"U BiH se uče tri historije kad je u pitanju (anti)fašizam"

15. svibnja 2015.

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini je vjerovatno jedan od najnefunkcionalnijih obrazovnih sistema na svijetu. U zemlji od samo 3,5 miliona stanovnika postoji čak 13 ministarstava obrazovanja te minimalno 12 različitih obrazovnih planova i programa. Posebno problematična je situacija u Federaciji BiH gdje svaki od 10 kantona ima svoje ministarstvo obrazovanja te samim tim i plan i program koji može, a i ne mora da se značajno razlikuje od ostalih planova i programa koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. Ovo je direktna posljedica političkog uređenja BiH, a sama činjenica da imamo ovako podijeljene jurisdikcije, otvara mogućnost za veliku autonomiju u izradi obrazovnih programa, na koje politika i političke ideologije imaju veliki uticaj. 

Budući da u Bosni i Hercegovini žive i tri konstitutivna naroda te da u pojedinim kantonima u Federaciji, kao što su Srednjebosanski ili Hercegovačko-neretvanski kanton imamo značajan broj dvaju konstitutivnih naroda (u oba slučaja Bošnjaka i Hrvata), dolazi se do situacije da nastavni plan i program čak ni za kanton nije jedinstven, nego se radi po dva plana i programa.

Ovakva situacija dovodi do različitih problema i anomalija u obrazovnom sistemu u BiH, između ostalog, recimo i do fenomena nazvanog „dvije škole pod jednim krovom“. U praksi, ovaj sistem znači da se bošnjačka i hrvatska djeca u istim školama segregiraju iuče po različitim planovima i programima. Ovakav sistem je prisutan u čak 52 škole na području Srednjebosanskog, Hercegovačko-neretvanskog i Zeničko-Dobojskog kantona.

Kancelarija Visokog predstavnika u BiH (OHR), tijelo zaduženo za implementaciju mira, pokušalo je ujediniti obrazovni sistem u pomenutim regijama, ali s malo uspjeha. Predstavnici političkih partija koje se deklarišu kao zaštitnici hrvatskih nacionalnih interesa se protive ujedinjenju uz tvrdnju da će u nacionalno mješovitim školama izgubiti nacionalni identitet. S druge strane, predstavnici partija koje se deklarišu kao zaštitnici bošnjačkih nacionalnih interesa podržavaju ujedinjenje uz tvrdnju da će segregirane škole prouzrokovati mržnju među nacijama što u konačnici može dovesti do raspada Bosne i Hercegovine.

Vijeće za implementaciju mira (PIC) pozvalo je 12. juna 2003. godine federalno ministarstvo obrazovanja da implementira ujedinjenje dvije škole pod jednim krovom do naredne školske godine. Međutim, HDZ, najjača politička stranka u BiH s hrvatskim predznakom, stopirao je implementaciju ujedinjenja u kantonima u kojima su imali značajan uticaj, posebno u Srednjebosanskom kantonu. Zbog opstrukcija ujedinjenju škola, visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio je 8. jula 2005. godine Nikolu Lovrinovića s pozicije ministra obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu. Međutim, ni nakon ove odluke, situacija se nije promijenila te je sistem dvije škole pod istim krovom i dalje prisutan u Federaciji BiH.

Problemi u obrazovnom sistemu BiH postoje i na relaciji Federacija BiH – Republika Srpska. Vjerovatno najpoznatiji slučaj ovog tipa je slučaj Konjević Polja i Vrbanjaca, gdje se roditelji i učenici bošnjačke nacionalnosti već godinama bore da im se omogući izučavanje tzv. nacionalne grupe predmeta (Bosanski jezik te Priroda i društvo) po planu i programu iz Tuzlanskog kantona. Niti ovaj slučaj do dana pisanja ovog teksta nije riješen.

