Lobiranje nije samo po sebi loše ili dobro, no siva zona je prevelika čak i na relativno reguliranoj razini Europske unije. EU registar lobista nije obvezujući, pa se tako u netransparentnim lobističkim aktivnostima prema donositeljima odluka mogu pronaći i neregistrirane tvrtke.
Žalba Opservatorija korporativne Europe (CEO) tajništvu registra lobista poziva Komisiju da ispravno provede vlastita pravila o transparentnosti lobiranja. CEO se u žalbi fokusira na konzultantsku firmu Hume Brophy koja je u veljači 2015. organizirala sastanak s članom kabineta povjerenika za istraživanje Carlosa Moedasa (Maria Da Graca Carvalho) za industrijsku lobističku grupu, Svjetsko udruženje za ugljen (WCA).
Kako ta grupa nije bila registrirana u EU registru lobista u vrijeme sastanka (a nije ni danas), ovaj sastanak predstavlja kršenje pravila predsjednika Komisije Junckera da se članovi Komisije, njihovi kabineti i generalni direktori ne smiju sastajati s lobistima koji nisu registrirani. Komisija tvrdi kako je postigla povijesni dogovor u Parizu, no čini se da nastavlja sa starom politikom sastajući se s neregistriranim lobistima iz sektora ugljena.
Hume Brophy je jedna od najvećih briselskih lobističkih konzultanskih tvrtki, s više od 1 milijun prihoda od svojih klijenata u kolovozu 2014. Vjerojatno bi se mogla naći na listi briselskih 15 najskupljih konzultantskih tvrtki. Njezin najveći klijent je European Travel Retail Council (ETRC), iako predstavlja i velik broj financijskih korporacija uključujući Alternative Investment Management Association (AIMA), Bank of New York Mellon, European Fund & Asset Management Association (EFAMA) i druge. Među kontroverznijim klijentima nalaze se Monsanto i Trafigura, kao i Peabody Energy, koje samo sebe naziva „najvećom svjetskom privatnom kompanijom iz sektora ugljena“. Ima 17 lobista zaposlenih na puno radno vrijeme, te 17 pristupnih propusnica za Europski parlament što ih stavlja na 10. mjesto na listi lobista koji imaju najviše takvih propusnica.
Kao što je vidljivo iz prepiske na online portalu za pristup dokumentima EU, pri organiziranju sastanka s Komisijom Hume Brophy je nastupio u ime Svjetskog udruženja za ugljen, te je sastanku prisustvovao najviši predstavnik te organizacije, izvršni direktor, kao i visoki predstavnik iz Hume Brophy-a. Prema korespodenciji, prije sastanka u veljači 2015. zaposlenik Komisije zatražio je od Hume Brophy-a relevantni identifikacijski broj iz registra lobista. Međutim, Hume Brophy dostavio je samo vlastiti broj iz registra, te se u tom smislu nije osvrnuo na WCA, a Komisija nažalost nije slala daljnje upite.
Prema viđenju CEO-a, ovaj sastanak ne predstavlja samo kršenje pravila Komisije o sastancima sa lobistima kojih nema u registru, nego i kršenje kodeksa ponašanja za registar lobista. Prema pravilima, registrirane organizacije moraju „poštivati provedbu i primjenu svih pravila, propisa i praksi dobrog upravljanja koje su utvrdile institucije Europske unije te izbjegavati bilo kakvu opstrukciju u njihovoj provedbi“. Tajništvo registra lobista otkrilo je Opservatoriju korporativne Europe da će istražiti njihove pritužbe.
Nedavno je Savez za transparentnost lobiranja i etičku regulaciju (ALTER-EU) pisao prvom potpredsjedniku Komisije Fransu Timmermansu s upitom o tome što se namjerava poduzeti kako bi se osiguralo da se nijedan član Komisije ne sastane s neregistriranim lobistima. U odgovoru stoji da Komisija primjenjuje pravilo „nije u registru, nema sastanka“, čime je otkrila neslaganje između onoga što bi trebala raditi u teoriji i onoga što čini u praksi.
