Sličnosti i razlike predizborne Hrvatske i Ugande

18. veljače 2016.

Uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Ugandi, Promatračka misija Europske unije sa svojih 130 promatrača među kojima je i Dragan Zelić iz GONG-a, ocijenit će izborni proces i dati preporuke za poboljšanje, a sve u cilju ostvarenja slobodnih i poštenih izbora.

Ugandu, zemlju s gotovo 34,9 milijuna stanovnika, u četvrtak, 18. veljače 2016. očekuju izbori na kojima se posebna pažnja posvećuje predstavljenosti žena jer se, pored redovnih izbornih jedinica, u posebnoj izbornoj jedinici biraju samo predstavnice žena (svaka sličnost s Hrvatskom je slučajna). 

Nekoliko zanimljivih brojki u nastavku bi mogle pomoći razumijevanju društvenog i političkog konteksta u kojima se održavaju izbori. Stanovništvo Ugande živi uglavnom na selu (82%), a oko 56% stanovnika mlađe je od 18 godine s konstantnim rastom nataliteta. Očekivana životna dob je 54,5 godina, dok je stopa pismenosti oko 62% odraslog stanovništva. Uganda je i zemlja različitosti s 56 etničkih skupina sa svojim različitim jezicima, dok je službeni jezik engleski. Iako korupcija predstavlja veliki problem, gotovo 79% građana ima povjerenja u državne institucije, a posebno u predsjednika republike Mutavasija. Jedni od glavnih ulagača, posebno u infrastrukturne projekte, dolaze iz Kine sa svojom radnom snagom te se bilježi rast zaposlenosti od 4,7% iako se zemlja suočava s velikom nezaposlenošću posebno u ruralnim sredinama koja imaju obilježja siromaštva. 

Kao bivša britanska kolonija, nakon proglašenja nezavisnosti 1962. Ugandu je čekao težak i krvavi demokratski put koji je obilježio nekoliko diktatorskih režima od Miltona Obote do Idija Amina. Nakon nepriznavanja rezultata izbora 1980., od 1981. do 1985. traje rat, nakon kojeg vlast bez izbora preuzima sadašnji predsjednik Yoweri Kagura Museveni koji se na ovim izborima bori za produžetak svoje 30-godišnje vladavine. Zanimljivo je da je po preuzimanju vlasti 1985. zabranio političke stranke i omogućio široku participaciju kroz natjecanje tzv. neovisnih kandidata. Prvi put je na izborima službeno izabran 1996. sa 75% glasova potpore. Slijede uzastopne pobjede u prvom krugu 2001., 2006. i 2011. godine uz 10% slabiji odaziv (59%) nego 2006. godine. 

U Ugandi je na snazi predsjednički sustav, a zastupnici se u parlamentu biraju izravno i neizravno, tj. od ukupno 388, njih 238 bira se u izbornim jedinicama, 112 u posebnim jedinicama za izbor predstavnica žena, dok se ostali biraju neizravno: 10 ih se određuje iz reda tzv. Obrambene snage naroda Ugande,  po pet iz reda mladih, pet osoba s invaliditetom i pet radnika, a u parlamentu je i 13 zastupnika bez prava glasanja iz reda bivših predsjednika i ministara. Ugandu obilježava relativno visok postotak sudjelovanja žena u politici na svim razinama, pa se tako često navodi da u je u Vladi na odlasku gotovo 54% proračuna bilo u rukama žena u različitim resorima. Predsjednica Parlamenta je također žena. Na predstojećim izborima u posebnoj ženskoj izbornoj jedinici natječe se 406 kandidatkinja. Hrvatska bi nakon odluke Ustavnog suda o zastupljenosti žena u Saboru i ukidanja progresivnih dijelova izbornog zakona mogla mnogo tog naučiti iz ovog primjera.

Pored vladajuće Mutavasijeve stranke NRM-a ili Nacionalnog pokreta otpora, dva su glavna Mutavasijeva protukandidata: Kizza Besigye (Forum za demokratsku promjenu) i Amama Mbabazi (Naprijed), obojica bivši članovi NRM-a, a Besigye je bio osobni liječnik predsjednika Mutavasija.

Kampanja je protekla uglavnom u mirnom ozračju s velikim brojem predizbornih skupova i Predsjednikovih nastupa u kojima je isticao stabilnosti, sigurnost i ekonomski napredak koji je ostvaren za vrijeme njegove vladavine. 

Protukandidati su uglavnom isticali loše ekonomsko stanje, korupciju i loše funkcioniranje javnih usluga od kojih građani nemaju nikakve koristi. Upravo tri dana prije izbora glavni Mutavasijev protukandidat Besigye privremeno je uhićen dok je odlazio na predizborni skup u glavnom gradu Kampali, pa je pušten isti dan. Koliko je to takav potez vladajućih mogao pomoći Besigyeovoj kampanji, pokazat će rezultati izbora.

Nakon što je predsjednik Mutavasi odbijao sudjelovanje u predsjedničkoj debati objašnjavajući već poznatim argumentima koji su se mogli čuti i u Hrvatskoj - da su debate za djecu u školi, a ne za ozbiljne političare, ipak je popustio pritisku javnosti, pa se debata održala pet dana prije izbora uz posebnu moderaciju i pitanja vodećih novinara. Inače, u Ugandi djeluje veliki broj svih vrsta medija kojima se uglavnom ne znaju stvarni vlasnici (svaka sličnost sa situacijom u Hrvatskoj je slučajna), a smatra se da su vlasnici većine utjecajnih medija pripadnici NRM-a, tj. vladajuće stranke, pokreta. Radio je najpopularniji mediji. 

Kako se bliže izborni dan, zabrinutost predstavljaju tzv. građani koji sprečavaju kriminalne aktivnosti tijekom izbornog procesa navodno angažirani od strane države. Sve podsjeća na jednu od epizoda komedije Policijska akademija u kojoj se građani pripremaju biti operativna potpora policiji. Međutim, o ovim tajnovitim građanima Ugande kojih je navodno angažirano preko 11 milijuna ne zna se mnogo: niti koja im je konkretna uloga, a niti porijeklo financiranja. U policiji tvrde da im se nitko neće miješati u policijski posao, a postoje nagađanja da se radi o neformalnim stranačkim postrojbama (opet je svaka sličnost s Hrvatskom slučajna) koji imaju cilj mobilizirati birače. 

Jedna od većih zabrinutosti je i moguće nepriznavanje rezultata izbora od strane opozicije i protesti koji bi mogli biti nasilno spriječeni. O tome i kako je protekao izborni dan uz tehničke novine poput provjeravanja birača na biračkim mjestima uz otisak prsta i funkcioniranju takvih novih tehnologija u izbornom procesu, više u sljedećem članku.

chevron-right