Odbor za Ustav raspravljat će o raspisivanju referenduma o davanju autocesta u koncesiju, a sudeći prema nacrtu odluke poslane članovima Odbora,
Podsjetimo, nakon što je od Vlade dobio očitovanje da je prikupljeno dovoljno potpisa birača za raspisivanje referenduma, na Saboru je odluka hoće li ga raspisati ili zatražiti očitovanje Ustavnog suda o referendumskom pitanju. S obzirom na situaciju s referendumom o outsourcingu, nije bilo teško zaključiti da će u igri biti ovo potonje.
U nacrtu odluke koja će se danas naći pred Odborom ua Ustav upozorava se da inicijativa «Ne damo naše autoceste» predlaže ne samo zabranu davanja u koncesiju autocesta, nego i apsolutnu zabranu koncesioniranja svih javnih cesta što je ukupno više od 27.000 kilometara autocesta te državnih i županijskih cesta. Pritom se upozorava da javnu cestu, uz cestovne građevine, čine i građevine za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda te zemljišni pojas uz cestu širine najmanje jedan metar, kao i građevine potrebne za održavanje cesta i pružanje usluga vozačima.
Ako bi se u potpunosti zabranilo koncesioniranje, značilo bi to da se u koncesiju ne može davati ni oglašavanje uz javne ceste, niti uslužne djelatnosti poput ugostiteljstva, trgovine, benzinskih crpki i slično, kao ni usluge uklanjanja nepropisno parkiranih vozila s javne ceste, stoji u nacrtu. A riječ je, podsjeća se, o uslugama koje su prijeko potrebne za nesmetano odvijanje cestovnog prometa. Pritom, Inicijativa nije predvidjela novi koncesijski režim za javne ceste, nego samo dokidanje postojećeg.
U nacrtu odluke ustvrđeno je i da bi predloženi referendum u pitanje doveo obveze koje je Hrvatska preuzela kao članica Europske unije s aspekta slobode poduzetništva i tržišnog natjecanja, slobode kretanja usluga i zasnivanja poslovnog nastana te procedure prekomjernog deficita: «Odbor ukazuje da je sporna mjera zabrane apsolutna, da ne dopušta iznimke pa čak niti onda kada su one ekonomski opravdane, zbog čega je više nego razumno postaviti pitanje radi li se o mjeri koja je suprotna europskom pravu tržišnog natjecanja».
Stopiranje gospodarskog razvitka Hrvatske?
Čak i kad bi se odnosilo samo na zabranu monetizacije, predloženo bi pitanje i dalje bilo problematično jer je riječ o odlučivanju o gospodarskom razvitku zemlje što spada u nadležnost Vlade, a tzv. narodni referendum može se raspisati isključivo o pitanjima iz djelokruga Hrvatskog sabora, navodi se u nacrtu.
Također se upozorava da se inzistiranjem na mjerama neusklađenim s europskim pravom Hrvatska izlaže ozbiljnim sankcijama, uključujući i mogućnost uskrate novca iz europskih fondova namijenjenog financiranju projekata izgradnje i unapređenja cestovne infrastrukture, poput Pelješkog mosta.
«Ukoliko Ustavni sud ne bi prihvatio da je referendumsko pitanje nedopušteno sa stajališta Ustava, tada je Odbor mišljenja da bi bilo potrebno zatražiti od Suda Europske unije da odgovori na pitanja koja se tiču tumačenja prava Europske unije u svjetlu predloženog referendumskog pitanja i zabrane koja je u njemu sadržana. Odbor ukazuje da se takvo pitanje ne bi odnosilo na dopuštenost referendumskog odlučivanja kao takvog, nego na pitanje je li zabrana sadržana u predloženom zakonu u skladu s pravom Europske unije ili nije, dok bi sukladno takvoj odluci Suda Europske unije konačnu odluku o ustavnosti i dopuštenosti referendumskog pitanja uvijek morao donijeti Ustavni sud Republike Hrvatske», ističe se u nacrtu.
Za Hinu je Grbin kazao da bi Sabor, prihvati li predloženu odluku, Ustavnom sudu ukazao da je Sud EU najviša instanca za tumačenje europskog ugovora: «Ukoliko bi se nacionalni sud obratio Europskom, procedura bi u Hrvatskoj zastala i Ustavni sud na zahtjev Sabora ne bi morao odgovoriti u roku od 30 dana, budući da je Ugovor EU po hijerarhiji propisa iznad Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koji je taj rok propisao. Što se tiče trajanja procedure, riječ je o predmetu o kojem bi se mogli pisati udžbenici. Očekujem da će o tome odlučivati Veliko vijeće, što znači da bi procedura u Luxembourgu mogla potrajati godinu do godinu i pol».