No, ovaj sastanak nije bio jedini između Svjetske udruge za ugljen i Komisije. Daljnji zahtjev za pristupom dokumentima otkriva kako se Marie Donnelly, direktorica obnovljivih izvora, istraživanja, inovacija i energetske efikasnosti u Općoj upravi za energiju dvaput sastala s WCA-om (u veljači i listopadu 2015.) kako bi raspravili „čiste tehnologije koje koriste ugljen, te vađenje i skladištenje ugljena“. Formalno pravilo o neodržavanju sastanaka s neregistriranim lobistima odnosi se samo na elitni sloj Komisije, iako Praktični vodič za etiku i ponašanje osoblja Komisije savjetuje svim zaposlenicima da se uvjere da je lobist registriran.
Ovaj dobrovoljni pristup očito ne funkcionira. Nedavno istraživanje ALTER-EU-a pokazuje da je samo Opća uprava za Financijsku stabilnost, financijske usluge i Unije tržišta kapitala održala 20 % sastanaka između srednje rangiranih službenika i neregistriranih lobista u periodu od osam mjeseci.
Takvi sastanci izvrću Timmermansovo obećanje da će registar lobista učiniti obveznim tako što će neregistriranim lobistima blokirati pristup Komisiji.
Posebno je zabrinjavajuće kada neregistrirani lobisti dolaze iz industrije ugljena. U vrijeme dok povjerenik za klimu Cañete tvrdi kako EU predvodi svijet u naporima u vezi s klimatskim promjenama nakon „povijesnog“ dogovora iz Pariza, sastajanje s lobistima iz industrije ugljena je povratak na staro. Tako se samo zadržava praksa korištenja goriva iz fosilnih izvora, te se financiranje odvlači od prijeko potrebnih investicija u obnovljive izvore energije kao što su vjetar, solarna energija i energija plime i oseke, te drugih realnih rješenja klimatske krize. CEO-ov nadzor rotiranja pozicija nedavno je prikazao slučaj bivše zaposlenice WCA-e koja je postala Policy koordinator za ugljen u Komisijinoj Općoj upravi za energiju. Ni Hume Brophy nije stran nadzoru rotiranja pozicija jer je u posljednje vrijeme regrutirao brojne bivše zastupnike Parlamenta u svoje redove.
Nije poznato je li lobistička tvrtka Hume Brophy bila uključena u organiziranje drugih lobističkih sastanaka između Svjetskog udruženja za ugljen i Komisije. No jasno je da između Hume Brophy-a i Udruženja postoji veza klijent - konzultant. Uz organizaciju spomenutog sastanka sa članom kabineta povjerenika Moedasa, Hume Brophy je, čini se, pružio i organizacijsku potporu događaju Svjetskog udruženja za ugljen pod nazivom „Put prema čišćoj, niskoj emisiji plinova od korištenja ugljena“ 17. studenoga 2015. na kojem su neki od glavnih govornika bili zastupnik EU parlamenta Ian Duncan i Paula Abreu Marques, šefica Komisijine jedinice za energiju iz obnovljivih izvora, te vađenje i skladištenje ugljena. Sȃm Hume Brophy je pozvao službenike Komisije da se osvrnu na događaj Udruženja. Pravila registra lobista uključuju ovakve događaje „koji se tiču EU politika/procesa, poziva koji su upućeni Povjerenicima, zastupnicima Parlamenta ili njihovim asistentima ili službenicima EU“ kao vrstu aktivnosti koja je pokrivena registrom.
Začudo, Svjetsko udruženje za ugljen nije na listi klijenata firme Hume Brophy, što je još jedno od pitanja koja smo pokrenuli pred Tajništvom registra lobista.
Prijašnje žalbe na registar koje su iznijeli CEO, ALTER-EU i druge grupe su često nailazile na razočaravajuće reakcije. Organizacije koje su objavljivale netočne ili pogrešne podatke o lobiranju zadržale su svoje privilegije i izbjegle kazne tako što su jednostavno ažurirale svoje podatke. U međuvremenu, ne postoje kazne za one koji se odbiju upisati u registar.
Takvi pristupi ne potiču ozbiljno shvaćanje registra. Ova žalba bi mogla biti poticaj Tajništvu registra lobista na usvajanje čvršćeg pristupa, dok nadolazeća revizija registra mora osigurati primjenu ozbiljnih sankcija za ozbiljna kršenja pravila.
Članak je prenesen s corporateeurope.org, a prevela ga je Mirela Radonjić.