Iz svega navedenog evidentno je da su korijeni problema u bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu u različitim programima za različite etničke grupacije te je na taj način napravljen i izbor udžbenika za ovu analizu. Zbog toga smo za ovaj tekst analizirali kako je antifašizam i fašizam predstavljen u udžbenicima historije/istorije/povijesti za svaki od programa koji se koriste u Bosni i Hercegovini budući da je ovaj predmet najrelevantniji za posmatranje izučavanja pojmova fašizma i antifašizma.

Analizirano je šest udžbenika koji se koriste u 9. razredima osnovne i 4. razredima srednje škole u Republici Srpskoj, Sarajevskom kantonu te u Katoličkom školskom centru „Sveti Josip“ u Sarajevu. u navedenim knjigama. U navedenim udžbenicima je posmatran broj stranica posvećenih historijskom razdoblju između dva svjetska rata, broj ponavljanja riječi antifašizam i fašizam te način na koji su predstavljeni partizani, četnici i NDH (pozitivnom ili negativnom), Španjolski građanski rat te Drugi svjetski rat u cjelini.

Udžbenici u Republici Srpskoj

U Istoriji za 9. razred osnovne škole autora Ranka Pejića, Sime Tešića i Steve Gavrića razdoblju od završetka prvog do završetka drugog svjetskog rata posvećeno je 80 stranica. Lekcija u kojoj je obrađeno nastajanje novih ideologija – fašizma, nacizma i komunizma je obrađena na pet stranica, nastajanje fašizma i nacizma je obrađeno na dvije i pol  stranica teksta, a identičan prostor je posvećen i komunizmu.

Španjolski građanski rat, kao prvi veći sukob antifašista i fašista se, iako je vlast generala Franka okarakterisana kao fašistička, ne karakteriše kao antifašistički rat. Navodi se i da je značajan broj stranih boraca, uključujući i jugoslavenske, učestvovao u ovom ratu te da su fašističke sile Njemačka i Italija pružale pomoć generalu Franku.

U ovom udžbeniku, riječ fašizam se spominje 52 puta, dok se antifašizam spominje znatno manje, tek 12 puta. Zanimljivost je da se borba protiv fašističkih sila uglavnom karakteriše kao antihitlerovska, a ne antifašistička. Što se tiče Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije, on se u ovom udžbeniku karakteriše kao ustanički i antiokupatorski, a ne kao antifašistički. Sama riječ antifašizam se spominje tek u kontekstu AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a te formiranja AFŽ-a.

Partizani i četnici su predstavljeni kao dvije vojske čija je najvažnija distinkcija ta da su četnici uglavnom „branili svoje domove i sela od muslimanske milicije i okupatora, dok su partizani bili leteća vojska“. Niti jedna od ovih formacija nije okarakterisana kao antifašistička, nego kao antiokupatorska ili ustanička.

Što se tiče karaktera borbe protiv Nijemaca u 2. svjetskom ratu, bitno je napomenuti i da se u ovom udžbeniku dosta potencira i naglašava nacionalnost partizana i četnika te se više puta navodi kako su Srbi ustvari iznijeli teret NOB-a na svojim plećima.

Nezavisna država Hrvatska (NDH) je okarakterisana kao satelitska fašistička država, a njen predsjednik Ante Pavelić kao kvislingovac koji sa „smiješkom i poniznošću“ ljubi ruke Hitleru. U okviru predavanju o NDH, posebna pažnja je stavljena na zločine počinjene nad Srbima te se nazivaju i pokušajima istrebljenja srpskog naroda i navodi se da je u Jasenovcu i ostalim logorima stradalo oko 800.000 Srba.

U Istoriji za treći razred gimnazije prirodno-matematičkog i četvrti razred gimnazije opšteg i društveno-jezičkog smjera, autora Dušana Živkovića i Borislava Stanojlovića period između kraja prvog i kraja drugog svjetskog rata je obrađen na 87 stranica. Nastajanje novih ideologija, fašizma, nacizma i komunizma je obrađeno na četiri stranice, dok su fašizmu i nacizmu posvećeno dvije stranice teksta, jednako kao i komunizmu.

