Zašto je važno predsjedanje Europskom unijom?

Smisao je tematske analize vrućih tema EU pružiti pregled ključnih pitanja političkog upravljanja koja su vrlo relevantna za predstojeći predsjedajući trio EU za razdoblje 2019.-20., koji će sačinjavati Rumunjska, Finska i Hrvatska. Njegova primarna publika su zainteresirane strane iz civilnog društva – uključujući aktiviste, sindikaliste, predstavnike poslovnih tvrtki, novinare i istraživače i znanstvenike – u trima zemljama koje sačinjavaju trio, kao i njihove europske mreže, zainteresirane za razumijevanje i utjecaj na budući prioritetni program ovog važnog političkog pregnuća.

Ovaj je dokument pripremljen modularno, pružajući informacije o kontekstu i ključne kritičke perspektive vezane uz najpreča politička pitanja s kojima će se predstojeći trio trebati nositi, poput europskih izbora 2019. i nakon njih, Europe poslije Brexita, novog višegodišnjeg budžeta EU i nezaobilaznih pitanja energetske sigurnosti vezanih uz europski program održivog razvoja, kao i onih pitanja koja su iz perspektive civilnog društva od najveće važnosti, koja temeljne europske vrijednosti afirmiraju kao osnovu političkih i ekonomskih odabira unije i njenog globalnog djelovanja usmjerenog na mir, sigurnost, klimatsko djelovanje i održivi razvoj – osnovu koja nije podložna raspravi. Stoga ovaj dokument također pruža i pregled trenutnog stanja stvari glede zaštite europskih vrijednosti, europskog demokratskog upravljanja, europske povezivosti i digitalizacije i proširenja EU, s posebnim težištem na zapadnom Balkanu. U toku predstojećeg procesa konzultacija mogu biti dodani i drugi tematski pregledi.

Svrha je ovog dokumenta da posluži kao polazna točka za diskusije, komentare i generiranje ideja o zajedničkom zalaganju u različitim područjima političkog upravljanja i kroz tri nacionalnih programa prioriteta, što će, nadati se je, doprinijeti učinkovitijem utjecaju europskog civilnog društva u cjelini na iduće predsjedanje EU. To se odvija u doba kad je više nego ikad potrebna obnova povjerenja građana u demokratski karakter Europske unije i njezinu sposobnost da donosi odluke temeljene na vrijednostima.

Razumijevanje predsjedanja Europskom unijom

Što je predsjedanje Europskom unijom?

Vijeće Europske unije, koje se često naziva samo Vijeće, jedna je od triju temeljnih institucija Europske unije, koja predstavlja zajedničke interese država članica. Vijeće ne treba brkati s Europskim Vijećem, koje je posebna institucija EU koju sačinjavaju šefovi svih država članica i predsjednik Europske Komisije, a koje predvodi predsjednik kojeg bira samo Europsko Vijeće. Vijeće se sastaje u 10 različitih konfiguracija, ovisno o području političkog upravljanja pod raspravom. Svaka se konfiguracija sastoji od 27 ministara iz svake države članice koji su nadležni za upravljanje u rečenom području. Tako Vijeće Europske unije, zajedno s Europskim vijećem, predstavlja glavnu instituciju u kojoj nacionalne vlasti ulaze u interakciju, raspravljaju i donose odluke o legislativi i mjerama i programima Europske unije. Osim što zakonodavne odgovornosti dijeli s Europskim parlamentom, odgovarajući na legislativne i budžetske prijedloge Europske komisije, Vijeće je glavno tijelo za odlučivanje sa zadatkom koordiniranja mjera i programa među državama članicama (primjerice donošenjem okvira, smjernica ili preporuka) i bavljenja problemima do kojih može doći između vlada. Nadalje, ono ima nadležnost nad oblikovanjem i implementacijom sigurnosne i vanjske politike EU.

