Izvještaj o praćenju govora mržnje, diskriminatornog, stereotipizirajućeg i zapaljivog govora u informativnim medijima u svibnju 2016.
Kritike koje su na postupke Vlade od početka godine pljuštale iz inozemne javnosti odbačene su u nekoliko navrata kao zlonamjerna podmetanja, ali bile su autentične – jačanje povijesnog revizionizma i negacionizma i rehabilitacija NDH, ignoriranje pa i manje ili više otvoreno opravdavanje zazora prema nacionalnim manjinama bile su neke od realnosti društvenog života Hrvatske od formiranja Vlade. Ocjene stranih diplomata i medija mahom su bile na tragu jedne konstatacije – Hrvatska se postupcima aktualne Vlade, osobito onima uperenima prema medijima i organizacijama civilnog društva, odmetnula od puta liberalne demokracije i počela nalikovati režimu kojemu rigidni nacionalizam i toleriranje povijesnog revizionizma predstavljaju ideološku odrednicu i polugu moći.
Međutim, slijedom nekolicine javnih osuda NDH i ustaškog režima od strane predsjednice Republike i predsjednika Vlade, pojavila se i napuklina u takvom djelovanju te je time poticanje politike nacionalizmom nabijenog jednoumlja dijelom i „otplovilo“ dalje od struktura vlasti; no, kao što će se pokazati, to nije značilo i da je ona izgubila obilnu medijsku podršku i prisutnost u javnosti.
Izvještaj o praćenju medija od 1. do 31. svibnja možete preuzeti ovdje.
Sedma runda GONG-ovog praćenja medija obuhvatila je razdoblje od 1. do 31. svibnja 2016. godine, s ciljem identificiranja aktera i medija koji plasiraju diskriminatorne i stereotipizirajuće izjave i napise u javnost te konstatiranja kako su one tretirane.
Uzorak medija uvrštenih u praćenje sastojao se od četiri dnevna lista, šest tjednika, četiri televizijske panel-emisije/talk-showa, jedne radijske emisije s emitiranjem uživo te šest internetskih portala. Sadržaji iz svakog od praćenih medija uključeni su u analizu tematskim kriterijem tzv. „svjetonazorskih“, odnosno vrijednosno zasićenih tema koje zauzimaju važna mjesta u hrvatskom javnom diskursu i medijskom prostoru:
1. izbjeglička kriza i migracije u Europi,
2. ljudska prava LGBTIQ osoba,
3. rod i politička participacija,
4. identitet i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, te
5. rehabilitacija ustaškog režima.
U praćenju su kombinirani kriteriji ovih tematskih područja i naznaka upotrebe problematičnog govora, temeljem korištene definicije utemeljene na Preporuci ministarskog odbora Vijeća Europe No. R(97)20, prema kojoj govor mržnje obuhvaća sadržaje kojima se izražava, zagovara ili potiče mržnja, diskriminacija ili nasilje, ili koji izruguju, omalovažavaju, ponižavaju, dehumaniziraju ili obezvređuju određene ciljane društvene skupine – ili njihove pripadnike – po određenim zajedničkim značajkama kao što su rasa, boja kože, nacionalno ili etničko podrijetlo, vjera, spol, seksualna orijentacija, imigrantski status ili podrijetlo i slično.
Praćenjem je identificiran ukupno sljedeći broj potencijalno problematičnih medijskih objava koje su zatim uključene u analizu:
- 4 članka iz dnevnog tiska,
- 15 članaka iz tjednika,
- 12 članaka s internetskih portala,
- 4 televizijske emisije;
Iz građe koja je obuhvaćena praćenjem, ovdje su izdvojeni slučajevi koji ocrtavaju najeklatantnije linije problematičnog govora (diskriminatornog, stereotipizirajućeg govora ili govora mržnje) u praćenom razdoblju, uz napomenu kako su se refleksije nekih od njih pojavljivale i u drugim medijskim objavama i polemikama.