Španjolski građanski rat je u ovom udžbeniku obrađen na dvije stranice. Okarakterisan je kao građanski rat između fašističkih snaga generala Franka i kontrarevolucionalnih snaga legalne i legitimne Vlade Narodnog fronta. Navodi se i da je Franko imao pomoć od strane fašističkih režima Njemačke i Italiji, a da su kontrarevolucionarne snage imale pomoć od strane radničkih, lijevo orijentisanih internacionalnih brigada, među kojima se posebno ističe prisustvo 1.700 jugoslovenskih boraca. Ni u ovom udžbeniku Španjolski građanski rat nije okarakterisan kao antifašistički.

Fašizam i antifašizam se u ovom udžbeniku spominju na 36, odnosno 17 mjesta. U odnosu na udžbenik koji se koristi u osnovnim školama, vrijedi primijetiti da se borba protiv Njemačke, Italije i Japana karakteriše kao antifašistička, a ne kao antihitlerovska.

Drugi svjetski rat na području Jugoslavije je predstavljen na sličan način kao u udžbeniku za osnovne škole, s tim da se u većoj mjeri karakteriše kao antifašistički, nego kao ustanički ili samo kao antiokupatorski te se i partizanske vojne formacije karakterišu kao antifašističke.

Što se tiče predstavljanja partizana i četnika, obje formacije su predstavljene kao formacije koje su se borile protiv okupatora te se naglasak stavlja na činjenicu da su se borili drugačijim sredstvima i drugačijim ciljevima. Kasniji sukob između partizana i četnika se karakteriše kao „velika nacionalna tragedija“ te se spominje i da su u Bici na Neretvi četnici bili protiv Partizana. I u ovom udžbeniku se potencira činjenica da su Srbi narod koji je najviše učestvovao u NOB-u.

NDH je u ovom udžbeniku obrađena na četiri stranice te je okarakterisana kao fašistička država pod diktatom Njemačke i Italije. Dvije stranice su posvećene stradanjima srpskog naroda i navodi se da je u zločinima NDH nastradalo oko 800.000 ljudi, od kojih su četiri petine bili Srbi.

Udžbenici u Kantonu Sarajevo

U Historiji za 4. razred gimnazije autora Hadžije Hadžiabdića, Edisa Dervišagića, Alena Mulića i Vahidina Memića period od završetka Prvog svjetskog rata do završetka Drugog svjetskog rata je obrađen na 79 stranica. Novim ideologijama, komunizmu, fašizmu i nacizmu je posvećeno sedam stranica, dok je nastajanje fašizma i nacizma obrazloženo na tri stranice, a isti prostor je dobilo i nastajanje komunizma. Fašizam se u ovom udžbeniku spominje na 47, a antifašizam na 19 mjesta.

Španjolski građanski rat je obrađen na jednoj stranici teksta. Kao i u udžbenicima iz Republike Srpske, ovaj rat nije okarakterisan kao antifašistički, unatoč tome što se decidno kaže da je Franko bio fašist, da je dobijao pomoć od fašističkih zemalja te da je njegovom pobjedom u Španiji zavedena fašistička diktatura. U odnosu na ostale udžbenike, ovaj se u pogledu Španjolskog građanskog rata razlikuje i po spominjanju Fadila Jahića Španca kao jednog od boraca iz bivše Jugoslavije te Guernice kao primjera prvog sistematskog bombardovanja civilnih objekata.

Nezavisna država Hrvatska (NDH) je u ovom udžbeniku predstavljena na četiri stranice. Zanimljivo je da se u opisivanju NDH niti jednom ne spominje da je bila fašistička tvorevina. Umjesto toga, NDH je dobila kvalifikaciju ustaška. Ovaj udžbenik se najvećim dijelom bavi pozicijom Bosne i Hercegovine u okviru NDH, kao i pozicijom i stremljenjima Bošnjaka u okviru NDH, dok su recimo zločini NDH nad srpskim stanovništvom (Jasenovac i drugi koncentracioni logori) nepomenuti. Jedini zločini koji se u okviru ove lekcije spominju eksplicitnije, u smislu da se spominje mjesto zločina, su četnički zločini nad muslimanima u istočnoj Hercegovini, istočnoj i zapadnoj Bosni i dijelovima Sandžaka.