Predsjedništvo Vijeća Europske unije njegova je funkcija otkad je 1958. ustanovljeno kao dio Europske ekonomske zajednice, i organizirano kao šestomjesečno predsjedanje koje se rotira između izvornih članova. Međutim, predsjedanje kako ga danas znamo definirano je 2009. Lisabonskim ugovorom, koji je unio razne promjene kako bi povećao kontinuitet i koordinaciju Vijeća pod pritiskom rastuće europske zajednice. Istovremeno, često se tvrdi da su ove promjene ograničile i umanjile utjecaj i moć predsjedanja. Neke od ključnih promjena koje su utjecale na predsjedanje bile su odvajanje Europskog Vijeća, koje sad predvodi novouvedeni dugoročni predsjednik (Donald Tusk), prenošenje nadležnosti nad vanjskom politikom i sigurnosnim pitanjima s predsjedanja na Visokog predstavnika unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te uvođenje trija predsjedništava kako bi se olakšalo tranziciju između predsjedništava i poboljšalo koordinaciju i kontinuitet.

Svaka zemlja predsjeda tokom razdoblja od šest mjeseci, ali se njeno vodstvo smatra dijelom trija kojemu ta zemlja pripada. Tri zemlje koje uzastopno predsjedaju sačinjavaju trio i od njih se očekuje da se dogovore oko zajedničkih dugoročnih ciljeva i prioritetnih pitanja, te imaju zadatak surađivati na zajedničkoj agendi koja ima služiti kao temelj svakog pojedinog programa. Budući da rješavanje većine pitanja i prijedloga zahtijeva više od šest mjeseci, takvo bi grupiranje trebalo osigurati razdoblje od 18 mjeseci (odnosno tri predsjedanja) kako bi se bez prekida radilo na određenom pitanju i osiguralo višu razinu kontinuiteta. K tome, predsjedavajuća trija trebaju stvoriti okruženje u kojem male i neiskusne zemlje dobivaju podršku od iskusnijih partnera u triju.

Usprkos opisanim promjenama institucije predsjedanja, glavni su zadaci ostali isti: predsjedajuća zemlja predstavlja Vijeće prema drugim institucijama Europske unije, a njen je glavni zadatak planirati i voditi sastanke u Vijeću i njegovim pripremnim tijelima. Drugim riječima, ministri predsjedajuće zemlje organiziraju i olakšavaju diskusiju između ministara sviju država članica kako bi se došlo do dogovora i koordiniralo zajedničke interese i djelovanje. Predsjedništvo stvara unaprijed određen program i prioritetna pitanja te po njima postupa tako da osigura kontinuitet. Od programa se očekuje da uzme u razmatranje tekuća pitanja koja prethodna predsjedanja nisu uspjela razriješiti te hitna aktualna pitanja, kao i da bude utemeljen na zajedničkoj agendi i temama koje određuje predsjedajući trio.

Prema tome, od države članice se očekuje da predsjedajući Vijećem preuzme nekoliko uloga: 1) ulogu administratora kroz pripremanje i organiziranje formalnih i neformalnih sastanaka, kao i podnošenjem i distribuiranjem prateće dokumentacije i agenda, 2) ulogu koordinatora radnih odnosa između Vijeća i drugih institucija EU, 3) ulogu zaduženog za oblikovanje agende programa svojeg šestomjesečnog predsjedanja, 4) ulogu posrednika tokom pregovora između ministara iz raznih zemalja kako bi se došlo do dogovora i našlo prihvatljive kompromise, 5) ulogu predstavnika vijeća pred međunarodnim akterima eksterno i drugim EU institucijama interno.

Ima li  predsjedanje Europskom unijom stvarni značaj?

Često se raspravlja koristi li predsjedanje doista državi članici i pomaže li joj u promicanju njenih nacionalnih interesa, ili ono prvenstveno predstavlja administrativno, diplomatsko i financijsko naprezanje. Jedan od glavnih argumenata o dobitku političke i pregovaračke moći koji proistječe iz predsjedanja Vijećem njegova je glavna uloga u određivanju dnevnog reda sastanaka Vijeća. Putem određivanja dnevnog reda ili planiranja i facilitiranja sastanaka, predsjedavajuća država članica može pokušati tempirati pregovore sebi u korist, ubrzavajući ili odlažući raspravu ili odluku o nekoj temi, a ima i priliku da uokviri i vremenski rasporedi uvedena pitanja – što sve može utjecati na proces pregovora. Na taj način predsjedavajuća zemlja može gurati pitanja koja odgovaraju njenom nacionalnom interesu. Predsjedništvo također državi članici nudi povećanu vidljivost u međunarodnim medijima, kao i među drugim državama članicama i europskim institucijama. To stvara plodnije tlo za potencijalna partnerstva i pregovore s raznim međunarodnim akterima. Primjerice, pripremajući se za predsjedanje, Bugarska je vlada planirala "više od 200 političkih i kulturnih događaja na području Bugarske, očekujući više od 200.000 posjetitelja". Nadalje, predsjedanje državi članici pruža dublje uvide i konkretnije informacije o otvorenim pitanjima o kojima se pregovara, uključujući interese i stavove pojedinih država članica prema određenim temama. To se može smatrati uvećanjem izvora moći, kao i izvorom dodatnih prilika za nova partnerstva i suradnje nacionalnih interesa.

