Socijalne investicije zalog za održivu budućnost

15. ožujka 2016.

Kada je 2010. godine  Europska komisija predložila strategiju "Europa 2020" postavljeni su ciljevi prema kojima bi Europa u narednom desetljeću, do 2020. godine trebala postati društveno uključivija, pametnija i održivija. To se odnosi na poticanje zapošljavanja, istraživanja i razvija, visokog obrazovanja te prelaska na niskougljičnu ekonomiju temeljenu na tehnološkim inovacijama i obnovljivim izvorima energije. 

Upravo o uspjesima te strategije, te o mogućnostima Hrvatske da ih ostvari, u svjetlu donošenja Državnog proračuna za 2016. i novog ciklusa Europskog semestra razgovaralo se u ponedjeljak na okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu u organizaciji GONGa, Centra za mirovne studije i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. 

Kako je odmah na početku istakao ekonomski stručnjak Vladimir Cvijanović, Strategija "Europa 2020" predviđa da barem 20 milijuna ljudi manje živi u siromaštvu ili u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti do 2020. godine, međutim, ono što se događa u Europi pokazuje da se ne ide u tom smjeru. Kao jedan od razloga za takvo stanje je ekonomska kriza koja je počela pogađati zemlje članice Europske unije već od 2008. godine, a na koju nije bilo adekvatnog odgovora, nego je dovelo do situacije da su gotovo sve zemlje bile primorane provesti fiskalnu konsolidaciju i rezanje proračuna.  Tako ispada da je sama EU u praksi napustila svoje vlastite ciljeve inkluzivnog, održivog i pametnog razvoja:

„Indikatori ne pokazuju da idemo u pravom smjeru. Od nas se očekuje fiskalna konsolidacija, dok nam je deficit iznad 3%, a javni dug viši od 60% BDP-a. Nemoguće je imati održiv i pametan rast dok nam je prioritet fiskalna konsolidacija. Ako govorimo o stopi zaposlenosti ona je ustvari pala, a smanjenje rizika od siromaštva nije ni blizu cilja. Hrvatska je 6. zemlja po siromaštvu u EU te riskira da potone još dublje u trganje tkiva društva.”

“Kada dođe do rezanja troškova stradavaju upravo socijalne investicije.” upozorava Conny Reuter iz SOLIDAR-a, europske mreže nevladinih organizacija koje rade na jačanju socijalne pravde u Europi i svijetu. “Socijalne investicije nužne su kako bi se iskorijenila nezaposlenost, siromaštvo djece, postigla socijalna stabilnost. Ulaganje u socijalne politike postaje nužnost ukoliko želimo živjeti u Europi koja nije ksenofobna i isključiva, jer se takve društvene anomalije javljaju zbog straha od gubitka stečenih prava.”

Ističe kako je u današnjoj situaciji kada je Europa suočena s izbjegličkom krizom, važno osvijestiti da se bez ulaganja u socijalne politike Europa neće moći nositi s migracijama, te da moramo pronaći načina da na dnevni red vratimo investicije u socijalne politike, jer jedino tako ćemo se približiti ciljevima Europe 2020. “Socijalni investicijski paket je dio EU 2020, ali ga se nije ozbiljno doživjelo. Potrebna su odlučna i dosljedna ulaganja u socijalne programe, obrazovanje, infrastrukturu i rast zaposlenosti”, dodaje Reuter.

Jedno od rješenja trebalo bi biti uvođenje tzv. zlatnog pravila kojim bi se zemljama pomoglo održati određenu razinu državnih investicija, a da ne budu uključene u izračun deficit proračuna. Uz to, smatra Cvijanović, Strategiji "Europa 2020" treba pridati prvorazrednu važnost u kreiranju politika kako na razini Europske unije, tako i na nacionalnim razinama, a u skladu s njom pravovremeno donijeti potrebne horizontalne, sektorske, odnosno razvojne strategije.

Predstavnica Stalnog predstavništva Europske komisije Manica Hauptman ističe kako se često čuju pritužbe da Europska komisija stavlja u prvi plan mjere štednje na štetu socijalnih investicija, ali to nije situacija u Hrvatskoj. Hrvatska u posljednjih 5 godina nije provodila politike štednje, a narastao joj je javni dug - ali ne zbog ulaganja u socijalne politike. Hrvatska kao mala zemlja, s lošim kreditnim rejtingom, ne može financirati socijalne investicije kroz povećanje duga, jer će platiti previsoku cijenu, ne može si priuštiti kamatne stope koje bi dobila na tržištu, smatra Hauptman.

Kada se govori o razini Hrvatske, Sandra Benčić iz CMS-a primjećuje kako nama, kao i još nekim zemljama EU javni dug raste zbog visokih kamata te da bi solidarno bilo kada bi se te kamate plaćale u skladu s današnjim stanjem, a ne da se od država članica traže i dopuštaju linearni rezovi u zdravstvu ili obrazovanju koje dovode do raslojavanja društva. Takva politika nije u skladu s europskim vrijednostima, a nažalost dovodi i do situacije kada će vlade odlučivati o rasprodaji javnog sektora. To Europska unija ne bi smjela dopustiti, već bi trebala omogućiti refinanciranje.

U svjetlu donošenja Državnog proračuna za 2016. godinu u kojoj su već na prvi pogled vidljivi rezovi u obrazovanju, a također i izmjene vezane za  imovinski census u socijalnoj skrbi, za kojeg vjerojatno ne postoje preduvjeti za kvalitetnu provedbu, što bi moglo dovesti do dodatnog osiromašenja ionako jedne od najpogođenijih društvenih skupina – samačkih domaćinstava, važno je istaknuti kako bi u skladu s Strategijom Europa 2020, Republika Hrvatska trebala donijeti razvojni i socijalno osjetljivi proračun.

Sindikati vec godinama upozoravaju na neujednačenost zakonskih odredbi sa stvarnom situacijom u zemlji, pa stoga Ana Pezelj, predstavnica SSSH kaže kako Hrvatskoj manjka strategije na svim područjima razvoja, a ako se strategije i donose, ne u proces njihovog donošenja ne omogućuje se uključivanje zainteresirane javnosti, pa se zbog toga vrlo brzo uoči kako su takve strategije neprovedive. Strategije su nužne kako bi znali kako djelovati i kako bi se vidjeli koji ciljevi su ostvareni i na čemu treba raditi te kako bi se usmjerilo na odgovoran i održiv razvoj. 

Glavni je zaključak ove rasprave da pripremu Nacionalnog programa reformi – ključnog dokumenta kojeg svaka država članica treba pripremiti u sklopu Europskog semestra do kraja travnja - a koji treba pokazati kako namjerava dostići ciljeve Europe 2020 kao i obveze fiskalne konsolidacije, ne smijemo prepustiti državnoj birokraciji, već je nužno, što nalaže i Europska komisija, inzistirati na pravodobnoj procjeni društvenih , ekonomskih i ekoloških učinaka predloženih reformi, putem javnog savjetovanja i snažnog angažmana Gospodarsko-socijalnog vijeća. Ovo je korak koji predstoji socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva, akademskoj zajednici i ukupnoj zainteresiranoj javnosti.

chevron-right