U ovom udžbeniku karakter borbe protiv Nijemaca je okarakterisan kao antifašistički navođenjem četiri osnovna cilja u kojima se navodi i osnivanje antifašističkih vijeća širom Jugoslavije. Nadalje, sve zasluge za borbu protiv Nijemaca na prostoru bivše Jugoslavije su pripisane partizanima te se, za razliku od udžbenika iz Republike Srpske, Ravnogorski pokret uopšte ne spominje u ovom kontekstu. Jedino spominjanje četničkog pokreta je u kontekstu zločina nad muslimanima u lekciji koja obrađuje NDH.

Udžbenik koji se koristi u Kantonu Sarajevo za 9. razred osnovne škole (Historija za 9. razred devetogodišnje osnovne škole – Izet Šabotić i Mirza Čehajić) periodu od završetka 1. do završetka 2. svjetskog rata je posvetio 65 stranica. Formiranju novih ideologija (fašizam, nacizam i komunizam) je posvećeno 10 stranica, pet komunizmu i pet fašizmu i nacizmu. Fašizam se spominje 24, a antifašizam 13 puta u ovom udžbeniku.

Španjolski građanski rat je u ovom udžbeniku predstavljen na samo jednoj stranici, a od ostalih knjiga ovaj udžbenik se razlikuje po karakterizaciji ovog rata kao antifašističkog. Kao i u udžbeniku za srednje škole koji se koristi u Kantonu Sarajevo, i u ovom je naglašeno učešće jugoslavenskih dobrovoljaca antifašista (Blagoje Parović i Fadil Jahić Španac), te razaranje Guernice.

NDH je dobila prostor od dvije stranice u ovom udžbeniku i ne karakteriše se kao fašistička, nego kao ustaška država, identično udžbeniku za srednje škole koji se koristi na području Kantona Sarajevo. Kao i udžbenik za starije đake i ovaj udžbenik akcenat stavlja na položaj Bosne i Hercegovine i muslimana u okviru NDH, kao i na zločine počinjene od strane četnika nad Bošnjacima i Hrvatima. Zanimljivo je da se u ovom udžbeniku spominje i Handžar divizija, formirana od strane antijugoslovenskih nastrojenih Bošnjaka koja je bila u sastavu Vermachta.

Što se samog 2. svjetskog rata na području Jugoslavije tiče, ovaj udžbenik se najviše fokusira na dešavanja na prostoru Bosne i Hercegovine te se detaljnije obrađuju četiri bitke: Bitka na Sutjesci, Bitka na Neretvi, Bitka za Kozaru i Desant na Drvar. Bitno je napomenuti da su i u ovom udžbeniku partizani predstavljeni kao nosioci NOB-a, dok se Ravnogorski pokret spominje jedino u kontekstu borbe protiv partizana. Antifašistički karakter rata protiv Nijemaca nije posebno naglašavan u ovom udžbeniku.

Udžbenici koji se koriste u KŠC Sveti Josip u Sarajevu

U Povijesti za 4. razred gimnazije (Hrvoje Matković, Franko Mirošević, Božo Goluža i Ivica Šarac) period od kraja 1. svjetskog rata do završetka drugog svjetskog rata je obrađen na čak 138 strana. Ovo je uglavnom uvjetovano činjenicom da je detaljno obrađena historija Hrvatske u periodu između dva svjetska rata. Nove idologije, fašizam, nacizam i komunizam su predstavljene na ukupno sedam stranica, od čega je komunizam dobio tri, a fašizam i nacizam četiri stranice. Za ovaj udžbenik je zanimljivo i da jedini od posmatranih ima poglavlje koje se zove „Pojava antifašizma u svijetu“ te ga veže za Narodne fronte Francuske i Španjolske. Kada je riječ o spominjaju samih riječi, fašizam se spominje na 45, a antifašizam na 16 mjesta u ovom udžbeniku.

