Žene će i dalje čekati na sustavnu zaštitu od nasilja

Uoči Međunarodnog dana žena, Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske, Centrom za žene žrtve rata - ROSA te Autonomnom ženskom kućom Zagreb, organizirao je jučer, 7. ožujka tematsku sjednicu Odbora za ravnopravnost spolova: „Važnost ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“.

Nakon uvodnih obraćanja i čestitki za Dan žena, Dubravka Šimonović specijalna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama objasnila je punoj dvorani zainteresiranih da je Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji tzv. Istanbulska konvencija nastala na način da su predstavnice i predstavnici iz svih zemalja Vijeća Europe imali priliku sudjelovati i dati svoje prijedloge, a da joj je temeljni cilj harmonizirati  vrlo različite nacionalne prakse zaštite žena od nasilja. Ova Konvencija, koju je Republika Hrvatska već potpisala, sadržajno i pojmovno prati Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) koju je Hrvatska također potpisala, ali razrađuje mehanizme kojima bi se konkretnije osigurala zaštita žena od nasilja zbog čega je važno da ju Hrvatska ratificira i implementira.

Nada Murganić, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospodina Andreja Plenkovića, naglasila je da se planira ratifikacija Konvencije u zadnjem tromjesečju 2018. godine te  da je osnovana radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Razliku između deklarativne osude nasilja i konkretne spremnosti na djelovanje Vlada RH pokazuje upravo kroz imenovanje ove radne skupine. Odlukom prigodno objavljenom na Dan žena http://www.mspm.hr/vijesti-8/radna-skupina-za-izradu-nacrta-prijedloga-zakona-o-potvrdjivanju-konvencije-vijeca-europe-o-sprecavanju-i-borbi-protiv-nasilja-nad-zenama-i-nasilja-u-obitelji/4481 nadležno Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike i Vlada RH grubo su se narugali ženama i njihovom pravu na sigurnost i život bez nasilja imenujući u stručnu radnu skupinu muškarce koji se ne bave nasiljem nad ženama nego se protive Konvenciji i nazivaju rodno uvjetovano nasilje ideologijom.

U radnu skupinu imenovani su Ivan Prskalo iz Građanske inicijative Ordo Iuris Hrvatska i Ivan Munjin iz U ime obitelji, koji se otvoreno suprotstavljaju ratifikaciji već potpisane Konvencije i koji se bave temama ograničavanja prava na pobačaj i prava osoba istospolne seksualne orijentacije, a ne bave se niti su se ikada bavili zaštitom žena žrtava nasilja. Koje kompetencije te osobe ili njihove organizacije imaju za sudjelovanje u ovoj radnoj skupini su jasne koliko i njihovi izvori financiranja, dakle prilično nejasne. Isto tako, jasno je da interesna skupina koju oni zastupaju nisu žene. Više o njihovom djelovanju koje nema veze sa zaštitom žena od nasilja možete pročitati u članku http://faktograf.hr/2017/03/07/tko-su-kljucni-desni-igraci-u-europskoj-uniji-i-kakva-je-njihova-veza-s-hrvatskom/  

Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb, podsjetila je prisutne na žene koje su ubili njihovi sadašnji ili bivši partneri te zatražila primjerenije reakcije nadležnih službi i veću transparentnost intervencija kako bi se utvrdilo i sankcioniralo one koji propuste reagirati i zaštiti žene od nasilja.

Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica koja zastupa žene žrtve nasilja izložila je pregled slučajeva iz prakse kako bi ukazala na važnost ratifikacije Konvencije i unapređenja sustava reagiranja na nasilje. Navela je primjer žena koje ne prijavljuju nasilje jer su doživjele da policajci tada prevode i njih i nasilnog muškarca pri čemu sustav socijalne skrbi odvodi njihovu maloljetnu djecu pa su žene u poziciji da izbjegavaju prijavljivati nasilje ili povlače prijave kako   njihova djeca ne bi provela noć bez njih u institucijama socijalne skrbi. Osvrnula se i na tretiranje žene koja je proživjela nasilje i u drugim slučajevima, na primjer kako žene koje prijave silovanje moraju svjedočiti i četiri do pet puta čime se kontinuirano ponovno viktimiziraju, a da ženama koje su preživjele silovanje u ratu pravno nije priznat status ratnog silovanja ako nije bilo moguće dokazati da je u gradu u kojem je kontinuirano trajao rat u tom trenutku baš bila provedena aktivna vojna operacija.

HRAST i dio vjerskih udruga u raspravi se fokusirao na isticanje da je za njih problematična definicija rodno uvjetovanog nasilja jer samo spominjanje pojma rod smatraju nametanjem rodne ideologije.

Dubravka Šimonović objasnila je da u Konvenciji rod „označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce“ te da takva definicija nije nikakva novost. Također, u raspravi se moglo čuti i pravno objašnjenje pravnica Maje Munivrana Vajda i Sanje Bezbradica Jelavić da je zabrana diskriminacije na temelju spola, rodnog identiteta kao i seksualne orijentacije već propisana. Tako čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije zabranjuje diskriminaciju na temelju rodnog identiteta. Pojam rodnog identiteta prisutan je i u Kaznenom zakonu iz 2011. godine (stupio na snagu 1.1.2013.). Zločin iz mržnje je svako kazneno djelo počinjeno zbog, između ostaloga, „spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“ Rodno uvjetovano nasilje tj. pozivanje na nasilje inkriminirano je i kroz tzv. govor mržnje iz čl. 325. Kaznenog zakona – javno poticanje na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihovog spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta ili kakvih drugih osobina. Dakle, očito je kako pojmovi roda, rodnog identiteta, pa onda i rodno uvjetovanog nasilja i rodne diskriminacije nisu nepoznati u hrvatskom pravnom sustavu, niti bi ratifikacija Istanbulske konvencije u tom smislu predstavljala osobitu novost. Također, čl. 14 Ustava RH članak 14. određuje da svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. U sintagmi „i drugim osobinama“ jasna je ustavna odredba da su svi pred zakonom jednaki.

Udruge za ljudska prava i za zaštitu žena od nasilja koje nemaju vjerski predznak podržale su definiciju roda iz Konvencije i ponovno istaknule da je Republika Hrvatska već potpisala Konvenciju i da sada nije trenutak za vraćanje na temeljne pojmove već da Konvenciju treba ratificirati i implementirati kako bi se konkretnim mehanizmima koje predviđa zaštitilo žene od nasilja. Također, istaknuto je da bi primjena nekih mjera iz konvencije zaštitila žene koje su u međuvremenu ubijene, a primjer za to je što Konvencija omogućava državi nastavak postupka protiv počinitelja nasilja i kad žena povuče prijavu, a upravo je ta mjera mogla zaštititi nedavno ubijenu 18-godišnju Kristinu koja je samo jedna od žrtava muškog nasilja.

Dodatno, postavljeno je pitanje osiguranja financijskih sredstava za zaštitu žena od nasilja što je zaseban problem jer bi se kasnom ratifikacijom Istanbulske konvencije tek krajem 2017. godine moglo zakasniti s osiguranjem proračunskih sredstava za implementaciju iste u 2018. godini.