Umjesto klijentelizma, teritorijalni preustroj i reforma uprave
Da je postojeći regionalni ustroj neučinkovit i dugoročno neodrživ, potvrdila je i najnovija analiza Instituta za javne financije prema kojoj bi bez državnih intervencija ili zaduživanja osim Grada Zagreba, mogle opstati još samo Istarska, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija dok najlošije stoje Vukovarsko-srijemska i Osječko-baranjska županija.
Da je Hrvatskoj potreban teritorijalni preustroj, pokazala je i posljednja runda GONG-ova istraživanja LOTUS, no promjenama treba htjeti i znati upravljati što je vezano i uz reformu državne uprave, koja bi, kako je također pokazalo GONG-ovo istraživanje, bila ne samo najbolja strateška investicija, nego i dobitna izborna kombinacija. Međutim, za sve navedeno potrebne su politička hrabrost i volja.
izvor: Institut za javne financije
Premda je prosječna neto fiskalna pozicija, odnosno razlika između ukupnih prihoda i rashoda, na razini Republike Hrvatske u razdoblju od 2011. do 2013. godine pozitivna i iznosi 383 milijuna kuna, provedena analiza po županijama pokazuje zabrinjavajuće rezultate. Od 21 županije samo su njih četiri, a to su Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija, u tom u prosjeku imale pozitivnu neto fiskalnu poziciju - pokazali su u svojem radu „Neto fiskalni položaj županija od 2011. do 2013.“, objavljenom u najnovijoj publikaciji Instituta za javne financije (IJF), autori Anto Bajo, Marko Primorac, Petar Sopek i Marin Vuco.
Grad Zagreb očekivano najbolji, ali ...
Najbolju prosječnu godišnju poziciju ima posve očekivano kao glavni grad Grad Zagreb (13,7 milijardi kuna), Istarska (795 milijuna kuna), Primorsko-goranska (731 milijuna kuna) i Zagrebačka županija (134 milijuna kuna). Ostale županije bilježe negativne neto fiskalne pozicije od čega, nažalost također očekivano, najslabiju (negativnu) imaju Vukovarsko-srijemska (1,69 milijardi kuna godišnjeg manjka) i Osječko-baranjska županija (1,67 milijardi kuna).
izvor: Institut za javne financije
Stanje nije mnogo drugačije ni kad se brojke raspodjele po broju stanovnika, naime, i dalje najbolju neto fiskalnu poziciju drži Grad Zagreb – svaki Zagrepčanin u centralnu državnu blagajnu u prosjeku uplati 17,2 tisuće kuna više nego što se iz nje potroši. Međutim, u promatranom razdoblju i glavni grad je zabilježio negativan trend imajući u 2013. 977 kuna manju neto fiskalnu poziciju nego u 2011. Za razliku od Istarske županije koja bilježi prosječan višak od 3,8 tisuća kuna po stanovniku i jedina ima pozitivnu neto fiskalnu poziciju u tri promatrane godine, uz pozitivan trend u 2013. u odnosu na 2011.
Primorsko-goranska županija bilježi višak od 2,5 tisuća kuna dok najslabiju neto fiskalnu poziciju ima Ličko-senjska županija s manjkom od 13,2 tisuća kuna po stanovniku županije, koja u promatranom razdoblju bilježi najslabiju neto fiskalnu poziciju s trendom dodatnog pogoršanja u tri promatrane godine. U 2013. neto fiskalna pozicija po stanovniku Ličko-senjske županije bila u je minusu više od 15 tisuća kuna što je 3.302 kune manje nego u 2011.
izvor: Institut za javne financije
Traže se moguća rješenja bez subjektivnih dojmova
S obzirom na navedene brojke, upozoravaju da postojeći model regionalnog ustroja u kojemu se na području velike većine županija troši više od uplata nije dugoročno održiv, ali i ističu da se izračunatu neto fiskalnu poziciju ne smije miješati sa službenom mjerom viška ili manjka proračuna opće države. Za potrebe ove analize, naime, razmatrani su isključivo poslovni prihodi i rashodi poslovanja ostvareni na području pojedine županije, bez transakcija na nefinancijskoj imovini te bez primitaka i izdataka za financiranje.
