispitani nastavnici manje zadovoljni suradnjom s Agencijom za odgoj i obrazovanje (AZOO) u odnosu na suradnju s organizacijama civilnog društva. Nastavnici su istaknuli da je AZOO dosad uglavnom bio nevidljiv u procesu podrške provedbi GOO-a u vidu materijala i edukacija nije se pokazala primjerenom. Također, požalili su se da na postavljena pitanja i probleme s kojima su se susretali nisu dobili odgovore i nužne smjernice. Problemi su uglavnom primijećeni i u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja (MZO), dok je suradnja s lokalnom zajednicom percipirana pozitivno. Ovdje valja imati na umu kako su učiteljice i učitelji uključeni u istraživanje bili iz sredina gdje su lokalne vlasti pokazale neku spremnost na podršku provedbi GOO-a.
Usprkos nezadovoljavajućim rezultatima kroz posljednjih dvadesetak godina, sustavno i kvalitetno uvođenje GOO-a još uvijek nije osigurano. Aktualan program se temelji na kurikulumu koji propisuje isključivo međupredmetnu provedbu i zanemaruje već ukazane probleme i nepripremljenosti nastavnika, nedostataka resursa i zanemarivanja određenih tema (Horvat i Kovačić, 2016: 25, 26). Iako je evaluacija implementacije prethodnog Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 2012./2013. akademskoj godini ukazala na problematičnost međupredmetne provedbe osobito u višim razredima osnovne škole i srednjoj školi radi učestalog zanemarivanja političke komponente zbog teškoća integracije takvih tema u postojeće predmete, na važnost određenja odgovarajuće satnice i nastavnih materijala, na nedostatnu materijalnu potporu školama za provedbu GOO-a, te na nepripravnost učitelja budući da polovica njih nije imala prethodnog iskustva u području građanskog obrazovanja (Spajić-Vrkaš, 2015). U novom kurikulumu nisu uvede promjene koje bi adekvatno odgovorile na ove probleme. Time obrazovni sustav nije osigurao jasan prostor i odgovornost za poduku jedne od osam temeljnih kompetencija koje bi se obrazovanjem trebale steći. Dok međupredmetnost svakako sadrži određene pozitivne elemente i prednosti, ključno je i osigurati adekvatan program te prostor za razgovor i diskusiju o temama ključnim za aktivno sudjelovanje u suvremenoj demokraciji.
Primjeri dobre prakse
Za razliku od neaktivnosti i nedostatka dobre volje ključnih političkih aktera za reformom i unapređenjem GOO-a, razne organizacije civilnog društva u Hrvatskoj sustavno provode stručnan usavršavanja učitelja_ica i nastavnika_ica, seminare, projekte i ostale aktivnosti za osvještavanje važnosti razvoja građanske i društvene kompetencije. Iako civilno društvo ima mogućnost razvijanaj aktivnosti prilagođenih lokalnom okruženju i potrebama polaznika, na ovaj način se ne može osigurati jednak i sustavan pristup GOO-u svima pa se može događati i događa da je dostupnost takvih programa različita u različito vrijeme i u različitim dijelovima Hrvatske. Stoga, njihova primarna uloga treba biti nadopunjavanje, a ne zamjena formalnog obrazovnog sustava.
Gong je u okviru podrške iz programa Europa za građane prikupljao i analizirao različite primjere dobrih praksi globalnog, građanskog i interkulturnog obrazovanja te temeljem njih i temeljem postojećih analiza i istraživanja vodi dijalog o tome kako unaprijediti građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj.
Kao primjeri dobre prakse suradnje organizacija civilnog društva sa srednjim školama valja istaknuti partnerski projekt Gong-a „GEAR – Global Education and Active Response“ koji se provodio od 31. prosinca 2016. do 31. prosinca 2018. godine. Cilj ovog projekta je prevencija nasilne radikalizacije i promocija demokratskih vrijednosti, temeljnih ljudskih prava, interkulturalnog razumijevanja i aktivnog građanstva. Projekt predstavlja nadogradnju na postojeće programe usmjerene na društvenu inkluzivnost i građansko, odnosno interkulturalno obrazovanje za populaciju mladih i nastavnike koje su provodili projektni partneri (škole i organizacije civilnog društva). Neki od tih programa imaju dugu tradiciju implementacije u nacionalnim državama u kojima su provođeni, ali su u sklopu GEAR projekta unaprijeđeni u skladu s postojećim potrebama i prošireni van teritorija tih država (Gear.gong.hr, 2018). U sklopu projekta omogućena je transnacionalna razmjena postojećih uspješnih praksi među partnerima i nastavnicima različitih država. Za nastavnike i edukatore organiziran je niz edukacijskih aktivnosti, a za mlade niz radionica putem kojih su osposobljeni za aktivno promoviranje solidarnosti i interkulturalno razumijevanje. Pored toga, projekt je osposobio škole da same kreiraju projekte kojima mogu izaći u lokalnu zajednicu s vlastitim projektima fokusiranim na zaštitu ljudskih prava i razmjenu iskustva.