Međutim, kritike institucije predsjedanja uglavnom tvrde kako opsežni financijski i administrativni troškovi koje nameće predsjedanje ne opravdavaju tako ograničenu prednost u moći pregovaranja. Premda predsjedavajuća država članica ima ulogu određivanja dnevnog reda, ta je uloga ograničena jer ta država nema mnogo utjecaja nad ishodima sastanaka ili trajanjem odlučivanja. Također, ograničeno je i odlučivanje o temama i prioritetima predsjedanja, jer postoji snažno očekivanje da se zadrži nerazriješena pitanja naslijeđene agende, kao i pitanja koja uvede Europsko vijeće. Šestomjesečni mandat može izgledati kao prekratko razdoblje da bi se postigla stvarna dostignuća i promjene nacionalnog interesa, pa čak i da se uspostavi legitimnost pred drugim zemljama i dobije njihovo povjerenje. Druge kritike počivaju na opsežnim financijskim i administrativnim resursima potrebnim za predsjedanje, kao i visokoj razini stručnosti i sposobnosti administrativnih službenika i kreatora mjera i programa. Očekuje se da trošak predsjedanja pokriva sama država članica – u slučaju manjih zemalja poput Slovačke, Malte, Finske i Hrvatske te se troškove procjenjuje na 70 milijuna eura. Za osposobljavanje osoba i pripreme može se koristiti financiranje EU, kao u slučaju Hrvatske.

Raspravljajući o političkoj profitabilnosti za predsjedavajuću državu članicu, često se poseban fokus stavlja na male i nove države članice i na pitanje može li predsjedanje državama članicama čiji su pregovaračka moć i utjecaj obično slabi pružiti mogućnost privremene prednosti u ostvarivanju njenih nacionalnih interesa. Premda visoki administrativni i financijski troškovi često donose teži pritisak malim državama članicama, nove države članice suočavaju se s problemom nedostatka iskusnih administrativnih službenika sposobnih uspješno ispunjavati organizacijske zadatke, kao i nedostatka iskustva u pogađanju oko zahtjeva određene politike ili nepostojanja prethodno uspostavljenih odnosa.

Što dakle predsjedanje stvarno znači za državu predsjedateljicu? Premda ima doista opsežnih financijskih, administrativnih i stručnih potreba i troškova, a nadležnost nad određivanjem dnevnog reda i procesom odlučivanja možda ne nosi dovoljno utjecaja da bi se promijenilo ishode sastanaka, predsjedanje može svoj utjecaj iskoristiti da ubrza proces i rješavanje tema s agende koje su mu u interesu, kao i odložiti raspravu o drugima. Nadalje, predsjedajuća država članica, osobito manja država, čiji je utjecaj u procesu pregovora obično slabiji, uživa višu vidljivost i međunarodnu afirmaciju, kao i snažniji utjecaj na proces pregovora nego u usporedbi sa svojim normalnim položajem države članice.[1]

Što znači uspješno predsjedanje EU?

Zbog kompleksnosti institucije predsjedanja kao i zbog toga što ono ovisi o poslovi i dinamici odnosa među vladama u europskom kontekstu, nije lako proizvesti jasan recept za 'uspješno' predsjedanje. Ocjena uspjeha mora uzeti u obzir ograničenu vlast predsjedanja kao i restriktivan vremenski okvir te se usredotočiti na realistična očekivanja. Prema tome, kada se odgovara na  pitanje po čemu je jedno predsjedanje EU uspješno, korisno je razmotriti izvještaje prošlih predsjedništava i istaknuti glavna područja pohvala i kritika.