0. Kontekst: o prošlosti i sadašnjosti, NDH i nacionalnim manjinama
Na tragu žestokih kritika iz redova vladajuće koalicije, 20. svibnja u Hrvatskom je saboru srušen izvještaj pučke pravobraniteljice, uz argumentaciju kako posvećenost zaštiti prava manjina ugrožava prava većine te kako je većinski narod taj kojemu prijeti stvarna ugroza, zbog čega je , po mišljenju saborske većine, izvještaj Pravobraniteljice u segmentu u kojem se odnosi na položaj manjinskih skupina u hrvatskom društvu deplasiran. Ovo potpuno izopačeno razumijevanje svrhe institucija za zaštitu ljudskih prava i zakonodavstva koje štiti prava manjina indikativno je za razinu svijesti o liberalnoj demokraciji kao obliku uređenja koje načelu odlučivanja voljom većine daje nužnu dopunu u obliku pravnih i institucionalnih mehanizama za zaštitu manjinskih prava od diskriminacije, opresije i pokušaja asimilacije. Ovakav pokušaj diskreditacije jedne od središnjih institucija za zaštitu ljudskih prava ujedno je indikativan i za postojanje određenih političkih pretenzija na to tijelo i njegov budući smjer djelovanja.
Nastavljajući se na prethodno razdoblje, medijska kampanja relativizacije i „pranja“ ustaškog režima te povijesnog revizionizma bila je u svibnju i dalje glavnom tematskom preokupacijom jednog dijela medija, obnovljena otvorenim distanciranjem najviših ešalona vlasti od rehabilitacije NDH, do kojega je došlo nakon pritiska međunarodne zajednice.
1. Bujica-Narod.hr: huškačka sinergija
Krajem travnja, glumac Rene Bitorajac izveo je u eteru Radija Antena satirični prepjev Mi, Hrvati, nabijen stereotipima o hrvatskoj svakodnevici i raznim društvenim pojavama, uključujući i netoleranciju. No, u izokrenutom razumijevanju odnosa između satire i neprihvatljivog govora, ovaj nastup nije mogao ostati bez brze i ekstremne reakcije.
Nekoliko dana kasnije, 6. svibnja, emisija Bujica započela je prilogom posvećenim upravo Bitorajcu, za kojega se navodi kako je potomak partizana te kako živi u elitnom stanu oduzetom od domobranskog generala te je zbog toga njegova cijela obitelj uvijek bila u privilegiranom položaju. No, ono što je bilo posebno upadljivo u prilogu o Bitorajcu bio je kadar u kojem je jasno prikazana tabla s adresom na kojoj glumac navodno stanuje, kao i sama zgrada i njezino neposredno okružje.
Na zanimljiv je način ovaj prilog prenio portal Narod.hr koji je sadržaj emisije objavio u obliku članka grafički opremljenog kadrovima iz Bujice, uključujući i, znakovito, upravo kadar s kućnim brojem. Taj je kadar naknadno ipak uklonjen iz opreme članka na Narod.hr.
Medijsko objavljivanje nečijih osobnih podataka u kontekstu denuncijatornog sadržaja, ma s kojim ciljem bilo učinjeno, izrazito nalikuje na poziv na konkretno djelovanje protiv neke osobe, kao huškanje na nasilje ili nanošenje štete. Svi navodi izrečeni u Bujici bili bi potpuni i bez kadra koji prikazuje adresu i kućni broj. No, to vjerojatno nije bio ni cilj, obzirom da upravo objava adrese stanovanja šalje posebno snažnu zapaljivu poruku.
2. Luka Prcela: s oltara u slavu NDH na javnoj televiziji
U sklopu propovijedi na misi u Splitu održanoj 8. svibnja koja je izravno prenošena na HTV1, prior dominikanskog samostana u Splitu pater Luka Prcela izgovorio je rečenicu:
...Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar Kitarović izjavila da Nezavisna Država Hrvatska nije bila nezavisna i da je bila zločinačka.
te kako:
...nismo mi [Hrvati] bombardirali ni Dresden ni Hamburg. Koga smo mi zapravo ubili izvan svojih granica?