Španjolski građanski rat je u ovom udžbeniku obrađen na jednoj stranici i iako se u samoj lekciji nigdje ne spominje antifašizam, zbog lekcije u kojoj se samo stvaranje antifašističkog pokreta veže za Narodni front Španjolske, može se zaključiti da je Španjolski građanski rat okarakterisan kao antifašistički u ovom udžbeniku.

NDH je jedna od oblasti kojoj je posvećen značajan prostor u ovom udžbeniku. Detaljno se predstavlja osnivanje, ustroj, kao i slom NDH. Iako se u udžbeniku navodi da je NDH uspostavljena kao projekat italijanskih i njemačkih fašističkih režima, sama NDH nije okarakterisana kao fašistička, nego kao ustaška. Još jedno sporno pitanje su i zločini NDH za koje se u ovom udžbeniku ne poriče da su postojali, ali se razlika u broju pobijenih Srba drastično razlikuje u odnosu na udžbenike iz RS-a. U ovom udžbeniku navedeno je da je pobijeno 48.000 Srba te nekoliko hiljada Židova. Razlika između ovog udžbenika u odnosu na udžbenike iz RS-a i Kantona Srajevo je i da se pominju partizanski zločini nad ustašama (Bleiburški put).

Što se borbe protiv Nijemaca na prostoru bivše Jugoslavije tiče, njoj je posvećeno jako malo prostora, tek četiri stranice, što ovaj udžbenik čini značajno drukčijim od onih iz Kantona Sarajevo i Republike Srpske. Kao nosioci borbe protiv Nijemaca šturo se pominju partizani i četnici, ali se ustanak nigdje ne karakteriše kao antifašistički. Značajan prostor u ovom udžbeniku je posvećen i zločinima četnika nad hrvatskim stanovništvom te partizana nad hrvatskim stanovništvom.

U udžbeniku za Povijest za 8. razred osnovne škole (Leonard Valenta) koji se koristi u KŠC Sveti Josip u Sarajevu, 123 strane su posvećene razdoblju od kraja 1. do kraja 2. svjetskog rata. Nastanku novih ideologija, komunizmu, fašizmu i nacizmu, posvećeno je osam stranica, od toga pet fašizmu i nacizmu te tri komunizmu.  Fašizam se spominje na 27 mjesta, a antifašizam na devet mjesta u ovom udžbeniku.

Španjolski građanski rat je u ovom udžbeniku obrađen vrlo šturo, na tek pola stranice i nije spomenut njegov antifašistički karakter, ali jeste da je general Franko bio fašista te da je njegovom pobjedom u Španjolskoj zavedena fašistička diktatura, kao i da je u tom ratu imao pomoć Italije i Njemačke.

Stvaranje NDH se u ovom udžbeniku obrađuje na dvije stranice te se NDH naziva kvislinškom i ustaškom tvorevinom. Drugi put se na NDH referira pred kraj obrađivanog razdoblja u dešavanjima na Križnom putu i Bleiburgu. NDH je obrađena kroz prizmu položaja Bosne i Hercegovine u NDH te se spominju i zločini koje je počinila NDH, poglavito nad srpskim narodom, a spominje se i logore Jasenovac i Staru Gradišku. Iako se stradanja spominju, konkretnih podataka o broju poginulih nema u ovom udžbeniku.

Što se borbe protiv okupatora tiče, ona je u ovom udžbeniku na više mjesta okarakterisana kao antifašistička, posebno u poglavlju „Otpor i borba antifašističke Hrvatske, razvitak NOP-a u BiH“, gdje se naglašava kako je veliki broj Hrvata stupio u partizane, te se navodi i osnivanje Sisačkog odreda (22.06.1941. godine), kao početak antifašističke borbe u Hrvatskoj. Način borbe partizana je također detaljno predstavljen u ovom udžbeniku. Ravnogorski četnički pokret se vrlo malo spominje, samo u jednom pasusu u smislu suradnje s okupatorom.

