Iako je Karamarkov HDZ intenzivno surađivao s IFO institutom, što je i platio putem HDZ-ove Zaklade, DIP izvorni novac za to, koji je došao od Zaklade „Nova pokoljenja“, ne smatra donacijom. Štoviše, zaključuje da je ignoriranje IFO-ve analize u HDZ-ovom predizbornom programu dokaz da tu nema ničega relevantnoga za postavljanje dodatnih pitanja. A što ako je HDZ preko svoje Zaklade platio i savjetovanja?
Nakon što je, prema pisanju tjednika Nacional, Zaklada „Nova pokoljenja“ uplatila HDZ-ovoj „Zakladi hrvatskog državnog zavjeta“ oko 2,6 milijuna kuna 2014. i 2015., a čime je navodno bavarskom IFO institutu plaćena izrada gospodarskog programa Karamarkovog HDZ-a za parlamentarne izbore 2015., GONG je, temeljem informacije u Novom listu iz srpnja 2016. da DIP istražuje taj slučaj, početkom travnja 2017. zatražio od DIP-a rezultate nadzora.
Inače, Zaklada „Nova pokoljenja“ je registrirana na istoj adresi kao i još neke tvrtke koje u javnosti zastupa Oksana Dvinskykh, povezana s Tomislavom i Anom Karamarko – Migrit energija, Migrit solarna energija, Titan građenje i Titan nekretnine.
U DIP-ovom odgovoru GONG-u stoji kako je DIP proveo nadzor financijskih izvješća HDZ-a te nije utvrdio donacije primljene od zaklada navodeći očitovanje HDZ-a od 19. srpnja 2016. da je njihov gospodarski program rezultat rada 30-ak radnih tijela HDZ-a te da HDZ nije ugovarao izradu gospodarskog programa s IFO institutom već je s njima ugovor sklopila spomenuta HDZ-ova Zaklada u rujnu 2014. za projekt pod nazivom „Njemačko-hrvatski istraživački projekt: Kratkoročni i dugoročni uvjeti za jačanje održivog rasta i zapošljavanja u Hrvatskoj“ ističući kako je javno dostupan. DIP-u je dovoljna činjenica da je program javno dostupan kako bi zaključio da program nije nužno rađen za HDZ.
DIP navodi da se izborni program Domoljubne koalicije „Gospodarski rast, održivi razvoj i zapošljavanje, program 5+ Hrvatska“ sadržajno ne podudara s analizom IFO instituta te da analiza IFO instituta predstavlja opsežnu nezavisnu studiju, zasnovanu isključivo na ekonomskim načelima, dok je izborni program Domoljubne koalicije općenit i kratak pregled stranačkih ciljeva bez navođenja konkretnih mjera za njihovo ostvarivanje.
DIP očito nije primijetio niti provjerio javno dostupne informacije da su predstavnici IFO instituta intenzivno radili na gospodarskom programu HDZ-a o čemu su pisali mnogi mediji poput Jutarnjeg lista, a T-portal čak navodi da je održano „15 sastanaka s predstavnicima IFO-a, a u Središnjici stranke se predstavlja prijedlogu završnog programa“, dok su informacije o suradnji s IFO institutom objavljene i na službenim stranicama HDZ-a.
Zašto DIP nije provjerio, ili jeste, ali se nije htio zamjerati, je li Karamarkov HDZ i na koji način platio konzultantske usluge IFO institutu ili „slijepo“ vjeruju svemu što se navede u financijskom izvještaju ne provjeravajući jesu li podaci točni i je li nešto izostavljeno. Primjerice, neka stranka može imati očite troškove, a da ih ne navede u izvještaju niti navede izvor sredstava kojima su troškovi plaćeni.
Ako su predstavnici IFO instituta volonterski savjetovali HDZ kroz izradu spomenute analize, je li analiza plaćena od HDZ-ove Zaklade bila podloga za savjetovanje HDZ-a od čega HDZ ima izravnu korist? To bi posredno značilo da je sporna analiza ipak izrađena za HDZ i donirana od „treće strane“ (posrednika) - što je zabranjeno Zakonom.
Ako je stvarno riječ o volonterskom angažmanu, onda se takav angažman mora tretirati kao donacija IFO instituta HDZ-u što se mora navesti u financijskim izvještajima kao donacija. Iako je riječ o stranoj donaciji, što je zabranjeno zakonom, ovdje je ipak riječ o dopuštenoj stranoj donaciji jer sukladno Zakonu stranke imaju pravo primati strane donacije za „financiranje programa namijenjenih za edukaciju“.
Nadalje, DIP u svom očitovanju ističe kako nije nadležan za nadzor financijskog poslovanja zaklada već su za to nadležni Ministarstvo uprave, Ministarstvo financija i Državni ured za reviziju iako prešućuje da ima mogućnost, sukladno Zakonu o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, provoditi nadzor putem drugih nadležnih tijela te da može zatražiti potrebne podatke i poduzimanje potrebnih radnji od tih tijela. Nadležna tijela dužna su u zatraženom roku dostaviti DIP-u sve podatke i nalaze. Primjerice, Ministarstvo financija može provesti nadzor nad radom Zaklade te, primjerice, utvrditi koriste li se sredstva za ostvarivanje ciljeva zbog kojih je osnovana neprofitna organizacija.
Zašto DIP nije jednostavnim dopisom zatražio pomoć drugih tijela koji bi dostavili dodatne informacije temeljem kojih bi izvršio stvaran i kvalitetan nadzor?!
Možda je ovakav birokratski nadzor „reda radi“, posljedica izbora novih članova DIP-a od kojih su neki preko noći postali nestranački, a prije tog su bili u vrhovima stranaka, saborski zastupnici i ministri u Sanaderovoj vladi na što je GONG reagirao.
DIP ovakvim (ne)postupanjem ne provodi Zakon o financiranju političkih aktivnosti, ne provodi nadzor financiranja stranaka i izborne promidžbe, pa nas mnogi potencijalni skandali koji bi se mogli spriječiti ne trebaju iznenaditi u budućnosti.
