Transparentan i građanima otvoren te razumljiv proračun znači manji dug i deficit, a osim što jača povjerenje građana u institucije, privlači i ulagače. Stoga, građane treba educirati da bi proračune mogli čitati, a (lokalne) vlasti podsjećati da koliko god naricale kako otvorenost ima svoju cijenu, netransparentnost dugoročno daleko više košta – ključne su poruke s okruglog stola „Kako građani sudjeluju u odlučivanju? Participativno budžetiranje i drugi primjeri iz Hrvatske“ održanom u dupkom punoj dvorani Ivana Mažuranića u Saboru, koji je organizirao GONG u suradnji sa saborskim Odborom za financije i državni proračun te Odborom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Praksa participativnog odlučivanja u Hrvatskoj još je uvijek rijetka i stoga su vrlo značajni primjeri poput Pazina, koji je čak za uključivanje građana u izradu proračuna Grada Pazina za 2015. godinu u sklopu projekta „Pazi(n) proračun“ nagrađen kao primjer najbolje prakse uključivanja javnosti u odlučivanje u Hrvatskoj. Primjeri dobre prakse su i gradovi Crikvenica te Rijeka, između ostalog i svojim proračunima u malom,, no spomenuta trojka još uvijek je iznimka, a ne pravilo unatoč tome što uključivanje građana u proces donošenja proračuna ima mnogobrojne koristi.
HNS-ov Srđan Gjurković, predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun, pohvalio je pozitivne primjere te izrazi zabrinutost što gradovi i općine u manjoj mjeri objavljuju prijedloge proračuna i tako onemogućuju građanima da se uključe u proračunski proces i utječu na odluke o budućnosti svoje općine ili grada umjesto da participativno budžetiranje služio kao alat za jačanje civilnog društva i suzbijanja korupcije.
Da je proračunska transparentnost nerazvijena, a proračuni u malom sporadična pojava, upozorio je Duje Prkut iz Istraživačkog centra GONG-a, koji je 2014. u suradnji s Udrugom gradova proveo treći put zaredom istraživanje transparentnosti i odgovornosti svih 576 jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj – LOTUS, koje je pokazalo da, najblaže rečeno, stagniramo u povećanju otvorenosti i transparentnosti.
Nema isprike za netransparentnost!
Premda su svi redom pozdravljali istraživanje poput LOTUS-a, prisutni sudionici i čelnici lokalne vlasti, od kojih mnogi i saborski zastupnici, nisu propustili priliku pokušati se „izvući“ na postrožene kriterije, tvrdeći kako bi se da su ostali nepromijenjeni, napredak itekako vidio, Prkut ih je podsjetio da su kriteriji postroženi jer su i zakonske obaveze postrožene (što bi valjda sami prvi trebali znati jer su u Saboru takve zakone izglasali – op.a.), a rastu i očekivanja građana.
Sljedeći pokušaj „isprike“ odnosio se na to da, kako je višekratno najčešće isticao HNS-ov Milorad Batinić, gradonačelnik Ivanca i jedan od potpredsjednika Sabora, otvorenost i transparentnost koštaju pri čemu je „zamolio“ i da se izračuna egzaktno koliko, a uostalom, nije ni svih 576 jedinica lokalne vlasti jednako financijski sposobno. I to je točno, međutim, kako je primijetio Alen Prelec, SDP-ov saborski zastupnik i načelnik općine Brdovec, možda nije potrebno toliko jedinica lokalne vlasti. Upravo na to upozorava se i u LOTUSU, u čijem se zaključku ističe kako je krajnje vrijeme da nacionalna razina, kako vlast tako i oporba, preuzmu odgovornost i pristupe teritorijalnom preustroju i barem funkcionalnom okrupnjavanju lokalne i regionalne samouprave.