Ovo odbijanje karakterizacije profašističke NDH kao države utemeljene na zločinu učinjeno je krajnje ciničnim ogradom kako ona „nije ubila nikoga izvan svog teritorija“ – kao da masovni državni teror prema Srbima, Židovima, Romima, Hrvatima koji se s režimom nisu slagali i drugima unutar vlastitih granica te rasni zakoni i njihova implementacija u koncentracijskim logorima nisu dovoljne kvalifikacije za zločinačku državu.
Uslijedile su brojne javne kritike upućene samom Prceli, ali i HRT-u s kojega je na javnu i masovno diseminiranu apologiju ustaške države reagirano priopćenjem koje ističe kako stavovi i mišljenja koji se prenose u izravnim radijskim i televizijskim prijenosima ne izražavaju stavove i mišljenja Hrvatske radiotelevizije. Izgovor kako je teško kontrolirati sadržaj u prijenosu uživo bio bi utemeljen kada prior Prcela ne bi otprije bio poznat po svojim stavovima, o kojima se urednik javnog televizijskog servisa svakako trebao informirati prije odluke o emitiranju.
No, iako su Prcelina medijska pojavljivanja u većini medija bila ograničena na njegovu izjavu kako iza svojih riječi izrečenih na misi stoji te kako nije ni kriv ni dužan jer je, navodi, samo propovijedao Evanđelje, svećenik je već sljedećega dana (9. svibnja) telefonski gostovao u emisiji Bujica i dodatno potvrdio svoj stav prema svojem ekscesu, rekavši kako:
…bio bih hulja kad ne bih priznao riječi Franje Tuđmana kako je Nezavisna Država Hrvatska vjekovni san hrvatskog naroda (…) ni bolja ni gora od drugih.
zatim kako:
(…) toliko naglašavati zločinački karakter hrvatske nezavisne države, to je za mene zaista jedan zločin.
te, na završetku svojeg javljanja, kako:
Dok sam držao misu za Poglavnika su me prozivali stalno.
Ova rečenica daje naslutiti i kako Prcela po svoj prilici uopće ne vidi problem u bogoslužju posvećenom vođi profašističke države, kao ni njezino opravdavanje s oltara. Prcelino ustrajanje na neproblematičnosti njegove izjave u propovijedi i njegovog dosadašnjeg javnog apologetskog djelovanja prema NDH, ma koliko se splitska dominikanska provincija distancirala od njegovoga kao stava koji nije njezin službeni, doprli su do stotina tisuća gledatelja, prvo putem javnog servisa a potom i putem brojnih drugih medija.
3. Luka Podrug o ideologiji i institucionalizaciji anti-antifašizma
U emisiji Bujica 20. svibnja gostovao je splitski gradski vijećnik iz redova HČSP-a Luka Podrug. Govoreći o temeljima hrvatske državnosti i kritizirajući pritom spomen ZAVNOH-a kao temelja hrvatske državnosti u Izvorišnim osnovama Ustava RH kao ideološki odabir, Podrug nije propustio istaknuti svoj stav kako je temelj hrvatske državnosti:
...Domovinski rat, naslonjen na deseti travnja [1941., datum proglašenja NDH] kao klicu neovisnosti.
Osim što pozivanje na utemeljenje kvislinške države ne bi predstavljalo ništa manje ideološki potez od unošenja ZAVNOH-a u Izvorišne osnove Ustava, ovo je korak dalje u već udomaćenoj argumentaciji o antifašizmu kao „floskuli“. Naime, u nastojanjima delegitimiranja spomena antifašizma u Ustavu ali i antifašističkog pokreta uopće, ponavlja se teza kako su masovni zločini počinjeni u NDH samo zastranjenje, dok ona sama po sebi i dalje opstoji kao legitimna državna tvorevina u odnosu na današnju RH.
Ovakvi su argumenti dio kontinuiteta nastojanja legitimiranja i pune rehabilitacije ustaške države i ozbiljan su doprinos postupnoj afirmaciji te epizode hrvatske političke povijesti. Kada ovakve apele u medijima plasiraju javni dužnosnici – poput člana predstavničkih tijela lokalnih vlasti – oni dodatno dobivaju na težini i utoliko lakše ulaze u područje mainstreama kao navodno legitimni.