Najočevidniji indikator uspješnosti predsjedanja jest mogućnost da zaključi dosjee i postigne sporazum o temama na agendi. Zbog ograničenja vremena i utjecaja predsjedanja, nije realistično očekivati uspješno zaključivanje svih tema. Prema tome, uspješno predsjedanje može biti ono koje je postiglo potpuno zatvaranje samo jedne teme na agendi, ali i ako je postiglo značajan razvoj i poboljšanje na području te politike. Na primjer, predsjedanje Estonije pamti se kao ono koje je razvilo pozornost za digitalno tržište i postiglo značajan pomak na području politike digitalizacije dok su neki drugi programski ciljevi ostali bez odgovora.

Dok je Estonija postigla poboljšanje na području svojeg nacionalnog interesa, Maltu se hvali što je postigla politički konsenzus na području za koje je interes država članica ograničen, no koje nije bivalo uspješno riješeno pod prethodnim predsjedanjima. Tokom pregovora koji su završili konsenzusom o politici organske hrane i promjenama Zajedničke poljoprivredne politike, Malta je očuvala neutralniju ulogu facilitatora, dobila pohvale za uspješno posredovanje i uspjeh u razrješavanju te teme, a dobila je i utjecaj i legitimnost za buduće procese pregovora o drugim temama.[2]

Osjetljivost na bitne političke i ekonomske događaje te tome suprotan interes za isključivo koncentriranje na pitanja od domaćeg značaja također se smatra važnom sposobnošću uspješnog predsjedanja. U skladu s tim, slovačko predsjedanje je dobilo kritike što je preotelo agendu EU za svoje domaće političke probleme a da se nije dovoljno pozabavilo nepredviđenim pitanjima migracijskih pritisaka i političkim poslovima.[3]

Vladanje tehničkim, administrativnim i diplomatskim odgovornostima pokazalo se važnim kriterijem uspješnog predsjedanja. Pokazalo se da za manje, a osobito novije članice EU posebnu zadaću predstavljaju visoki zahtjevi na resurse te stručnost predsjednika i državnih službenika; ona obuhvaća kako sposobnost rješavanja birokratskih zahtjeva tako i sposobnost facilitiranja pregovora i lobiranja kako bi se došlo do sporazuma. Primjerice, unatoč općoj pozitivnoj ocjeni slovenskog predsjedanja, ono je dobilo i kritike svoje sposobnosti stvaranja koalicija i lobiranja, kao i zbog "nedostatka neformalnog znanja među slovenskim službenicima te slabe koordinacije među nositeljima politika u različitim područjima."[4] Za male i nove države članice kakva je Hrvatska, osigurati odgovarajuće logističke, administrativne i diplomatske kapacitete predstavlja ozbiljan izazov, ali i test zrelosti u očima drugih država članica. Primjerice, kako procjenjuje hrvatska Vlada, kada bude predsjedala Hrvatska će biti odgovorna za organiziranje 1400 sastanaka na različitim razinama u Bruxellesu, oko 20 sastanaka i konferencija na ministarskoj razini i 200-250 tehničkih sastanaka koji će se odigrati u Hrvatskoj, kao i barem jedan samit lidera EU – za koji je već objavljeno da će u fokusu imati odnose EU – zapadni Balkan.

Budući da glavna snaga predsjedanja potječe od nacionalne vlade predsjedavajuće države članice, važnu ulogu u uspješnosti predsjedanja igraju njena politička stabilnost, kao i vjerodostojnost u međunarodnim očima. Jak primjer toga kako nestabilnost vlade i domaći problemi mogu značajno potkopati uspjeh predsjedanja predstavlja predsjedanje Češke, koje je kritizirano zbog "neuspjeha da pruži stabilno vodstvo" zbog pada češke vlade 2009., tokom njenog mandata u Vijeću.[5]

Postavljanje prioriteta predsjedanja Europskom unijom

Konačno, kada se priprema politički program prioriteta tokom predsjedanja, bitno je razumjeti širi europski kontekst relevantnih tema prisutnih u postojećim političkim raspravama, a koje prethodna predsjedanja nisu razriješila. Politička agenda EU za 2018. fokusirana je na sljedeća ključna pitanja[6]: ilegalne migracije, Brexit, kibernetska sigurnost i dezinformacije, resursi osnaživanja mladih, rastuće nejednakosti, borba protiv terorizma, novi Višegodišnji financijski okvir i budžetska očekivanja, eurozona i Europski monetarni fond, pitanje odaziva na europske izbore i kvaliteta predstavništva, poljsko i mađarsko djelovanje protiv načela vladavine prava, politički uspon radikalnih desnih stranaka, rasulo u zemljama Bliskog istoka i integracija migranata.