No, budući da se teritorijalni preustroj često, ali vrlo površno, spominje u različitim raspravama o reformama, čega su svjesni i autori pa napominju da ovim istraživanjem žele potaknuti stručnu raspravu o mogućim i potrebnim opcijama regionalnog preustroja Hrvatske temeljenu na pokazateljima, a ne na subjektivnim ili općim dojmovima.
Pritom ističu da rezultati ove analize za jedinice lokalne i regionalne samouprave sa slabijim neto fiskalnim položajem, kao i za čelnike koji njima upravljaju, mogu biti motivacija za poboljšanje njihove fiskalne pozicije. Onima koji pak ostvaruju najbolje rezultate ovo je svojevrsna potvrda uspješnosti i može im pomoći u lobiranju za povećanje sredstava iz proračuna opće države ili biti dobar argument za daljnju decentralizaciju.
izvor: Istraživački centar GONG-a
"Općine i gradove ne treba nužno ukidati, ali okrupnjavati svakako"
«Iako Hrvatska nominalno jest decentralizirana, imamo 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave, problem je što nisu decentralizirana i sredstva potrebna da bi one mogle ispunjavati dobivene zadatke. Govorimo, dakle, o teritorijalnom preustroju, a hoće li se on dogoditi tako da se neke općine, pa i neke gradove ukine ili će se njih i dalje tako zvati nominalno, a zapravo će imati različite funkcije s obzirom na svoje kapacitete i resurse, druga je stvar», istaknula je voditeljica GONG-ova istraživanja istraživanja LOTUS - (Lokalna Odgovorna i Transparentna Uprava i Samouprava) Nives Miošić u intervjuu povodom objave rezultata.
Naime, i posljednja runda LOTUS-a jasno ukazuje na to da je krajnje vrijeme da nacionalna razina - kako vlast tako i oporba – preuzmu odgovornost i pristupe teritorijalnom preustroju i barem funkcionalnom okrupnjavanju lokalne i regionalne samouprave, koje bi trebalo provesti «tako da se ne stavljaju pred sve isti zahtjevi i očekivanja kao što je sad slučaj kad su svima dane iste ovlasti i nadležnosti iako svi nemaju jednake kapacitete», dodaje GONG-ov istraživač Dražen Hoffmann.
Međutim, za takve odluke, baš kao i za reformu državne i javne uprave, koja bi, što je također pokazalo GONG-ovo istraživanje "Pretpostavke uspješne državne reforme", a ne daljnje perpetuiranje klijentelizma, zapravo bila ne samo najbolja strateška investicija, nego i dobitna izborna kombinacija, potrebne su prvenstveno politička hrabrost i volja.
«Netko mora donijeti odluku i presjeći otpore . Naravno, dok lokalna (samo)uprava funkcionira kao sinekura pojedinih partitokratskih interesa, to se neće dogoditi. ali ako jednom budemo imali sreće da konačno ponovno dobijemo nekog državnika na čelu države, tada će možda biti političke hrabrosti to napraviti. O otporima svakako treba razmišljati i njih će biti puno jer su to i status i plaća i neke povlastice, poput službenog automobila, a na kraju krajeva riječ je i o radnim mjestima pa je vezano i za kalkulacije oko socijalnog mira u situaciji s toliko nezaposlenih. Jasno je da to nije jednostavna odluka», svjesna je Miošić, ali i pita:»» Vrijedi li tonuti polako i daviti se godinama ili treba prerezati i pasti na dno ako treba, pa se s tog dna podizati? Mislim da vrijedi ovo drugo».