Otvaranje registra stvarnih vlasnika do kraja 2019.

15. lipnja 2018.

Registre stvarnih vlasnika tvrtki sve zemlje članice EU trebale bi objaviti do kraja 2019. godine, registar stvarnih vlasnika kartela do veljače 2020, a svi nacionalni registri stvarnih vlasnika članica EU trebali bi biti povezani u zajednički, 'Europski registar' do početka 2021. godine. Iako Hrvatska ne predvodi u ovim trendovima, na to će je sada natjerati revidirana Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o prevenciji korištenja financijskih sustava za pranje novca i financiranje terorizma.

Prije svega teroristički napadi u Parizu i Briselu, potom Panama Papersi i otkriće praonica novca u Rusiji i Azerbajdžanu – sve su to razlozi zbog kojih je Europska unija, nakon jedva godinu dana, odlučila krenuti u reviziju Direktive za sprečavanje pranja novca (Anti-money Laundering Directive AMLD) koja je stupila na snagu u svibnju 2015. godine.  Na Open Gov tjednu održanom početkom svibnja moglo se tako čuti o implikacijama što će ih za vlade zemalja članica EU imati nova direktiva (AMLD5) kao i prilike koje ona otvara za daljnji napredak Partnerstva za otvorenu vlast.

Premda je i prethodna direktiva AMLD4 obavezala države članice na stvaranje registra stvarnih vlasnika tvrtki i kartela, obaveza objavljivanja ovih podataka nije propisana. To je mnogim nacionalnim vladama, uključujući i hrvatsku, poslužilo kao argument na temelju kojeg su pristup registru omogućili samo nadležnim javim tijelima.

Prema novoj direktivi, objava podataka o stvarnim vlasnicima tvrtki postaje obavezna, a proširena je i definicija kartela na koje se direktiva odnosi. Dok je prethodna na objavu stvarnih vlasnika obvezivala samo one kartele koji su u zemljama EU porezni obveznici – nova se odnosi na sve koji posluju u EU, imaju sjedište ili nekretninu u nekoj od zemalja članica.

Novost je i obavezna verifikacija podataka što ih tvrtke dostavljaju o svojoj vlasničkoj strukturi, od obaveze prijave svake promijene do nadležnih tijela koja će kontrolirati vjerodostojnost podataka. Napredak je i to što će domaće i inozemne politički izložene osobe biti podložne intenzivnijoj dubinskoj analizi, a manjkava transparentnost podataka o stvarnim vlasnicima tvrtki postat će jedan od kriterija za identificiranje zemalja visokog rizika izvan EU, a na koje će se primjenjivati  intenzivnija dubinska analiza.

Usprkos svim navedenim poboljšanjima u odnosu na AMLD4, i AMLD5 ostavlja prostora za izvrdavanje. Ponajprije je to definicija stvarnog vlasnika koja kaže da je to svaka osoba koja posjeduje više od 25% udjela, drugim riječima ako postoje četiri vlasnika s istim udjelima tada se, po definiciji, niti jedan ne smatra 'stvarnim vlasnikom'. Pregledom podataka sudskog registra Velike Britanije, primjerice, uočilo se kako je takvih čak 10 posto u Britaniji registriranih tvrtki.

Druga je manjkavost činjenica da AMLD5 ne pokriva offshore kartele ili kompanije koje građani zemalja članica osnivaju u državama izvan EU – a što bi ovaj pravni oblik moglo učiniti vrlo popularnim za sve koji žele izbjeći novoj regulativi. Kao potencijalni problem moguće je prepoznati i nedostatak jasnih odredbi o uvjetima pristupa registru – nije, naime, zajamčen slobodan pristup podacima u otvorenom, strojno čitljivom formatu.

Što se rokova tiče, Registre stvarnih vlasnika tvrtki sve zemlje članice EU trebale bi objaviti do kraja 2019. godine, registar stvarnih vlasnika kartela do veljače 2020, a svi nacionalni registri stvarnih vlasnika članica EU trebali bi biti povezani u zajednički, 'Europski registar' do početka 2021. godine.

Zemlje uključene u inicijativu Partnerstvo za otvorenu vlast mogle bi tako otvaranje registra stvarnih vlasnika tvrtki i kartela uključiti u svoje akcijske planove za 2018. i 2019. godinu i nastojati osigurati transparentnost i veću od one na koju ih AMLD5 obavezuje.

To se prije svega odnosi na kvalitetu javno dostupnih podataka, njihov opseg i definicije koje će osigurati da se pravila ne mogu zaobilaziti. Podaci bi, zaključak je rasprave na Open Gov tjednu, trebali biti u otvorenom, strojno čitljivom formatu i potpuno pretraživi – dakle prema imenu tvrtke, ali i imenu vlasnika. Opseg bi trebao obuhvaćati sve nositelje izložene riziku zlouporabe, dakle ne samo tvrtke već i kartele kao i sve instrumente koji ga povezuju sa zemljama članicama EU bilo da su u njima registrirane, u njima posluju ili se iz zemalja članica njima upravlja. Manjkava je i definicija stvarnih vlasnika pa se sugerira da tamo gdje ne postoji vlasnik s udjelom većim od 25 posto uvedu alternative, odnosno definiciju stvarnog vlasnika proširi na vlasnike s najvećim pojedinačnim udjelom, one s udjelom koji im omogućuje kontrolu nad tvrtkom kao i one koji tvrtku kontroliraju 'drugim sredstvima'.

Predstavljena je i beta verzija aplikacije OpenOwnership registra koji objedinjuje sve podatke o stvarnim vlasnicima i na adresi register.openownership.org već sada se može pretraživati gotovo pet milijuna tvrtki. I, konačno, javni registri traže manja ulaganja od zatvorenih gdje treba osigurati i adekvatnu zaštitu tajnosti podataka. Korist je, dakle, barem dvostruka – manji trošak u proračunu i veća transparentnost tvrtki što ih ujedno kvalificira i kao pouzdane poslovne partnere i poslodavce.

GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.

 

chevron-right