Otvaranje podataka – transparentnost za 21.stoljeće

28. rujna 2015.

Objava informacija u otvorenom formatu (što omogućuje njenu ponovnu uporabu) predstavlja višu razinu transparentnosti rada tijela javne vlasti, generira gospodarsku aktivnost i omogućuje razvoj suvremenih antikorupcijskih alata.

Ljetnim izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojima je u hrvatsko zakonodavstvo uvedena EU direktiva o ponovnoj uporabi informacija predstavlja snažan temelj za promjene u načinu rada tijela javne vlasti. Objavljivanje podataka u otvorenom formatu, za početak, vlasti omogućuje kreiranje kvalitetnijih javnih politika (npr. objedinjeni vozni redovi svih autoprijevoznika omogućilo bi detektiranje područja koja su nedostatno prometno povezana). Ukoliko su podaci objavljeni u otvorenom formatu, njima se mogu igrati istraživači i istraživački novinari (npr. promjene u regionalnoj raspršenosti kredita HBOR-a između dviju opcija na vlasti). Pristup i ponovna uporaba otvorenih podataka tvrtkama omogućuju razvijanje kvalitetnijih poslovnih planova (npr. geografska rasprostranjenost pristupa Internetu u Hrvatskoj), ali i direktno potiču gospodarske aktivnosti (npr. izrada user-friendly mobilnih aplikacija kojima se vizualiziraju otvoreni podaci od visokog interesa za građane). Otvoreni formati omogućuju organizacijama civilnog društva spajanje više baza podataka koje vodi razotkrivanju skrivenih veza javnog i privatnog sektora (npr. povezivanje baze podataka javne nabave i baze podataka svih potpora koje dodjeljuju agencije s bazom podataka donatora političkih stranaka).

Što su uopće otvoreni podaci? Otvoreni podaci su pojam kojim obuhvaćamo podatke objavljene u formatu koji omogućuje njihovu besplatnu ponovnu uporabu i daljnju distribuciju sadržaja pod tek dva uvjeta – da je naveden izvor i da se dalje dijele pod istim uvjetima. Ponovna uporaba informacija i distribucija sadržaja znači da podaci trebaju biti dijeljeni pod licencnim uvjetima koji dozvoljavaju ponovnu uporabu, distribuciju pa čak i spajanje s drugim skupovima podataka.

Kako Hrvatska stoji s otvorenim podacima? Ukratko – moglo je biti gore, ali i daleko, daleko bolje. Otvoren je Portal otvorenih podataka (data.gov.hr) na kojem je objavljeno 113 skupova otvorenih podataka. Za usporedbu - Velika Britanije je objavila skoro 25 000, a SAD preko 160 000 pojedinačnih setova podataka. Značajan problem predstavlja neupoznatost službenika i čelnika tijela sa samim konceptom otvorenih podataka, a potom i nepoznavanje zakonske obveze da se setovi podataka, na kojima sjede, moraju objavljivati na Portalu otvorenih podataka. Najveća prepreka ponovnoj uporabi otvorenih podataka u budućnosti su ugovorni odnosi tijela javne vlasti (TJV) i programerskih tvrtki. S jedne strane, TJV naručuju softverska rješenja koja nisu u otvorenom kodu, već su licencirana. To znači da su za sva daljnja unaprjeđena vezani uz jednom odabranu tvrtku, dok se preinake obično vrlo dobro naplaćuju. S druge strane, ugovornim odnosom je određeno da programerske tvrtke de facto postaju vlasnici javnih informacija. Odnosno točnije rečeno, TJV se naplaćuje ponovna uporaba informacija koja su samostalno prikupila ili izradila. Na primjer, sigurno ste se zapitali zbog čega ne postoji ZET mobilna aplikacija putem koje bi mogli vidjeti gdje se točno nalazi Vaš tramvaj. Odgovor je jednostavan – privatna tvrtka koja je razvila tehničko rješenje traži dodatna sredstva od ZET-a za omogućavanje pristupa podacima o lokaciji ZET-ovih tramvaja.

U ovo, gotovo predizborno, vrijeme ističemo da Vlada u saborsku proceduru nije uputila konačan nacrt Izmjena i dopuna Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Veza ovog nesuđenog zakona i otvorenih podataka leži u tome da se izbornim akterima propisuje obveza podnošenje financijskih izvještaja putem online aplikacije. U svrhu prevencije korupcije i razotkrivanja klijentelizma ovu bazu podataka bi se moglo potom povezati s drugim bazama podatka (imovinske kartice, javne nabave, koncesije, otpis poreznih dugova, potpore i poticaji) i potencijalno otkriti zanimljive veze privatnog i javnog sektora. Ostaje nada da nijedan od izbornih aktera neće iskoristiti ovaj procjep te umjesto izborne kampanje, u predizborno vrijeme pokrenuti referendumsku kampanju. Naime, u ovom trenutku nitko nema ovlast referendumsku inicijativu pitati koliko su novca dobili, od koga su novac dobili i kako su ga utrošili.

chevron-right