Bez novinara nema vjerodostojnih medija, a bez njih ni demokracije. Je li društvo doista toga svjesno, uključujući i same novinare i druge radnike u medijima, koje nakon političkih te sve jačih tržišnih pritisaka sustiže egzistencijalni grč u kojem i dalje ima malo mjesta za solidarnost i borbu protiv (auto)cenzure? Premda bi tome trebali pomoći i redakcijski statuti, oni su samo deklarativno usvojeni prilikom posljednje kupnje smanjenog PDV-a za vlasnike medija. Prave kontrole i sankcija nema, a o vlasnicima medija samo se nagađa jer njihova transparentnost, koja bi išla do fizičkih osoba, nije u interesu ekonomskih i političkih aktera. U tom kontekstu gotovo da je i izlišno, a opet više nego ikada potrebno, raspravljati o novinarima i medijima.
Kriza medija ujedno je i kriza demokracije pa je stoga važno pitanje u kojoj mjeri mediji građanima pravovremeno pružaju one informacije koje su im potrebne ne samo da zadrže, nego i prošire svoje slobode i prava? Ili je (gotovo) sve biznis prenošenja "vijesti", a pod krinkom praznog označitelja "profesionalnog novinarstva"?
Odgovor na ovo, ali i druga pitanja, između ostalog, vezana uz novinarstvo, novinare i medije, kulturpunkt je potražio u razgovoru s Nadom Zgrabljić Rotar, profesoricom komunikacijskih znanosti i novinarstva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te utemeljiteljicom i glavnom urednicom redakcije znanstveno-stručnog časopisa za novinarstvo i medije Medijska istraživanja, koji bilježi 20 godina izlaženja.
Intervju u cijelosti možete pročitati na stranicama portala kulturpunkt.hr
