Registre stvarnih vlasnika tvrtki sve zemlje članice EU trebale bi objaviti do kraja 2019. godine, registar stvarnih vlasnika kartela do veljače 2020, a svi nacionalni registri stvarnih vlasnika članica EU trebali bi biti povezani u zajednički, 'Europski registar' do početka 2021. godine. Iako Hrvatska ne predvodi u ovim trendovima, na to će je sada natjerati revidirana Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o prevenciji korištenja financijskih sustava za pranje novca i financiranje terorizma.
Prije svega teroristički napadi u Parizu i Briselu, potom Panama Papersi i otkriće praonica novca u Rusiji i Azerbajdžanu – sve su to razlozi zbog kojih je Europska unija, nakon jedva godinu dana, odlučila krenuti u reviziju Direktive za sprečavanje pranja novca (Anti-money Laundering Directive AMLD) koja je stupila na snagu u svibnju 2015. godine. Na Open Gov tjednu održanom početkom svibnja moglo se tako čuti o implikacijama što će ih za vlade zemalja članica EU imati nova direktiva (AMLD5) kao i prilike koje ona otvara za daljnji napredak Partnerstva za otvorenu vlast.
Premda je i prethodna direktiva AMLD4 obavezala države članice na stvaranje registra stvarnih vlasnika tvrtki i kartela, obaveza objavljivanja ovih podataka nije propisana. To je mnogim nacionalnim vladama, uključujući i hrvatsku, poslužilo kao argument na temelju kojeg su pristup registru omogućili samo nadležnim javim tijelima.
Prema novoj direktivi, objava podataka o stvarnim vlasnicima tvrtki postaje obavezna, a proširena je i definicija kartela na koje se direktiva odnosi. Dok je prethodna na objavu stvarnih vlasnika obvezivala samo one kartele koji su u zemljama EU porezni obveznici – nova se odnosi na sve koji posluju u EU, imaju sjedište ili nekretninu u nekoj od zemalja članica.
Novost je i obavezna verifikacija podataka što ih tvrtke dostavljaju o svojoj vlasničkoj strukturi, od obaveze prijave svake promijene do nadležnih tijela koja će kontrolirati vjerodostojnost podataka. Napredak je i to što će domaće i inozemne politički izložene osobe biti podložne intenzivnijoj dubinskoj analizi, a manjkava transparentnost podataka o stvarnim vlasnicima tvrtki postat će jedan od kriterija za identificiranje zemalja visokog rizika izvan EU, a na koje će se primjenjivati intenzivnija dubinska analiza.
Usprkos svim navedenim poboljšanjima u odnosu na AMLD4, i AMLD5 ostavlja prostora za izvrdavanje. Ponajprije je to definicija stvarnog vlasnika koja kaže da je to svaka osoba koja posjeduje više od 25% udjela, drugim riječima ako postoje četiri vlasnika s istim udjelima tada se, po definiciji, niti jedan ne smatra 'stvarnim vlasnikom'. Pregledom podataka sudskog registra Velike Britanije, primjerice, uočilo se kako je takvih čak 10 posto u Britaniji registriranih tvrtki.
Druga je manjkavost činjenica da AMLD5 ne pokriva offshore kartele ili kompanije koje građani zemalja članica osnivaju u državama izvan EU – a što bi ovaj pravni oblik moglo učiniti vrlo popularnim za sve koji žele izbjeći novoj regulativi. Kao potencijalni problem moguće je prepoznati i nedostatak jasnih odredbi o uvjetima pristupa registru – nije, naime, zajamčen slobodan pristup podacima u otvorenom, strojno čitljivom formatu.
Što se rokova tiče, Registre stvarnih vlasnika tvrtki sve zemlje članice EU trebale bi objaviti do kraja 2019. godine, registar stvarnih vlasnika kartela do veljače 2020, a svi nacionalni registri stvarnih vlasnika članica EU trebali bi biti povezani u zajednički, 'Europski registar' do početka 2021. godine.
Zemlje uključene u inicijativu Partnerstvo za otvorenu vlast mogle bi tako otvaranje registra stvarnih vlasnika tvrtki i kartela uključiti u svoje akcijske planove za 2018. i 2019. godinu i nastojati osigurati transparentnost i veću od one na koju ih AMLD5 obavezuje.
To se prije svega odnosi na kvalitetu javno dostupnih podataka, njihov opseg i definicije koje će osigurati da se pravila ne mogu zaobilaziti. Podaci bi, zaključak je rasprave na Open Gov tjednu, trebali biti u otvorenom, strojno čitljivom formatu i potpuno pretraživi – dakle prema imenu tvrtke, ali i imenu vlasnika. Opseg bi trebao obuhvaćati sve nositelje izložene riziku zlouporabe, dakle ne samo tvrtke već i kartele kao i sve instrumente koji ga povezuju sa zemljama članicama EU bilo da su u njima registrirane, u njima posluju ili se iz zemalja članica njima upravlja. Manjkava je i definicija stvarnih vlasnika pa se sugerira da tamo gdje ne postoji vlasnik s udjelom većim od 25 posto uvedu alternative, odnosno definiciju stvarnog vlasnika proširi na vlasnike s najvećim pojedinačnim udjelom, one s udjelom koji im omogućuje kontrolu nad tvrtkom kao i one koji tvrtku kontroliraju 'drugim sredstvima'.
Predstavljena je i beta verzija aplikacije OpenOwnership registra koji objedinjuje sve podatke o stvarnim vlasnicima i na adresi register.openownership.org već sada se može pretraživati gotovo pet milijuna tvrtki. I, konačno, javni registri traže manja ulaganja od zatvorenih gdje treba osigurati i adekvatnu zaštitu tajnosti podataka. Korist je, dakle, barem dvostruka – manji trošak u proračunu i veća transparentnost tvrtki što ih ujedno kvalificira i kao pouzdane poslovne partnere i poslodavce.
GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.
