Gdje je zapelo izborno zakonodavstvo? Obećanja bez radovanja

17. studenoga 2017.

Iako je prošlo više od godinu dana od Plenkovićeve najave unaprjeđenja izbornog zakonodavstva, još nema nikakvih naznaka da će Vlada prionuti poslu. Jedino Šeks progovara.

Prošlo je skoro sedam godina od Izvješća Ustavnog suda o nejednakoj težini glasa u izbornim jedinicama u Hrvatskoj. Nakon što niti jedna Vlada nije bila voljna krenuti u ozbiljno rješavanje ovog problema i sustavno unaprjeđenje izbornog i referendumskog zakonodavstva, prošle godine je predsjednik Vlade Plenković, predstavljajući u Saboru Program Vlade, najavio „pristupanje temeljitoj analizi postojećeg izbornog sustava kako bi se ispravili njegovi nedostatci, neusklađenosti između Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Zakona o izbornim jedinicama, te prevelika odstupanja u broju birača po izbornim jedinicama.“  Vlada već korača prema polovini svog mandata, a nema nikakvih naznaka hoće li i, ako da, kada će pristupiti svom obećanju. U Planu normativnih aktivnosti za iduću godinu, resorno Ministarstvo uprave ne najavljuje niti temeljitu analizu postojećeg izbornog sustava, a kamoli konkretni hodogram i rokove za unaprjeđenje izbornog zakonodavstva.

Sljedeća 2018. godina je godina bez predviđenih redovnih izbora u kojoj bi se ozbiljno, kroz široku javnu raspravu, moglo raditi na unaprjeđenju izbornog i referendumskog zakonodavstva stavljajući u prvi plan građane jer izbori pripadaju građanima koji na taj način izražavaju svoju političku volju i preferencije. Izborni proces koji ne omogućuje da se dovoljno i na odgovarajući način čuje glas građana reprezentirajući njihovu političku volju i interese, ne pridonosi povjerenju građana u politiku i politički sustav te dovodi do povećanja jaza između građana i njihovih izabranih predstavnika.

Buduće promjene izbornog i referendumskog zakonodavstva moraju voditi računa i o sve učestalijim vanjskim pokušaja miješanja u izborne procese kroz netransparentno financiranje izbornih kampanja (IDEA, Freedom House) i širenja lažnih vijesti. Prvi test će biti izbori za zastupnike u Europski parlament i predsjednički izbori u Hrvatskoj 2019. kada će u fokus doći financiranje izborne kampanje pojedinih kandidata i stranaka.

Član HDZ-a i jedan od pisaca Ustava Vladimir Šeks koji je doprinio arhitekturi postojećeg političkog sustava u Hrvatskoj, nedavno je u javnim istupima iznosio svoje ideje o promjeni izbornog zakonodavstva stavljajući naglasak na djelomično ili potpuno ukidanje razmjernog sustava što nije u potpunosti jasno iz njegovih istupa, a koji bi, prema njegovom mišljenju, doveli do dvostranačkog sustava. Iako Šeks iznosi i ideje o usklađivanju izbornih jedinica te povećanju broja preferencijskih glasova što je i GONG predlagao, neprihvatljivi su prijedlozi za ukidanje razmjernog sustava u Hrvatskoj koji bar donekle osigurava pravedno političko predstavništvo i kakav takav politički pluralizam. Vodeća stručnjakinja za izborne i stranačke sustave u Hrvatskoj prof. Kasapović ocijenila je da ovakve ideje, iako legitimne, izravno pogoduju HDZ-u.

Jedna od Šeksovih ideja je i zabrana predizbornih koalicija za koju docent Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti smatra da bi bila protivna ustavno proklamiranoj slobodi udruživanja, a stranke bi takvu zabranu mogle jednostavno izbjeći stavljanjem kandidata drugih stranaka na svoju listu bez navođenja da se radi o koaliciji. GONG se već ranije protivio zabrani predizbornih koalicija smatrajući da s preferencijalnim glasanjem takva zabrana postaje gotovo bespredmetna jer će birači odlučiti koji kandidat će osvojiti mandat bez obzira iz koje koalicijske stranke dolazio ukoliko osvoji dovoljno preferencijskih glasova. S druge strane, ukoliko se želi spriječiti „švercanje“ pojedinih manjih stranaka, onda rješenje nije zabrana predizbornog koaliranja, a niti dizanje izbornog praga. Jedno od rješenja može biti uvođenje institut listovnih saveza o čemu je već pisala prof. Mirjana Kasapović.

