Vlada je Saboru konačno poslala Prijedlog strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine kao sveobuhvatni dokument koji predstavlja okvir za razvoj javne uprave i usmjerena je na unaprjeđenje upravnih kapaciteta i na bolju organizaciju javne uprave, čiju se reformu smatra jednim od ključnih preduvjeta za provedbu drugih reformi.
Javna uprava u smislu ove Strategije obuhvaća tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti (javnopravna tijela) i njezin razvoj će se odvijati u tri glavna smjera, kazao je zamjenik ministra uprave Zoran Pičuljan. Riječ je o pojednostavljenju i modernizaciji upravnog postupanja, osiguravanju pouzdane i brze podrške javne uprave građanima i gospodarskim subjektima realizacijom projekata e-uprave, unaprjeđenju sustava razvoja i upravljanju ljudskim potencijalima u cilju stvaranja moderne javne službe te reformi upravnog sustava sukladno najboljoj praksi i iskustvima dobrog upravljanja prema europskim standardima.
izvor: Prijedlog strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine
„Ovdje je logika upravo obrnuta od dosadašnje. Kreće se od procesa preko službeničkog potencijala, a tek na kraju se predlaže racionalizacija struktura i ustroja. Kod sustava započetu racionalizaciju valja nastaviti, a ono što je dosta slabo činjeno - to je decentralizacija i povjeravanje poslova nižim razinama, treba dignuti na jednu kvalitetniju sustavniju razinu da bi se na kraju došlo do funkcionalne fiskalne i optimalne teritorijalne decentralizacije Republike Hrvatske“, istaknuo je Pičuljan i podsjetio da je oko Strategije provedena široka javna rasprava.
Naime, reforma javne uprave u Republici Hrvatskoj mora omogućiti učinkovitu provedbu zakona i stvoriti transparentnu, korisnicima orijentiranu, racionalnu, profesionalnu, djelotvornu i učinkovitu javnu upravu. Takva javna uprava sastavni je dio učinkovitog poslovnog okruženja, poluga društvenog i gospodarskog razvitka i uporište demokratskog procesa. Budući da djelokrug javnopravnih tijela obuhvaća gotovo sve segmente života društvene zajednice, bez kvalitetne javne uprave koja je sposobna provoditi odluke vlasti društvo stagnira ili nazaduje, stvara se nezadovoljstvo korisnika, usporava se gospodarska aktivnost, a posljedice se odražavaju na sva društvena područja.
S obzirom na to da je dosada veliki problem bio izostanak nadzora nad provođenjem reformi, Strategijom se predlaže uspostava središnjeg tijela na razini Vlade, koje bi bilo nadležno za koordinaciju izrade i praćenja provedbe javnih politika i strateških dokumenata, a sve radi jače povezanosti planova pojedinih proračunskih korisnika sa strateškim ciljevima Vlade i planskim aktima Europske unije.
Također, Strategija predviđa i radno tijelo Hrvatskog sabora za praćenje provedbe Strategije bilo da odredi neko od postojećih radnih tijela ili osnuje novo, a u koje bi, kao i u drugim radnim tijelima, osim zastupnika, mogli biti imenovani i znanstveni, stručni te javni djelatnici (podsjećamo, oni nemaju pravo odlučivanja). Ono bi imalo proaktivnu ulogu u nadzoru provođenja Strategije i redovno bi organiziralo tematske sjednice vezane uz dobro upravljanje, razvoj javne uprave i praćenje same provedbe.
izvor: Prijedlog strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine
Na tragu je to zahtjeva koje su još prošle godine iznijeli stručna javnost, civilno društvo i sindikati ističući da bez djelotvorne javne uprave nema ni demokratskog pravednog društva, niti održivog gospodarstva te stoga njezina reforma kao najbolja strateška investicija zahtijeva stručnu pripremu, socijalni dijalog i politički konsenzus. Država je, naime, odgovorna za pružanje javnih usluga i bez toga nema održivog društva te je reforma javne uprave jedna od ključnih stvari oko kojih u Hrvatskoj treba postići dogovor.
Ili kako je to vrlo jasno na primjeru bila upozorila Marina Škrabalo iz GONG-a i članica Europskog gospodarsko-socijalnog odbora (EGSO): «Svi smo, nažalost, dobro upoznati sa slučajem asistenata u nastavi za učenike s poteškoćama koji pohađaju redoviti školski program. Luka iz Rijeke, Patrik i njegova asistentica Ana iz Slavonskog Broda, Maja iz Petrinje – iza njihovih se ljudskih priča krije nereformirana lokalna samouprava s neadekvatnim fiskalnim kapacitetima i nejasnom nadležnošću, rupe u proračunskom planiranju, manjak kvalitete standarda socijalnih usluga i apsolutni ambis vertikalne i horizontalne koordinacije različitih institucija te manjak razumijevanja koncepta pružanja javnih usluga u odnosu na ustavne obaveze Republike Hrvatske, a to je pravo na inkluzivno obrazovanje - načelo jednakosti i socijalne države. Stoga, razdoblje do 2020. godine treba što bolje iskoristiti, a ne da se ponovi novo reproduciranje dokumenata umjesto stvarnih reformi».
