Vijeće za elektroničke medije (VEM), tijelo u čijoj se nadležnosti nalazi nadzor i reguliranje sadržaja televizijskog i radijskog programa te internetskih portala, oglasilo se apelom kojim poziva na smanjenje netolerantnog i uvredljivog govora u medijskom prostoru. GONG se ne može složiti s tvrdnjama da se dijelom demokratske javne rasprave, primjerice, o ukidanju instituta manjinskog predstavništva treba smatrati i ocjene da se predstavnici nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima bave „diskriminacijom i tlačenjem hrvatskog naroda u vlastitoj zemlji“ ili pak „omalovažavanjem hrvatskog naroda i samostalne Hrvatske sa čijim se osamostaljenjem nikada nisu pomirili“.
Vijeće u svojem apelu izvještava kako od 55 pritužbi na 37 slučajeva govora mržnje u medijima koje je zaprimilo tijekom 2017. niti jedna nije tretirana kao prekršaj čl. 12. st. Zakona o elektroničkim medijima. Taj članak, koji se odnosi na neprihvatljive medijske sadržaje, propisuje kako: „U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima“.
Među spomenutih 55 pritužbi našlo se i nekoliko prijava koje je podnio GONG, a koje su se odnosile na objave na internetskim portalima koji su upisani u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija, te su time u nadležnosti AEM/VEM. Sve su GONG-ove pritužbe odbačene uz obrazloženje da u njima, prema sudu Agencije za elektroničke medije, nema ničega spornog u odnosu na odredbe čl. 12. st. 2. Zakona.
No, GONG se ne može složiti da nije sporno kada online mediji objavljuju panegirike ustaškoj simbolici i tvrdnje kako „ZDS nije instrument mržnje, nego slobode“. Kao što ne može nespornima i dijelom demokratske javne rasprave smatrati tvrdnje da treba ukinuti institut manjinskog predstavništva jer se predstavnici nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima Republici Hrvatskoj bave „diskriminacijom i tlačenjem hrvatskog naroda u vlastitoj zemlji“ ili pak „omalovažavanjem hrvatskog naroda i samostalne Hrvatske sa čijim se osamostaljenjem nikada nisu pomirili“.
Ovakve tvrdnje smatramo oblikom neprihvatljivog sadržaja u elektroničkim medijima onako kako ga definira Zakon o elektroničkim medijima – onim tipom sadržaja čija je funkcija upravo promicati, poticati i normalizirati mržnju po različitim osnovama.
Iako je od 2013. u hrvatskom pravnom sustavu područje govora mržnje regulirano i Kaznenim zakonom, koji u čl. 325. kriminalizira „javno poticanje na nasilje i mržnju“, nezaobilazna je uloga regulatora za elektroničke medije u uspostavi standarda i prakse kojima se utječe na širenje neprihvatljivih medijskih sadržaja, i to sankcioniranjem i educiranjem, neovisno o postojanju kaznenopravne odredbe.
Napokon, treba se osvrnuti i na samoregulaciju, koju kao poželjan pristup problemu govora mržnje u medijima ističe ravnatelj Agencije za elektroničke medije i predsjednik Vijeća za elektroničke medije Damir Hajduk. Samoregulacija možda i jest općeprihvaćeni pristup prema novinarskim normama za najveći dio medija, njihove novinare i urednike, ali postoji i segment medijske scene na kojem je proizvodnja mržnje i širenje diskriminatornih ideja ne samo česta pojava, nego i svjestan odabir i dio uredničke politike. Oni koji plasiraju takve sadržaje računaju upravo na nedjelovanje regulatora, labavljenje standarda i relativizaciju značenja pojma govora mržnje. Sa svim će se tim činjenicama morati suočiti i samo Vijeće za elektroničke medije.
GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.
Razvoj edukacijskih modula sufinancirala je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva kroz Centre znanja za društveni razvoj.
Informacije i stavovi iz publikacija su odgovornost autora i suradnika u izradi i ne predstavljanju službeni stav Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