Zajednički program sadašnjeg predsjedničkog trija Estonije, Bugarske i Austrije fokusiran je na sljedećih pet tema: radna mjesta, rast i konkurentnost, jačanje i zaštita državljana/državljanki EU, politika klime okrenuta budućnosti, sloboda, sigurnost i pravda te poboljšavanje globalnog utjecaja EU.[7] U skladu s tim, prioriteti Estonije bili su otvorena i inovativna europska privreda, Europa sigurna i zaštićena od terorizma i organiziranog kriminala, rješavajući istodobno migracijsku krizu, digitalna Europa i slobodno kretanje podataka te inkluzivna i održiva Europa u odnosu na mobilnost rada, jednake mogućnosti, socijalno uključivanje i održiv okoliš.[8] Bugarsko predsjedanje prednost je dalo digitalnoj ekonomiji, sigurnosti i politici migracija, ekonomskom i društvenom jačanju mladih, kao i povezivanju i suradnji sa zapadnim Balkanom.[9] Austrijsko predsjedanje, koje je sada na poziciji, formiralo je svoj program pod sloganom "Europa koja štiti" i prednost dalo zaštitničkoj ulozi Europske unije na trima područjima: sigurnost i ilegalne migracije, prosperitet i konkurentnost putem digitalizacije te stabilnost u europskom susjedstvu koje se odnosi na zapadni Balkan.[10]

Od predstojećeg rumunjsko-finsko-hrvatskog predsjedničkog trija očekuje se da gradi na osnovi neriješenih pitanja otvorenih tokom prethodnih predsjedništava, uvodeći i nove teme važne za Europu. Međutim, službeni program tog trija nije još na raspolaganju, jer se očekuje da bude predstavljen Vijeću u studenom 2018. Međuvladino artikuliranje programa tog trija, koje se usuglašava kroz niz međuministarskih sastanaka, mor uzeti u obzir prioritete pojedinačnih zemalja, program prošlog trija i aktualni europski politički kontekst.

Rumunjska, prva koja će predsjedati od siječnja 2019., predstavila je svoj program prioriteta, navedenih kao "teme od posebnog interesa", razrađenih  u konkretna pitanja:

1. Europa koja konvergira: rast, kohezija, konkurentnost, konektivnost, s težištem na pitanjima održivog razvoja, smanjivanja dispariteta, konvergencija, zapošljavanje i socijalna prava; inovativnost i digitalizacija; konektivnost i tržišta
2. Sigurnija Europa, s težištem na pitanjima jačanja unutrašnje sigurnosti – upravljanja granicama, Schengena, kibernetske sigurnosti; te budućnosti sfere slobode, sigurnosti i pravde
3. Europa, snažniji globalni akter, s težištem na pitanjima Zajedničke politike sigurnosti i obrane te djelotvornosti inozemnog djelovanja EU; dosljednost politike EU u njenom susjedstvu; te poštovanje međunarodnih obaveza
4. Europa zajedničkih vrijednosti s težištem na pitanjima solidarnosti, kohezije, jednakih mogućnosti i socijalne pravde; demokracije, slobode i poštovanja ljudskog dostojanstva, te borbe protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma, netolerancije i populizma.

Rumunjska Vlada usvojila je u pripremama za Predsjedništvo EU uključujući pristup prema nevladinim akterima i civilnom društvu. Uspostavljena je platforma međusektorskih konzultacija koja okuplja vladine dužnosnike, javne službenike, znanstvenike i sveučilišne nastavnike, predstavnike civilnog društva i socijalne partnere, organizirane u tematske radne skupine u skladu s deset konfiguracija Vijeća. Radne skupine istražuju konkretna pitanja kojima se treba pozabaviti tokom rumunjskog predsjedanja. Prije njenog formiranja organizacije civilnog društva su održale svoje sektorske konzultacije kako bi odredile prioritete svojeg angažmana u odnosu na očekivanu Vladin program prioriteta. Međusektorska suradnja na pripremama politike za predsjedanje nije samo jasan znak otvorenosti Vlade nego i mudar potez mobiliziranja prijeko potrebne stručnosti na raznim područjima politike te osiguravanja angažmana ključnih zainteresiranih strana i njihove stručnosti za određena područja politike.