Projekt usmjeren na postizanje istih ciljeva je i partnerski projekt „Start the change – embracing differences through intercultural education and volunteering“ kojeg je koordinirala organizacija civilnog društva Forum za slobodu odgoja koji se provodio tijekom 2017. i 2018. godine. Ovaj projekt bio je fokusiran na razvoj vrijednosti i sposobnosti kao što su: osobni rast i razvoj, emocionalni razvoj i samoregulacija, građanske kompetencije, zadovoljstvo, pozitivan stav prema različitostima kao i višestruku perspektivu, te dublje razumijevanje svijeta u okruženju (Startthechange.net, 2018). U sklopu projekta razvijene su aktivnosti i sadržaji koji su ciljali stvoriti prilike za suradnju među pripadnicima različitih skupina i obogaćivanje tih kontakata inovativnim idejama za poticanje mladih na uključivanje u projekte koji su društveno osjetljivi i usmjereni na izgradnju mira.
Nansen Dijalog Centar iz Osijeka od 2007. godine provodi interkulturalni program „Kulturna i duhovna baština zavičaja“ unutar kojeg se provode aktivnosti kojima je cilj djeci koja žive u multietničkom okruženju omogućiti bolje razumijevanje i poštivanje drugih (Nansen Dijalog, 2018). Evaluacija je pokazala kako je ovakav pristup iznimno važan za stvaranje multikulturalnog okruženja. Pored toga, implementacija ovog programa dovela je do primjetne promjene u stavovima i ponašanju djece, razvoju tolerancije, smanjenju diskriminacije dok je nastavnicima omogućena podrška u daljnjem radu na spajanju djece različitih etniciteta.
Inicijativa lokalnih samouprava za uvođenjem građanskog odgoja i obrazovanja
Pored civilnog društva važnost građanskog obrazovanja u Hrvatskoj prepoznale su i određene lokalne samouprave. Tako Šalaj (2018: 17) zaključuje da je u Hrvatskoj na djelu intersticijska strategija uvođenja GOO-a u škole u pojedinim lokalnim zajednicama na način da lokalne sredine same utvrđuju gdje su problemi u sustavu i lokalno odgovaraju na obrazovne potrebe učenika. Više se ne čeka na nacionalnu vlast da institucionalizira željene promijene, već se u okviru zakonskih mogućnosti dobra praksa širi u što je moguće više „pukotina“ u društvu. U ovome pogledu ističe se grad Rijeka kao primjer takvog pristupa. Rijeka je s obzirom na zakonske mogućnosti koje ima kao samoupravna lokalna jedinica odlučila od školske godine 2016./2017., u suradnji sa školama, organizacijama civilnog društva i akademskom zajednicom, učenicima riječkih osnovnih škola, na sustavni način omogućiti uključivanje u GOO-a. Program se provodi kao izvannastavna aktivnost (jednom do dva puta tjedno) u višim razredima (5. i 8. razred) i za njega su izrađeni priručnici dostupni online na stranicama Grada Rijeke (Šalaj, 2018: 17; Grad Rijeka, 2018a). U 2018. godini Grad Rijeka potpisao je sporazum o suradnji na provedbi Građanskog odgoja i obrazovanja s Primorsko-goranskom županijom, kojim se ova izvannastavna aktivnost uvodi i u osnovne škole na području cijele županije (Grad Rijeka.hr, 2018b). Nakon Rijeke, Osijek kroz projekt Osijek to GOO! i Sisak su po riječkom modelu uveli građansko obrazovanje u ovoj školskoj godini (2018./2019.), a Istra je u pripremama za uvođenje od iduće školske godine.
Preduvjeti za GOO i razvijenu građansku kompetenciju mladih!
