Zbog diskriminacije i predrasuda te ograničenih životnih mogućnosti, osobe s invaliditetom su u većoj mjeri isključene iz društvenog, radnog, kulturnog, obrazovnog i ekonomskog života. Iako je u Varaždinskoj županiji prepoznata uloga organizacija civilnog društva u zaštiti prava i poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom, a potpora koju Grad i Županija dodjeljuju udrugama iz godine u godinu sve veća i raznovrsnija, nedostaje njihovo uključivanje u izravno donošenje odluka koje utječu na njihove položaj i život.
«Briga i odnos zajednice prema osobama s invaliditetom ogledalo su svake uređene države i upravo se tu može nepogrešivo odrediti o kakvoj se državi i društvu radi te uz rezultate istraživanja govori o tome koliko je potrebno poboljšati njihov položaj u društvu», ističu u Društvu distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Grada Varaždina.
U Hrvatskoj su osobe s invaliditetom u većoj mjeri isključene u svim područjima – siromašnije su, imaju niže stope zapošljavanja, lošiju obrazovnu strukturu, problem prostorne pristupačnosti te lošiji odnos okoline prema njima. Zbog toga su i više izložene opasnosti od socijalne izolacije što ih još više onemogućava u aktivnom sudjelovanju u zajednici.
Pritom su dodatno primorane boriti se i protiv diskriminacije, siromaštva, nedovoljnih naknada, predrasuda, nemogućnosti zapošljavanja, prostorne nepristupačnosti, sažaljenja okoline, sporosti administracije, nesenzibiliziranosti stručnog osoblja koje bi im trebalo pomagati, brojnih propusta u ustanovama, usamljenosti, nerazumijevanja okoline, verbalnog nasilja, što ih okolina doživljava kao teret društva i korisnike socijalnih programa, pasivnosti institucija i službi koje bi trebale rješavati probleme i davati informacije.
Suradnja kao put za pronalazak rješenja
Grad Varaždin surađuje s Društvom distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Grada Varaždina, a najvažniji rezultat suradnje je dogovor oko zajedničkog donošenja Strategije za osobe s invaliditetom Varaždinske županije što je velik korak za udrugu jer je dobila priliku iznijeti najvažnije probleme i potrebe članova.
Tijekom prošle godine Društvo distrofičara u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom, Društvom distrofičara Istre i Udrugom osoba s invaliditetom «Bubamara» u sklopu europskog projekta «Koristi svoja prava! Suzbijmo diskriminaciju na lokalnoj razini» provelo je istraživanje, koje je uključilo 1.017 osoba s invaliditetom, a od toga njih 345 iz Varaždinske županije. Istraživalo se smatraju li osobe s ivaliditetom da su diskriminirane i na koji način, znaju li kome se obratiti u tom slučaju te što smatraju da je najvažnije promijeniti u lokalnoj zajednici kako bi se poboljšala kvaliteta njihovog života.
Rezultati su pokazali da je više od 80 posto ispitanika čulo za izraz diskriminacija i smatraju da je to neki oblik lošeg postupanja, omalovažavanja ili uznemiravanja. Čak je 32,5 posto ispitanih navelo da je u posljednje dvije godine doživjelo diskriminaciju zbog svog invaliditeta, a kao najčešće oblike nepravednog postupanja naveli su: nepristojno ponašanje, pogrdno nazivanje, podcjenjivanje, probleme u komunikaciji sa službama koje bi im trebale pružati pomoć, nerazumijevanje obitelji i okoline, odbijanje zapošljavanja, prepreke u kretanju.
Posebno brine podatak da se više od polovice ispitanih koji su bili diskriminirani zbog invaliditeta nije nikome obratilo radi zaštite svojih prava, a kao razloge naveli su da smatraju da bi bilo besmisleno, da ne očekuju da im netko pomogne, da nisu znali kome se obratiti. Od onih koji su se obratili nekome, njih 36,8 posto nije ništa postiglo svojim zalaganjem, a samo 15 posto je doživjelo poboljšanje odnosa.
Zabrinjavajući su i podaci da je trećina ispitanih nezaposlena, a polovica njih je u mirovini dok ih je manje od četvrtine zaposleno, a materijalna situacija je nezadovoljavajuća i većina njih zapravo živi na rubu siromaštva (50% obitelji u kojoj je
Prosvjedi protiv nepravde
Da se neka prava ostvaruje teže od drugih, pokazali su ovogodišnji prosvjedi roditelja djece s poteškoćama, ali i da su roditelji voljni boriti se protiv toga i javnosti ukazati na nepravdu. Primjerice, u slučaju Varaždinske županije, usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta osigurano je za samo 16 osoba s invaliditetom dok su potrebe za tom vrstom usluge višestruko veće. Međutim, ne postoje naznake da će se u sljedećih godinu dana odobriti za bilo koju osobu s invaliditetom bez obzira na težinu invaliditeta i potrebe za asistencijom, a kao problem se pokazalo i to što asistenti rade samo na pola radnog vremena.
Stoga je Društvo u sklopu jačanja analitičkih i zagovaračkih kompetencija kroz projekt LIBERA u suradnji GONG-om te Volonterskim centrom Osijek i Centrom za građanske inicijative Poreč te s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Krijesnica je razradilo preporuke kako bi se socijalnom politikom moglo adekvatno i ciljano djelovati na izjednačavanje mogućnosti za osobe s ivaliditetom.
Osim što je potrebno osigurati detaljnu evidenciju svih osoba na lokalnoj i nacionalnoj razini, važno je osigurati zapošljavanje kroz zaštitnu radionicu, ali i na otvorenom tržištu kroz provedbu mjera usmjerenih na informiranje, senzibilizaciju i podršku poslodavcima kao što su: konzultacije, podrška u korištenju poticajnih mjera i ispunjavanju papirologije primjerice sufinanciranje plaće osobe koja će pomoći poslodavcima u korištenju poticajnih mjera za zapošljavanje osoba s invaliditetom
I same osobe s invaliditetom potrebno je educirati i informirati kroz edukativne aktivnosti u udrugama i kroz medije kako bi aktivno koristile prava i prepoznale diskriminaciju te ih s udurgama uključiti u donošenje mjera i aktivnosti podrške u socijalnom uključivanju. Potrebno je senzibilizirati i educirati stručnjake koji rade s osobama s invaliditetom kako bi se izbjeglo pretjeranu birokratizaciju te senzibilizirati javnost kroz medije, kao i novinare jer ponekad naglašavaju sažaljenje ili senzacionalizam prilikom bavljenja ovakvim temama.
Dakako, za sve to je potrebno financirati programa podrške i socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom te ostvariti nacionalnu suradnju s jedinicama lokalne samouprave i organizacijama civilnog društva kako bi se omogućilo da se primjere dobre prakse prezentira i širi po cijeloj zemlji, ovisno o potrebama pojedinih regija.