4. Dnevno: čitateljski komentar o manjinskim pravima
Portal Dnevno od 30. svibnja objavio je, navodeći kako se radi o pismu čitateljice, tekst pod naslovom STUDENTICA ‘OPRALA’ POLITIČARE: Srbi traže svoja prava u zemlji koju su krvnički mučili, a svaki Hrvat koji voli zemlju je ‘ustaša’. Govoreći o aktualnim podjelama u hrvatskom društvu, tekst se dotiče i pitanja prava nacionalnih manjina:
Glavna nacionalna manjina su Srbi (4%), dok od ostalih 20-ak manjina svaka čini manje od 1% stanovnika. U Hrvatskoj koja je pogođena Domovinskim ratom 1991., Srbi traže svoja prava. Te ne tako davne 1991. srpski agresori su izvršili napad nad Hrvatskom.
(…)
A Srbi traže svoja prava u zemlji koju su oni krvnički mučili. Traže uspostavu ćiriličnog pisma u gradu Vukovaru koji je pao u srpske ruke 1991. na nečastan, nemoralan, ubilački način. Postojao je niz paravojnih jedinica (Arkanovi Tigrovi, Šešeljevi Beli orlovi…) koji su klali hrvatski civilni narod, na razne nehumane načine mučili i ubijali ljude. A sad taj isti srpski narod traži svoja prava u Hrvatskoj.
Ovaj pokušaj delegitimiranja prava srpske nacionalne manjine zbog oružane pobune i agresije na Hrvatsku u devedesetima potpuno je protudemokratski apel. Srpska manjina u cijelosti ne može snositi odgovornost za počinjena zlodjela, niti je moguće ili opravdano prava pripadnica i pripadnika te skupine na bilo koji način uvjetovati ili revanšistički uskraćivati. S druge strane, ovom se objavom nameće i pitanje o uredničkoj politici i stavu medija koji bez problematiziranja odabire objaviti čitateljske tekstove koji relativiziraju manjinska prava.
5. Mržnja 2.0.1.
Napokon, i u ovome izvještaju vrijedi spomenuti neke od komentara pod člancima na internetskim portalima u svibnju, ovoga puta na portalu Dnevno. Glavna tema: izbjeglice i migranti - društveno ranjiva skupina posebne ranjivosti na javno stvaranje zazora i mržnje. Komentare huškačkog i mrzilačkog sadržaja, među kojima i ovakve, uredništva internetskih publikacija mogu i trebaju moderirati, budući da komentari čine sastavni dio njihovih medijskih objava.
napokon, na drugu temu, gost komentator s portala Direktno:
Poanta
Povijesni revizionizam koji relativizira politike fašističkih, nacističkih i drugih političkih tvorevina utemeljenih na ideologiji rasne, nacionalne ili etničke dominacije igra važnu ulogu u normalizaciji socijalne distance i zazora prema ranjivim i manjinskim skupinama u društvu. No, neovisno o pozivima na naslijeđe i simboliku tzv. Nezavisne Države Hrvatske, moguće je identificirati promoviranje isključivih protumanjinskih stavova u današnjoj Hrvatskoj. Ovakvom sentimentu često pogoduju upravo masovni mediji koji mu pružaju publicitet i doseg šire publike, nekritički ga prenose ili mu pak otvoreno pružaju podršku. Odgovornost za kontriranje takvoj normalizaciji diskriminacije je dobrim dijelom na medijskoj publici koja je osviještena i spremna reagirati.
Svoj doprinos u tome može dati i stranica www.dostajemrznje.org, putem koji je moguće u nekoliko jednostavnih koraka prijaviti pojavljivanje govora mržnje, poziva na diskriminaciju i drugih oblika neprihvatljivog govora u javnosti i u medijima.
Za sadržaj članka isključivo je odgovoran GONG te on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora. Ovaj izvještaj je nastao u sklopu projekta 'Dosta je mržnje!', uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.
