Iako je sudbina pulskog poluotoka Muzila i dalje neizvjesna pa to vrijedno dobro u iščekivanju investitora propada, zainteresirani građani mogli su čuti o pretpostavkama i mogućnostima njegova korištenja, ali i dati svoje prijedloge na tribini «Što je nama Muzil sada i što bi nam mogao biti u budućnosti“, koje je 21. travnja u Puli organizirao GONG u suradnji sa Zelenom Istrom i Zakladom Heinrich Böll.
Pulski poluotok Muzil, nekoć veliko vojno područje zatvorenog pristupa, već je godinama napušten i izložen riziku od propadanja, ali i namjerne devastacije, „lebdeći“ cijelo vrijeme između upravljanja od strane Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i Grada Pule iako obiluje vrijednim biljnim i životinjskim fondom. Stoga je u uvodu voditeljica GONG-ova Istraživačkog centra Nives Miošić zaželjela da tribina bude uvodom u širu diskusiju o tome što bi Muzil mogao postati za Grad Pulu i kako bi mogao ponovno zaživjeti kao dio grada koji građani osjećaju kao nešto svoje.
Tomislav Tomašević iz Zaklade Heinrich Böll predstavio je tri različita modela upravljanja javnim i prirodnim dobrima koji su u proteklim desetljećima i u različitim kontekstima pronašli svoje primjene: novo birokratsko upravljanje, novi javni menadžment i novo participativno upravljanje. Govoreći o prednostima i nedostacima svakoga od „novih“ modela, istaknuo je da ne postoji isključivo jedan ispravan recept za svaku situaciju, ali i da su široka legitimacijska osnova, primarna usmjerenost na javni interes i dugoročna ekonomska racionalnost važni argumenti u korist modela participativnog upravljanja. I to onoga u kojemu se građani aktivno uključuju u suodlučivanje o nekom javnom dobru i održavaju konzultacije o upravljačkim potezima, osiguravajući ujedno i najvišu moguću razinu transparentnosti. Kao primjeri u kojima su takvi modeli dali dobre rezultate i suodlučivanje građana postalo institucionalizirano, naveo je njujorški Central Park i berlinski Park am Gleisdreieck.
Starterom protiv propadanja
U nastavku tribine, Dušica Radojčić, voditeljica udruge Zelena Istra, predstavila je projekt Muzil Starter, financiran od strane DUUDI-ja kroz program korištenja bivših vojnih područja u Republici Hrvatskoj Projekt 100. Nakana projekta je uspostaviti privremeno korištenje bivših vojnih zgrada na Muzilu i tako ih staviti u funkciju korisnu lokalnoj zajednici kako bi se spriječilo propadanje i devastacija koji su neminovni za napuštene prostore. Kao sadržaji koji bi privremeno dali svrhu zgradama na Muzilu navedeni su u prvom redu start-up kompanije i socijalno poduzetništvo, a konkretne mogućnosti su u fazi utvrđivanja kroz izradu arhitektonskog snimka i ekonomske analize, čiji će nalazi biti predstavljeni na konferenciji u lipnju.
izvor: Zelena Istra
Model privremenog upravljanja nameće se kao rješenje za izlazak iz pat-pozicije u kojemu bi se vlasnici – DUUDI i Grad Pula – mogli usuglasiti oko minimalnog zahtjeva – onoga da se spriječi propadanje prostora i da ga se stavi u funkciju od koristi za zainteresirane građane, ali i cijelu lokalnu zajednicu. No, čak i uz mjere zaštite okoliša i ekonomske odabire koji bi zadržali vrijednost unutar grada, projektu će biti potrebna podrška zajednice i lokalnih vlasti kako bi proizveo prave koristi.
Zaključno, Emil Jurcan iz inženjerske zadruge Praksa predstavio je rezultate prve analize infrastrukture i utvrđenih mogućnosti za korištenje Muzila, navodeći kako je u tijeku iscrpna snimka objekata na Muzilu, ali je već sad razvidno da postoji pet objekata koje će bez većih preinaka i uz skromna ulaganja ponovno moći biti stavljene u upotrebu.
Muzil za građane
Zaključni dio tribine sastojao se od žive diskusije u kojoj su nazočne građanke i građani postavljali pitanja i davali vlastite ideje o privremenom korištenju Muzila s osvrtom na prioritete zaštite i oživljavanja prostora, ali i na presudno pitanje financijske održivosti. Iako su u ovoj fazi zaključci nužno tek preliminarni, pohvaljena je koncepcija građanskog ulaganja u komanditno društvo ili koji drugi oblik malog zajedničkog ulaganja pomoću kojega bi prostori mogli što prije biti dovedeni u upotrebljivo stanje, uz istodoban početak održivog korištenja Muzila za rekreaciju i učenje o prirodi.
Pritom je podrška gradskih vlasti neizostavna pretpostavka bilo kakvog korištenja, zbog čega je od neprocjenjive važnosti proširiti glas o Muzilu kao prostoru koji bi mogao ponovno postati otvoren građanima i istinski dio Grada. Naposljetku, nikako nije naodmet napomenuti da je Noel Mirković zaslužan za dizajn i vizualni identitet tribine, koja je bila praćena i izložbom impresivnih umjetničkih fotografija Edne Jurcan „Pula kakvu još niste vidjeli“, snimljenih upravo na Muzilu.
