Premda se famozne TTIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo) između EU i SAD-a te CETA-u (Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum) (CETA) EU i Kanade promovira kao budući izvor ekonomskog rasta i napretka te mehanizam za otvaranje radnih mjesta, njihovi kritičari upozoravaju da se u pozadini skriva ogromna prijetnja demokraciji, zdravlju, okolišu i radničkim pravima, a na što su upozorili i sudionici prve u nizu tribina o TTIP-u u organizaciji Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti (FPZG) i inicijative 'Zaustavimo TTIP' na FPZG-u.
Pregovori o TTIP-u vode se u tajnosti od sredine 2013. između EU i SAD-a, a u Hrvatskoj se tek posljednjih mjeseci ova tema prilično stidljivo pojavljuje u javnosti za razliku od većine europskih zemalja. Pritom joj hrvatska Vlada pristupa potpuno nekritički i ponavlja stavove Europske komisije te nastupa s dozom drskosti koja je obrnuto proporcionalna količini informacija koje građani imaju, upozoravaju iz inicijative 'Zaustavimo TTIP, koja je pokrenuta krajem 2014. godine. Dio je saveza koji okuplja više od 350 europskih organizacija okupljenih u samoorganiziranu inicijativu europskih građana (soECI) protiv TTIP-a i CETA-e.
Koalicija Stop TTIP pokrenula je i peticiju koju možete potpisati ovdje što je učinilo već više od milijun i pol ljudi, a hrvatske građane na potpisivanje pozivaju i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (
Daleko od savršenstva na usluzi liberalnim svrhama
«TTIP je nešto što zasigurno neće učiniti ovaj svijet savršenim, ali će pomoći liberalnim svrhama», kazao je uvodno i Tonči Kursar, politolog i profesor FPZG-a, a Kristijan Ružman iz inicijative 'Zaustavimo TTIP' upozorio: «Posebno je sporan ISDS mehanizam koji se odnosi na rješavanje sporova između investitora i države uspostavljanjem ad hoc arbitražnih sudova».
Naime, ISDS (investor-state dispute settlement) česta je sastavnica međunarodnih investicijskih sporazuma, koja stranim investitorima omogućava da zaobilaženjem nacionalnih pravnih sustava, putem međunarodnog suda zatraže financijsku kompenzaciju od vlade neke države ukoliko procijene da bi njihovi profiti i potencijali za investiranje mogli biti ugroženi izmjenama zakona i/ili politika u dotičnoj državi. Ovi privatni tribunali sastoje se od tri komercijalna odvjetnika koji odluke donose iza zatvorenih vrata, a ako država izgubi ISDS parnicu ili se uspije nagoditi, vlade mogu biti prisiljene platiti troškove postupka javnim novcem.
«Drugim riječima, ISDS mehanizam efektivno omogućava stranim investitorima da rizik investiranja prebace na čitavo društvo, tj. porezne obveznike. Čak i ukoliko tužba bude odbačena ili presuda bude „u korist države“, tribunal može podijeliti sudske troškove između dviju strana», upozoravaju protivnici TTIP-a. Dodaju i da bi se negativne posljedice ovog sporazuma osjetile u brojnim sferama - zdravstvo, obrazovanje, prehrana i okoliš te radnička prava samo su neke od njih, a mogao bi čak promijeniti i sliku demokratskog sustava u cjelini.
Tko i kako određuje pravila igre?
«Pregovaračke strane imaju zadaću osmisliti načine za zaobilaženje demokratskih standarda. To se može postići mehanizmom regulatorne suradnje kojim se omogućava korporacijama da odlučuju mimo volje zakonodavca i Europskog parlamenta", ustvrdio je Velebit Gomerčić iz inicijative Zaustavimo TTIP, a njegov kolega Marko Pustaj dodao: «Potrebno je naglasiti da pravila igre koja su vrijedila na početku moraju ostati ista tijekom procesa poslovanja što konkretno znači da ako primjerice neka multinacionalna kompanija želi investirati u Hrvatsku, a u zemlji se potencijalno pojavi neka progresivnija vlada koja želi povećati minimalac ili povećati standarde u zaštiti okoliša, toj su Vladi ruke vezane, čime se interese krupnog kapitala stavlja iznad interesa društva».
Prema istraživanju mreže Friends of the Earth Europe (FoEE) europski porezni obveznici zbog ISDS-a u postojećim međunarodnim trgovinskim sporazumima, privatnim investitorima do sada su isplatili najmanje 3,5 milijarde eura. Sporazum bi mogao dovesti i do značajnog srozavanja radničkih prava jer se ona smatraju preprekom u trgovanju, a zbog njega bi, procjenjuje se, moglo doći do gubitka između 600.000 te milijun i 300.000 radnih mjesta. Pritom dugotrajna nezaposlenost nije rezervirana samo za EU, nego i SAD, koji je odbio ratificirati konvenciju o temeljnim radničkim pravima, a mnoge su države u SAD-u usvojile zakone usmjerene protiv sindikalnog djelovanja.