Nužno je kroz formalno obrazovanje razvijati građansku i društvenu kompetenciju učenika, kao jednu od temeljnih kompetencija (ovdje pročitajte preporuke). Budući da građansko obrazovanje nije sustavno i kvalitetno uvedeno u hrvatske škole preporučamo uvođenje građanskog obrazovanja kao predmeta u sve osnovne škole i sve srednje škole u Republici Hrvatskoj kako bi svi mladi imali jednaku priliku za razvoj građanske i društvene kompetencije. Građanski odgoj i obrazovanje korelira s različitim predmetima, a u najvećoj mjeri bi ovaj tip obrazovanja trebao korelirati s politikom i gospodarstvo, sociologijom, etikom, poviješću i geografijom. Međutim, nužno je postojanje zasebnog predmeta građanskog odgoja i obrazovanja kako bi se integrirano pristupilo ulozi građana u suvremenim liberalno – demokratskim društvima u kojima građani sudjeluju u odlučivanju i u kojima se trebaju poštovati ljudska prava i ravnopravnost svih ljudi.
Aktualni građanski odgoj uveden je u formalni odgojno-obrazovni sustav međupredmetno i interdisciplinarno što se pokazalo vrlo teško provedivim i nedovoljno učinkovitim, osobito u višim razredima osnovne i u srednjoj školi. Stoga preporučamo da se i u osnovnoškolskom i u srednjoškolskom obrazovanju međupredmetna provedba nadopuni predmetom, a za osobito zainteresirane učenike i zvan-nastavnim aktivnostima te mogućnostima sudjelovanja u projektima i aktivnostima u suradnji s civilnim društvom
Građanski odgoj i obrazovanje treba biti usmjereno na razvoj znanja, ali u jednakoj mjeri i na razvoj vještina i sposobnosti, kako intelektualnih s fokusom na kritičko mišljenje i analitičke vještine, tako i participacijskih s fokusom na komunikacijske vještine i suradnju. Građanski odgoj i obrazovanje obuhvaća i potporu mladima u razvoju demokratskih stavova i vrijednosti među kojim je osobito važno poštivanje ustavnih vrijednosti te uvažavanje društvenog pluralizma i različitosti. Na nastavnim satovima je potrebno osigurati vrijeme za razgovor o aktualnim političkim i društvenim temama i razvijati argumentiranu raspravu i uvažavanje različitosti.
Budući da je jedna od glavnih zadaća formalnog obrazovanja pripremiti mlade za snalaženje u suvremenim društvima, područja održivog razvoja, ekološko i ekonomsko područje su važne sastavnice građanskog odgoja i obrazovanja, ali njima je nužno pristupati međupredmetno. Na isti način, kulturna bogatstva i različitost su također sastavnice građanskog odgoja i obrazovanja koje također treba razvijati međupredmetno kroz već postojeće predmete jezika i kultura, a komplementarno i na građanskom odgoju i obrazovanju.
U građanskom odgoju i obrazovanju važno je potaknuti učenike na razumijevanje potreba i mogućnosti djelovanja u njihovim lokalnim zajednicama. Isto tako, ne smije se zaboraviti važnost razumijevanja globalnih procesa. Globalno obrazovanje koje omogućava razvoj kritičkog mišljenja i razumijevanja međusobnih utjecaja lokalnog i globalnog je važan za razvoj građanske i društvene kompetencije.
Potrebno je osigurati materijale i resurse potrebne za provođenje aktivnosti te dodatno osposobiti primarno nastavnike_ice društveno-humanističkih predmeta za provedbu građanskog odgoja i obrazovanja, a zatim i nastavnike_ice drugih područja i drugo školsko osoblje za međupredmetnu provedbu. Pritom valja voditi računa i o tome da se nastavnicima ne nameću administrativna opterećenja koja odmiču fokus sa sadržaja, a da im se postojeća administrativna opterećenja olakšaju.
Demokracija se uči kroz svakodnevni život stoga je nužno demokratizirati škole kako bi školskom etikom i pristupom doprinosile građanskoj i društvenoj kompetenciji učenika.
Vijeća učenika, vijeća roditelja i učiteljska/nastavnička vijeća imaju važnu ulogu u ovom segmentu i na nacionalnoj razini treba sustavno podržavati njihov rad, ali i osiguravati im prilike za učenje i unapređenje djelovanja u području demokratizacije i aktivnog građanstva.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.
