Onemogućavanje udruga da financiraju referendumske kampanje gotovo je ravno zabrani političkim strankama da financiraju svoje izborne kampanje s obzirom na to da je institut referenduma jedan od glavnih alata građanskog aktivizma i neposrednog odlučivanja građana, a istovremeno - političkim strankama omogućena je „kupovina“ zastupnika.
Iako GONG pozdravlja većinu odredbi u Prijedlogu zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, posebno obvezu podnošenja financijskih izvještaja elektronskim putem te reguliranje transparentnosti financiranja referendumskih kampanja, nezadovoljan je određenim rješenjima koja su naknadno ubačena u Prijedlog zakona kao „kukavičja jaja“. Naime, na sastancima radne skupine Ministarstva uprave, a znam to jer sam bio njezin član, nisu bila razmatrana, niti ih je bilo u verziji Nacrta prijedloga zakona koji je bio u javnoj raspravi.
Tko „plaća“ promjenu Ustava?
Svaka građanska inicijativa mora pokazati odgovornost za svoje javno djelovanje, između ostalog, i transparentnošću svog financiranja što nipošto nije bio slučaj s inicijativom čiji je referendum omogućio unošenje definicije braka kao zajednice muškarca i žene u Ustav RH.
GONG pozdravlja pozitivna rješenja u Prijedlogu zakona, koja olakšavaju vođenje financijskih obveza za liste grupa birača s manjim prihodima što će omogućiti fokusirani nadzor, a vrijeme i sredstva DIP-a i ostalih tijela neće biti rasipani na lovljenje „malih riba“ dok im možda one „velike“ bježe pred nosom.
Međutim, nevjerojatno je da je u Prijedlog zakona netko pokušao prošvercati zabranu financiranja referendumske promidžbe udrugama, zakladama i fondacijama. Očito je potrebno podsjetiti da je institut referenduma jedan od glavnih alata građanskog aktivizma i neposrednog odlučivanja građana te je onemogućavanje udruga da financiraju referendumske kampanje gotovo pa ravno zabrani političkim strankama da financiraju svoje izborne kampanje.
Ipak, s obzirom na to da je Prijedlog zakona u prvom čitanju, još ima vremena za popravni ispit i GONG traži od saborskih zastupnica i zastupnika da glasaju protiv zabrane udrugama da financiraju referendumsku kampanju. Tim više jer je rad udruga nedavno uređen Zakonom o računovodstvu neprofitnih udruga s naglaskom na njihovu transparentnost.
Otvoren prostor za „kupovinu“ zastupnika i vijećnika
No, nije ovo jedini problem u Prijedlogu ovoga zakona jer on, između ostalog, pruža i plodno tlo za ozakonjenje „kupovine“ vijećnika i zastupnika. Naime, nezavisni saborski zastupnici i/li vijećnici na lokalnim i regionalnim razinama koji „promijene dres“ i prijeđu u drugu političku stranku, zadržavaju sredstva za godišnji rad koja dobiju iz proračuna. Odnosno, sredstva tada pripadaju političkoj stranci kojoj je pristupio i doznačuju se na njezin žiro-račun. Također, stranci ostaju sredstva i ako ju zastupnik napusti stranku i postane nezavisan.
Laku metu za političku „kupovinu“ predstavlja i zakonska opcija ukidanja prava na redovito godišnje financiranje rada nezavisnim saborskim zastupnicima tj. zastupnicima izabranima s liste grupe birača u općinskim i gradskim vijećima te županijskim skupštinama. Osim što se time narušava načelo minimalne ravnopravnosti izabranih predstavnika, jasno je da će vijećnici s nula kuna vrlo teško obnašati svoj mandat.
Osim što se GONG protivi smanjenju novčanih kazni za prekršaje, Zakonom treba jasnije propisati i da se sve troškove i donacije za potrebe izborne promidžbe, nastale i prije njezina službenog početka, plaća s posebnog računa za kampanju, a ne s redovnih računa.
I dalje rupe u nadzoru financijskog poslovanja stranaka
Unatoč određenim zakonskim poboljšanjima i dalje ostaje pitanje kvalitetnog nadzora financijskog poslovanja političkih stranaka u smislu izricanja sankcija i reagiranja Državnog odvjetništva na slučajeve zaprimljene od Državnog izbornog povjerenstva (DIP) i Državnog ureda za reviziju kao i podizanje kapaciteta DIP-a za obavljanje kvalitetnog nadzora.
Nije dovoljno samo podnošenje financijskih izvještaja elektronskim putem iako ono omogućuje automatsku obradu, lako pretraživanje i korištenje podataka iz financijskih izvještaja. Bazu podataka o donatorima i donacijama treba povezati s drugim sličnim bazama kao što su, primjerice, one s podacima o poslovima fizičkih i pravnih osoba dobivenih temeljem javne nabave, podacima o subvencijama i koncesijama te oprostu poreznih dugova.
Sve to uvelike bi pridonijelo otkrivanju potencijalnih koruptivnih slučajeva, a sjetimo se samo prakse netransparentnosti i nedovoljnog nadzora, koji su u prošlosti doveli do sustavnog „izvlačenja“ sredstava javnih poduzeća i ostalih državnih tijela. Naime, nadzor financiranja stranaka treba uključivati ne samo nadzor poslovanja političkih stranaka, nego i javnih poduzeća otkrivajući, primjerice, moguća plaćanje nekih troškova političkih stranaka od strane javnih poduzeća.
S obzirom na to da se velik dio troškova izborne kampanje odnosi upravo na troškove oglašavanja, nadzorna tijela bi trebala, kao što su to radili GONG i TIH za vrijeme prošlih izbornih kampanja, procjenjivati troškove oglašavanja i uspoređivati takve procjene s podacima iz financijskih izvještaja. Zahvaljujući tome, GONG i TIH su otkrili duplo veće HDZ-ove troškove 2007. godine od onih prikazanih u njihovim izvještajima. Osam godina kasnije, nadzorna tijela i dalje ne koriste takve alate – zašto i u čijem interesu?