Različita interpretacija u različitim krajevima BiH dovodi u pitanje i interpretacije historijskih događaja

Kao što se moglo pretpostaviti iz uvoda u ovu analizu, u Bosni i Hercegovini se uče tri historije kada je u pitanju antifašizam i fašizam, kao što je slučaj sa većinom programskih sadržaja u historiji koji imaju potencijal da budu promatrani iz etničke perspektive. No, krenimo prvo sa sličnostima između posmatranih udžbenika.

Fašizam i nacizam su u svih šest udžbenika predstavljeni na sličan način, kao šovinističke ideologije koje su za cilj imale uništavanje radničke klase i ugađanje interesima kapitalista.

Od šest posmatranih udžbenika, čak pet svoju definiciju antifašizma, kao i začetak antifašizma kao ideologije vuče iz Atlantske povelje, gdje se kaže da je antifašizam društveni pokret/uređenje u kome svako ima pravo na svoju nacionalnost i religiju dok god njegove pretenzije ne ugrožavaju drugoga. Jedan udžbenik (Povijest za 4. razred gimnazije – Matković, Mirošević, Goluža, Šarac), početke antifašizma datira u tridesete godine prošlog vijeka i veže ih za Francusku i Španjolsku (njihove narodne fronte).

Evidentno je da se riječ antifašizam spominje značajno manje od riječi fašizam u svakom od šest nabrojanih udžbenika, što se donekle može objasniti činjenicom da je fašizam kao ideologija nastao nešto prije antifašizma i da su historijske posljedice fašizma značajnije za historijsko izučavanje, ali je nužno posmatrati i kontekst spominjanja ovih pojmova. Na primjer, nikako se ne može objasniti činjenica da se Drugi svjetski rat u primjerice udžbenicima iz Republike Srpske naziva antihitlerovskim, isto kao i što se antifašistička koalicija naziva prije svega antihitlerovskom, a da se antifašistički karakter ovog rata ne spominje eksplicitno.

Udžbenici se neznatno razlikuju i po pitanju Španjolskog građanskog rata, prvog ozbiljnijeg sukoba antifašista i fašista u Europi. Zanimljivo je da se za samo dva od šest udžbenika može reći da ovaj rat nazivaju antifašističkim, što je zaista neshvatljivo budući da se svih šest udžbenika prema režimu Francisca Franca referijaju kao fašističkom, te jasno naznačuju da je primao značajnu pomoć od strane fašističkih sila, Njemačke i Italije. U kontekstu građanskog rata, zanimljiva je činjenica da jedino udžbenici koji se koriste u Kantonu Sarajevo poimence spominju antifašističke dobrovoljce koji su sa ovih prostora otišli u Španjolski građanski rat (Fadila Jahića Španca i Blagoja Parovića).

Najviše razlika u udžbenicima, što se moglo i očekivati, može se naći u lekcijama o 2. svjetskom ratu na području Jugoslavije. Tako je u udžbeniku za 4. razred gimnazije za Republiku Srpsku potpuno prešućena uloga Ravnogorskog četničkog pokreta u kasnijim fazama rata kada su otvoreno bili uz okupatore (Bitka na Neretvi), a četnici su predstavljeni kao borci okupatora rame uz rame sa partizanima, sa različitim metodama borbe. Slična situacija je i u udžbeniku za osnovne škole, sa tom razlikom da se u ovom udžbeniku jasno navodi uloga četnika u Bici na Neretvi. U ovim udžbenicima se dodatno snažno pokušava naglasiti da su NOB ustvari iznijeli Srbi uz manju pomoć ostalih naroda.

Udžbenici koji se koriste u Kantonu Sarajevo uopšte se ne bave Ravnogorskim četničkim pokretom kao faktorom u NOB-u, nego ga samo spominju u kontekstu zločina nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom te se fokusiraju na partizane kao nosioce otpora protiv fašističkog okupatora. Između ova dva udžbenika postoji jedna bitna razlika, a ta je da se u udžbeniku za srednju školu naglašava antifašistički karakter NOB-a, dok se u onom za osnovne škole to ne radi.