Šeks predlaže uvođenje dopisnog glasanja, a kad se uzme u obzir mišljenje prof. Kasapović, jasno je zašto se predlaže takvo rješenje koje nosi mnoge rizike. Dopisno glasanje nerijetko se koristi u etabliranim demokracijama, ali prije njegovog uvođenja, treba imati na umu nekoliko ozbiljnih izazova - od autentičnosti potpisa kojim birač traži dopisno glasanje, tajnosti glasanja, nedozvoljenog utjecaja na birače (moguća kupovina glasova), pa do mjesta iz kojeg se šalju omotnice. Upravo je na prošlim općim izborima u Bosni i Hercegovini 2014. došlo u pitanje vjerodostojnost oko 40.000 poštanskih glasačkih materijala.

Uvođenje dopisnog glasanja i glasanja internetom mora proći vrlo ozbiljne stručne i šire rasprave, treba ga regulirati zakonom i prvo krenuti s pilot projektima, svojevrsnim probama, kako bi se sustav testirao i osigurao neprobojnost. U suprotnom možemo očekivati optužbe za krađu glasova, manipulaciju, i ono najgore, sve bi ozbiljno narušilo povjerenje u izborni proces i tijela koja provode izbore. Moguće uvođenje dopisnog glasanja ne može se primjenjivati samo u tzv. dijaspori, nego ono mora vrijediti i za glasanje u Hrvatskoj.

Tijekom proteklih mjeseci dio tzv. desne javnosti govori o promjeni zastupljenosti nacionalnih manjina u Saboru. Oblik zastupljenosti nacionalnih manjina može doći na dnevni red javne rasprave, ali je neprihvatljivo da se o ustavnim pravima nacionalnih i drugih manjina odlučuje na referendumu posebno u atmosferi višegodišnjeg iskazivanja otvorenog i nedopustivog animoziteta prema određenim nacionalnim manjinama. GONG je i ranije upozoravao na problem zaštite tajnosti glasanja pripadnika nacionalnih manjina jer dolaskom na biračko mjesto birač se pred biračkim odborom mora izjasniti hoće li glasati za opće ili manjinske izborne liste, tj. hoće li glasati za političke stranke ili manjinske stranke i kandidate.

Premda nije izričito navedeno u Ustavu, čini se da je osnovni kriterij odabira zastupljenosti (grupa) nacionalnih manjina u Saboru bila njihova povijesna uloga u razvoju hrvatske države i društva. GONG smatra opravdanim otvoriti raspravu o tome je li povijesni kriterij potrebno dopuniti kriterijem brojnosti nacionalne manjine jer, primjerice, Bošnjaci, iako druga po brojnosti nacionalna manjina, ne biraju vlastitog zastupnika. Za pitanja zastupljenosti zastupnika tzv. dijaspore trebali bi vrijediti slični principi. U slučaju da prevlada mišljenje kako je potrebno povećati razinu reprezentativnosti zastupnika dijaspore, trebalo bi razmotriti uvođenje triju izbornih jedinica koje osiguravaju zastupljenost povijesno, kulturološki i demografski raznorodnih skupina hrvatskih građana koji trajno žive u inozemstvu kroz tri izborne jedinice usmjerene, primjerice, na Europu, BiH/susjedne zemlje i ostatak svijeta.

Ipak, glavni prioriteti uređenja izbornog zakonodavstva su izborne jedinice i povećanje broja preferencijskih glasova uz smanjenje praga unutar lista s 10% na 5%  kako bi što veći broj preferencijskih glasova bio uzet u obzir. Unaprjeđenje izbornog zakonodavstva bi trebalo doprinijeti povećanju i razvoju unutarstranačke demokracije kao jednom od glavnih problema političkog i stranačkog sustava. 

