Kada bi postojala smislena obaveza o transparentnosti lobiranja, evidencijama sastanaka dužnosnika, uključenju stručnjaka u procese donošenja odluka i evidentiranju njihovih preporuka, aktualna javna rasprava o Agrokoru bi izgledala sasvim drugačije.
U suvremenim liberalnim demokracijama nema prostora za procese donošenja odluka obavijene tajnama, a pogotovo ne u uvjetima padajućeg povjerenja građana u politiku i političke aktere te u uvjetima izbornih uspjeha desnih populističkih opcija diljem Europe. Populistički horizont polazi od jednostavne dihotomne slike svijeta, u kojoj nasuprot narodu, stoji elita; otuđena elita koja za zatvorenih vrata s bankarskim i poslovnim elitama donosi odluke koje idu na štetu naroda. Možda je vrijeme da denunciranje jednostavne populističke slike svijeta zamijenimo promišljanjem o tome zašto je takva slika mnogima prijemčljiva. Uspješan odgovor na populističke tendencije u Europi još uvijek nije pronađen, no njegov sastavni dio će nesumnjivo biti povećanje transparentnosti procesa donošenja odluka.
Slučaj Agrokor, bremenit već zbog potencijalnih negativnih učinaka na cijelo hrvatsko gospodarstvo, postao je još težim za Vladu, kroz postepeno razotkrivanje detalja procesa izrade lex Agrokor. Otkriva se da su se ključni donositelji odluka daleko od očiju javnosti sastajali s predstavnicima bankarsko-investicijskih elita te vlasnikom najveće hrvatske korporacije. Ostaju neodgovorena brojna pitanja o sukobu interesa, vremenskim okvirima izrade zakona, neovlaštenog korištenja povlaštenih informacija, uključenim osobama i usvojenim dostavljenim preporukama.
Da Republika Hrvatska kojim slučajem ima uređen zakonski okvir za lobiranje, jasna pravila o transparentnosti procesa donošenja odluka, održavanju sastanaka s vaninstitucionalnim akterima, uključenju stručnjaka, obvezi kreiranja pisanog traga o utjecaju na sadržaj odluke, bilo bi moguće donositi relevantne i utemeljene procjene o osobnoj, političkoj, pa i eventualnoj kaznenoj odgovornosti uključenih. Informacije o susretu predstavnika privatnih međunarodnih investicijskih fondova s članovima Vlade bili bi objavljeni na službenim internetskim stranicama Vlade RH, u registru lobiranja i registru sastanaka. Za svaki sastanak bi na internetskim stranicama bio dostupan zapisnik te svi korišteni i dostavljeni pisani materijali, analize i preporuke. Zapisnik svakog sastanka bi minimalno sadržavao informacije o mjestu i vremenu održavanja sastanka, imenima i prezimenima prisutnih osoba te informacije o sadržaju sastanka, posebice o eventualnim prijedlozima i preporukama za djelovanje. Ministri koji se nalaze u sukobu interesa, ne samo da bi se isključili iz procesa donošenja odluka o kreditu Agrokora, već bi bježali od svake situacije u kojoj u javnosti moraju, u ime Vlade, komentirati slučaj Agrokor. O odlasku na noćne sastanke jedan-na-jedan je suvišno išta reći. Na stranici Vlade RH bile bi objavljene informacije o svim osobama uključenima u proces donošenja odluka, posebice ministri, službenici i vanjski stručnjaci te predstavnici posebnih i privatnih interesa. Uz ime svakog vanjskog stručnjaka postojala bi rubrika u kojoj bi bile navedene njegove relevantne povezanosti, ponajprije tvrtka u kojoj radi ili čiji je vlasnik.
Nadalje, u obrazloženju zakonskog prijedloga poslanog na javnu raspravu u trajanju od 30 dana, bili bi navedeni svi usvojeni i odbačeni prijedlozi koje je Vlada razmotrila, a bili su u svim oblicima konzultacija dostavljeni od nekih zainteresiranih aktera (bili da su to predstavnici tvrtke, malih vjerovnika, banaka, investicijskih fondova, stručnjaka iz konzultantskih tvrtki...). U javno dostupnoj procjeni učinaka propisa, novinari i građani bi s posebnom pažnjom čitali dio analize fokusiran na izvjesnost uspješnosti potencijalnih tužbi protiv RH, koje bi morali plaćati sami građani.
Ništa od ovog u Hrvatskoj sada ne postoji – uvid javnosti u procese donošenja odluka o Agrokoru odvija se na privatnom blogu i kratkim izjavama koje članovi Vlade daju novinarima na marginama javnih događanja. U ovim uvjetima čini se kao nemoguća misija izgraditi povjerenje javnosti da se krizom u Agrokoru upravlja na adekvatan način, ili još teže - da se krizom u Agrokoru upravlja imajući na umu javni interes. Populističke optužbe, ovog će puta, s pravom pasti na plodno tlo.
Ostaje jedan snažan argument zbog kojeg sve navedene informacije eventualno ne bi trebale biti odmah javno dostupne - radilo se o osjetljivoj situaciji u kojoj samo neka informacija prisutna u javnosti može imati direktni utjecaj na vrijednost tvrtki. No, i takvu bi se odluku o tajnosti trebalo moći preispitati dok je trajao proces oblikovanja zakona, no sada kada je zakon izglasan, kada su sklopljeni novi financijski aranžmani, kada je javno objavljeno stvarno financijsko stanje tvrtke - sada ne postoje baš nikakve prepreke ni razlozi da se sve te informacije učine dostupne javnosti.
No, kako je potvrdilo GONG-ovo istraživanje, do tih informacija nije moguće doći, jer se one uopće ne kreiraju. Dok se ne uvede obveza vođenja pisanog traga o susretima i prijedlozima vaninstitucionalnih aktera, procesi donošenja odluka u Hrvatskoj će ostati isti – obavijeni tajnom neformalnih konzultacija. Vlada treba prestati s ignoriranjem javno plasiranih preporuka i zahtjeva za uvođenjem zakonskog okvira za lobiranje i jasnih pravila o susretima sa zainteresiranim akterima, usvojiti kodeksa ponašanja članova Vlade i tako postaviti jasnu etičku ljestvicu za sve članove Vlade uključujući i period hlađenja u odnosu na zaposlenje u privatnom sektoru (tzv. cooling-off period), izmjenama poslovnika Vlade definirati sadržaj zapisnika sastanaka i vođenja pisanog traga o usvojenim i odbačenim prijedlozima dostavljenim izvan okvira javne rasprave, u procesu izrade nacrta zakona.
Dok se ovako nešto ne dogodi, javnost neće imati informaciju tko stoji iza mora odluka i zakona koji se redovito donose, a preventivno djelovanje protiv korupcijskih rizika ostat će samo mrtvo slovo na papiru.