Udžbenici koji se koriste u KŠC Sveti Josip u Sarajevu se, kao i udžbenici iz Kantona Sarajevo fokusiraju na partizane kao nosioce NOB-a, dok se četnici spominju jedino u kontekstu zločina nad Hrvatima. Zanimljivo je i da je u udžbeniku za osnovnu školu prilično jasno naglašen antifašistički karakter NOB-a, dok u onom za srednju školu to nije urađeno.

NDH je nastavna jedinica u kojoj se udžbenici najmanje slažu. U udžbenicima iz RS-a, NDH je okarakterisana kao fašistička, kvinslinška tvorevina koja je odgovorna za genocid nad oko 800.000 Srba i težište lekcija je na genocidu nad srpskim narodom.

Udžbenici koji se koriste u KŠC, istina, NDH nazivaju ustaškom tvorevinom, no niti u jednom se decidno ne kaže da je NDH bila fašistička, uprkos jasnom kazivanju o njenim vezama s Italijom i Njemačkom. I u ovim udžbenicima se navodi da su nad srpskim narodom počinjeni zločini pod okriljem NDH, no brojke se drastično razlikuju, budući da je navedena cifra od 48.000 ubijenih Srba. NDH se u ovim udžbenicima spominje i u kontekstu zločina na Križnom putu i u Bleiburgu.

Udžbenici iz Kantona Sarajevo također ne karakterišu NDH kao fašističku, nego kao ustašku državu koja je činila zločine nad Srbima, Jevrejima i Bošnjacima, a u samom gradivu se fokusiraju na položaj Bosne i Hercegovine unutar NDH te položaj Bošnjaka/muslimana u istoj.

Iz analize navedenih udžbenika nameće se nekoliko važnih zaključaka, naime, nastavni planovi i programi u Bosni i Hercegovini ne naglašavaju dovoljno antifašistički karakter 2. svjetskog rata, niti antifašistički karakter Narodnooslobodilačke borbe i stiče se dojam kao da se to namjerno eufemizira, vjerovatno zbog veze koju antifašizam ima sa bivšom Jugoslavijom

U glavnom u svim udžbenicima postoji jasno određenje prema fašizmu kao ideologiji, dok se antifašizam uglavnom pokušava zaobići terminološki što je više moguće – razlog ovome treba tražiti upravo u etničkim motivima prilikom pravljenja obrazovnih programa i udžbenika

Svaki od programa koji je namijenjen učenicima koji dolaze iz „njihove“ etničke grupacije se trudi da minimizira zločine i štete koje su pripadnici te grupacije počinili tokom 2. svjetskog rata (minimiziranje broja srpskih žrtava u NDH, šturo spominjanje Handžar divizije, nespominjanje zločina Ravnogorskog pokreta i njegovog savezništva sa okupatorima pred kraj rata).

Političko uređenje BiH omogućava veliku autonomiju u donošenju obrazovnih programa te se u tom smislu osjeti veliki uticaj politike na obrazovne programe, što je prema posmatranim segmentima udžbenika upravo dovelo do navedenih razlika.

Zbog svega navedenog, možemo zaključiti da je izučavanje historije u BiH još uvijek izuzetno pristrano, politizirano i neobjektivno. Iako smo za ovo istraživanje izabrali upravo historiju i nekoliko poznatih historijskih događaja, jasno se može zaključiti da postoje jasne političke agende u kreiranju obrazovnih programa i pozicioniranju fašizma i antifašizma u okviru njih. Fašizam i antifašizam u posmatranom istorijskom kontekstu imaju definitivno različitu interpretaciju u različitim krajevima BiH što dovodi u pitanje i interpretacije historijskih događaja posmatranih kroz ovo istraživanje.

Ovaj tekst je objavljen i zahvaljujući sufinanciranju kroz program "Europa za građane".

chevron-right