Bez obzira hoće li Vladini prijedlozi, ako ih uopće bude, biti na tragu Šeksovih prijedloga, izborno se  zakonodavstvo ne može mijenjati bez sudjelovanja šire javnosti jer je riječ o organskim zakonima koji se, sukladno Ustavu, donose većinom glasova svih zastupnika.

Vrijeme curi i zato bi Vlada pod hitno trebala početi s procesom unaprjeđenja izbornog i referendumskog zakonodavstva.

U nastavku donosimo kraću verziju već poznatih GONG-ovih preporuka za unaprjeđenje izbornog i referendumskog zakonodavstva:

  1. Uvažavajući temeljne odredbe o jednakosti biračkog prava i jednakosti glasa što bi bilo optimalno rješenje, GONG predlaže 6 izbornih jedinica. Veličina izbornih jedinica ne mora biti ista u smislu broja mandata, tj. u pojedinim izbornim jedinicama može se birati različit broj zastupnika.
  1. GONG se zalaže za uvođenje tri preferencijska glasa uz prag od 5% s ciljem većeg utjecaja birača u izbornom procesu i razvoja unutarstranačke demokracije.
  1. Daljnja profesionalizacija tijela za provedbu izboraimenovanje devet članova DIP-a bez sudaca Vrhovnog suda ne samo iz reda pravnika nego i drugih relevantnih struka (politologija, sociologija, ekonomija, informatika, novinarstvo) što je u skladu s preporukama Venecijanske komisije Vijeća Europe.  Profesionalizaciju izborne administracije potrebno je operacionalizirati i na nižim razinama: izborna povjerenstava (izbornih jedinica, županija, gradova i općina), kao i biračke odbore.
  1. Potrebno je uspostaviti jedinstvenu lako pretraživu bazu podataka o donacijama primljenim tijekom godine, donatorima i financijskim izvještajima. Optimalno rješenje bi bilo uspostavljanje službene online aplikacije u koju bi kandidati i stranke izravno unosili svoje financijske izvještaje u digitalnom formatu te bi time bila moguća automatska obrada i korištenje podataka iz financijskih izvještaja nakon čega bi se podaci povezali s drugim bazama podataka u cilju prevencije korupcije.
  1.  Zbog velikog broja tzv. mrtvih političkih stranaka koje realno ne djeluju, potrebno je dosljedno provoditi Zakon o političkim strankama, primjerice da se politička stranka briše iz registra nakon što se utvrdi da se ne poštuju rokovi utvrđeni statutom za održavanje skupa najviše upravnog tijela, a sjednica nije održana.
  1. Potrebno je propisati zabranu kandidiranja na svim izborima osoba osuđenih za specifična teška kaznena djela do isteka perioda rehabilitacije poput osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, zloupotrebu položaja i ovlasti, gospodarskog kriminala i ratnog profiterstva na svim izborima.
  1. U cilju kvalitetnijeg medijskog predstavljanja kandidata i stranaka na parlamentarnim, europskim i predsjedničkim izborima GONG preporučuje poštivanje načela proporcionalne jednakosti, tj. pristup i zastupljenost kandidata u javnim i privatnim medijima osigurava se razmjerno potpori biračkog tijela koju imaju kandidat ili njegova politička stranka sukladno relevantnim istraživanjima javnog mnijenja.
  1. Uvesti zabranu istovremenog obnašanja dužnosti saborskog zastupnika i općinskog načelnika ili gradonačelnika kako bi se spriječilo gomilanje funkcija i potencijalni sukobi interesa.
  1. Izmjene referendumskog pravnog okvira: nova pravila trebala bi ići u pravcu lakšeg pokretanja državnog referenduma od strane građanskih inicijativa uz uvjet prikupljanja 5% potpisa birača, prikupljenih u roku od 30 dana. Za pokretanje lokalnog referenduma potrebno je smanjiti potreban broj potpisa na 10 %. GONG se zalaže za uvođenje tzv. kvoruma potvrđivanja, a ne kvoruma izlaznosti.

GONG je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.

chevron-right