Hrvatska Vlada dosad je dala opću programsku orijentaciju budućeg predsjedanja u prvoj polovini 2020., nakon Rumunjske i Finske. Konzultacije trija održavaju se od siječnja 2018., a očekuje se da se u jesen 2018. intenzivira određivanje programa, kako bi bio dovršen do prosinca 2018. Očekuje se da se predsjedanje Hrvatske fokusira na ekonomski rast, zapošljavanje i socijalno uključivanje, europsku sigurnost, energiju i transportnu povezanost te proširivanje EU na zapadni Balkan. Hrvatska je već najavila da će u prvoj polovini 2020. biti domaćica samita EU – zapadni Balkan u Zagrebu. U srpnju 2018. hrvatska Vlada je usvojila formalnu odluku koja postavlja predsjedanje EU kao aktivnost od posebnog državnog interesa, koju se unutar državne uprave tretira kao prioritet. Daljnjom odlukom Vlada je osnovala tijela za pripremu predsjedanja EU, koja će obuhvatiti Upravljačko vijeće priprema za Predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem EU, zaduženo za strategijske odluke, usvajanje smjernica za pripremu i provedbu te nadzor nad cijelim procesom. Vijećem će predsjedati predsjednik vlade, a u njemu će sudjelovati najviši Vladini funkcionari kao i stalni predstavnik Hrvatske pri EU te dužnosnik delegiran za predstavljanje Vijeća u Europskom parlamentu, dok će svim pripremama koordinirati Ministarstvo vanjskih i europskih poslova putem Međuresornog koordinacijskog vijeća kojem pomaže zajedničko Tajništvo. U ovom trenutku nije jasno kako hrvatska Vlada kani osigurati strukturirane konzultacije i sudjelovanje saborskog Odbora za europske poslove, kao i aktivan doprinos socijalnih partnera i civilnog društva u pripremama za predsjedanje EU – što je golem zadatak za najnoviju i jednu od najmanjih država članica EU.

Izvori i materijal za daljnje informiranje

Austrian Presidency of the Council of the European Union, https://www.eu2018.at/agenda-priorities/trio-programme.html

Tzveta Dryanovska – “Is There a Recipe for a Successful EU Presidency?: Key Ingredients, Priorities, and National Interests”, Move.bg, 10. 10. 2018., https://move.bg/is-there-a-recipe-for-a-successful-presidency.

Ole Elgström  - European Union Council Presidencies: A Comparative Perspective , London: Routledge, 2003.

Estonian Presidency of the Council of the European Union – “Priorities of the Estonian Presidency”, https://www.eu2017.ee/node/921.html.

Ondrej Horky – “Czech EU Presidency Lacked Commitment, Expert Says”, https://www.dw.com/en/czech-eu-presidency-lacked-commitment-expert-says/a-4435129ž

POLITICO – “Malta’s EU Presidency: How It Went”, portal, POLITICO, 30. 6. 2017., https://www.politico.eu/article/maltas-eu-presidency-how-did-it-go/

Marjan Svetličič i Kira Cerjak – “Small Countries’ EU Council Presidency and the Realisation of Their National Interests: The Case of Slovenia”, CIRR XXI, br. 74 (2015): 5–39.

Schuman Associates – “The EU Political Agenda in 2018: 10 Key Issues”, http://www.schumanassociates.com/newsroom/377-the-eu-political-agenda-in-2018-10-key-issues;

Members’ Research Service – Blog “Europe’s Challenge in 2018: Ten Issues To Watch”, https://epthinktank.eu/2018/01/17/europes-challenges-in-2018-ten-issues-to-watch/

Bulgarian Presidency of the Council of the European Union, “ Trio Programme’, https://eu2018bg.bg/en/trio-programme; ‘Trio Programme’,

Bulgarian Presidency of the Council of the European Union, "Priorities”,  https://eu2018bg.bg/en/priorities.

"'A Europe That Protects' - Priorities of the Austrian Presidency of the Council of the European Union", Austrian Presidency of the Council of the European Union, pregledano 4. 8. 2018., https://www.eu2018.at/agenda-priorities/priorities.html.

Romanian Government – Handbook of the 2019 Romanian Presidency of the Council of the European Union, http://www.europuls.ro/wp-content/uploads/2017/11/Guide_RO2019_EN_WEB.pdf