U međuvremenu, valja podsjetiti da netransparentnost dugoročno košta puno više, a najčešće je sve što treba malo dobre volje za stvarnim uključivanjem građana što donosi brojne koristi koje je pobrojao Renato Krulčić, gradonačelnik Pazina, grada koji je u suradnji s GONG-om, proveo pilot-projekt participativnog budžetiranja: „Koristi procesa participativnog donošenja proračuna su brojne: građani se informiraju i uključuju u donošenje odluka zbog čega nisu više toliko kritični. Gradska uprava unapređuje svoj odnos s građanima, povećava se transparentnost i odgovornost te se jača povjerenje građana u institucije i njihove predstavnike, a razvijaju se i kapaciteti civilnog društva i građana. Naposljetku, pravednijom raspodjelom financijskih resursa smanjuju se društvene nejednakosti i marginalizacije ugroženih društvenih skupina i privlači se ulagače“.
Uključivanje građana iznimno je bitno i ovo je jedan od pokušaja da se spasi i produbi demokraciju, istaknuo je Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti i član Vijeća GONG-a, koji je osvrnuvši se na prigovore o „skupoći transparentnosti“ podsjetio da je brazilski Porto Alegre još u 1980-ima, kao jedan od ne baš bogatih gradova, uveo participativnu demokraciju i participativni proračun.
Pazi(n) proračun - odličan primjer dobre prakse
U Pazinu su građani odlučivali o malim komunalnim akcijama u vrijednosti od oko 300.000 kuna, odrađene su javne tribine, uključeno oko 500 građana koji su glasovali koje akcije žele, ali i bili upoznati s činjenicom da je većina proračuna namjenski raspoređena, u slučaju Pazina oko 74 posto. Da građane treba uključiti u fazi pripreme proračuna, naglasila je Snježana Sikirić, predstavnica Grada Crikvenice, koji građane također uključuje kroz javne tribine: „Nakon toga oni će revno pratiti podatke i p(r)ozivati vas ako nešto nije izvršeno. Grad Crikvenica već 13 godina održava javnu tribinu i izdaje „Proračun u malom“, koji stiže na svaku adresu i dostupan je svim građanima i po tome smo u vrhu hrvatskih gradova i općina. Međutim, mislimo da i za demokratske procese i za građane naše države bilo još kvalitetnije kada bi novih 13 gradova ili općina imalo svoju prvu javnu tribinu i svoj „Proračun u malom“ već za sljedeću godinu“.
Iako proračuni utječu na život svakog građanina, oni su unatoč određenom napretku po pitanju njihove otvorenosti u Hrvatskoj, i dalje u velikoj većini zatvoreni, nedostupni i nerazumljivi, a građani nemaju dovoljno mogućnosti uključiti se u odlučivanje o proračunima, upozorila je Mihaela Bronić s Instituta za javne financije, koji provodi istraživanja o tome koliko su građanima dostupne informacije o financijama, odnosno proračunima županija, gradova i općina.
Država bi trebala pružati dobar primjer
Građani trebaju biti educirani za njihovo „čitanje“, no ne moraju biti stručnjaci za proračune, nego bi im morao biti omogućen što jednostavniji i razumljiviji pristup proračunskim informacijama kako bi razumjeli političke i ekonomske odluke koje imaju znatan utjecaj na njihovu svakodnevicu i sudjelovali u njihovu donošenju. Zanimljiv i zabavan primjer u tom smjeru već četiri godine pruža Grad Rijeka edukativnom proračunskom igrom „Proračun(ajme)“, koju je predstavila Lea Stoiljković Medved iz Služba za odnose s medijima i online komuniciranje Grada Rijeke kazavši, između ostalog, i da na godišnjoj razini bilježe oko 7.000 posjeta stranici igre, koju do kraja odigra oko 1.500 građana.
Također, kao što Institut za javne financije neprestano upozorava jest da povećanje proračunske otvorenosti lokalnih zajednica zahtijevati mogu i trebaju i Vlada te Ministarstvo financija – pokazujući to pritom i na vlastitom primjeru jer se ni središnja država baš ne može dičiti pretjeranom otvorenošću. Prema podacima o indeksu otvorenosti proračuna, koje je iznijela Bronić, Hrvatska je 2012. imala 61 od mogućih 100 bodova. Drugim riječima, objavila je samo 61 posto traženih informacija. Iako to i nije tako loše mjesto na rang ljestvici, napredak je moguć, kazala je Bronić te istaknula primjer Novog Zelanda koji je od mogućih 100 imao čak 93 boda.
