Kako bi mogao izgledati mogući profil i struktura hrvatskog javnog sektora ne samo u bližoj, nego i daljoj budućnosti, ovih se dana može iščitati iz Plana upravljanja imovinom u vlasništvu RH za 2015., koji je početkom mjeseca objavio Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i pozvao zainteresiranu javnost da u internetskom savjetovanju, koje je trajalo do 20. listopada, dostavi komentare pa se uskoro očekuje i Izvještaj o provedenom savjetovanju.
U međuvremenu, valja podsjetiti da je jedan od ciljeva ovoga Plana i „organiziranje još učinkovitijeg i transparentnijeg korištenja imovine u vlasništvu Republike Hrvatske s ciljem stvaranja novih vrijednosti i ostvarivanja veće ekonomske koristi“. Također, jedan od ciljeva upravljanja državnom imovinom je i stabilizacija te smanjenje javnog duga, ističe Ante Bajo, viši znanstveni suradnik Instituta za javne financije.
Kako podsjeća u jednom od aktualnih osvrta na temu Plana, DUUDI je trgovačka društva od posebnog državnog interesa podijelio u tri skupine: u prvoj je 27 trgovačkih društva i drugih pravnih osoba za kojima postoji dugoročna društvena potreba i za koja nije predviđena privatizacija, a to su javna društva iz sektora prometa,energetike, šumarstva, voda, igara na sreću te nekoliko agencija s time da je upitan postojeći posebni status pojedinih državnih agencija, upozorava Bajo.
U drugoj je 26 društava u većinskom vlasništvu države za koja je predviđeno restrukturiranje, privatizacija, prodaja ili izlazak na tržište kapitala. Uglavnom su iz područja zračnog prometa (zračne luke), turizma (hoteli), informatičko društvo itd. U trećoj je šest trgovačkih društava u kojima država ima udio manji od 50 posto i čije dionice kotiraju na uređenom tržištu kapitala, a za koja je predviđena prodaja ili pak kupnja od trećih osoba.
Monetizacija - mjera kratkoročnog daha
Što se tiče brojki, onda računica, kako navodi Bajo, izgleda ovako: „Od prodaje financijske i nefinancijske imovine u 2015. očekuje se 3,4 milijarde kuna. Ostvarenje tog optimističnog plana moglo bi olakšati velik teret otplate državnih obveza koje dospijevaju u sljedeće tri do četiri godine, a koje znatno rastu ako se ne obavi najavljena monetizacija autocesta“.
No, pritom valja podsjetiti i kako je Bajo s kolegom Markom Primorcem sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u analizi Izvješća Ministarstva financija o poslovanju tvrtki od posebnog državnog interesa istaknuo da je monetizacija autocesta za državu tek mjera kratkog daha. Naime, „jamstva su najveći rizik za državne financije i visoki troškovi poslovanja javnih tvrtki ugrožavaju financijsku stabilnost države te je potrebno njihovo cjelovito restrukturiranje kao ključ uspjeha reformi javnog sektora“.
Uostalom, isti je dvojac stručnjaka i ranije, kako smo pisali, upozoravao da „osim državnom imovinom, upravljati treba i javnim dugom“, a i u najnovijem osvrtu Instituta za javne financije „Promjene metodološkog obuhvata javnog duga i proračunskog deficita“ naglašavaju važnost upravljanja fiskalnim rizicima.
Ima li jasne vizije?
S druge strane, a s obzirom na to da je RH pod paskom Europske komisije zbog procedure prekomjernog deficita, a restrukturiranje javnih društava tu zauzima značajno mjesto, Hrvatska je konačno počela prepoznavati ključne fiskalne rizike te demistificirati upravljanje javnim poduzećima”, naglašava Bajo te poručuje da bi „članovi Sabora, Vlade i sindikata trebali detaljno proučiti Plan jer će u protivnom to biti još jedan dokument koji, po uvriježenom javnom mišljenju, Hrvatska izrađuje pod pritiskom neke od međunarodnih institucija ili nadnacionalnih vlada - ranije je to bio Međunarodni monetarni fond, a danas Europska komisija“.
„Sindikati bi trebali sudjelovati u procesima restrukturiranja i privatizacije nudeći rješenja koja se temelje na kvalitetnim ekonomsko-socijalnim analizama poslovanja trgovačkih društva. Sindikalni fokus na pojedinačne teme iz javnog sektora, bez sagledavanja cjelovitog koncepta javnog sektora vodi jeftinom populizmu i oglašavanju s nejasnim porukama koje ne pridonose rješavanju suštinskih problema javnog sektora niti profiliranju jasne vizije budućeg fiskalnog i gospodarskog položaja države“, smatra Bajo jer "premda je ovo Plan za 2015. godinu, njegov horizont seže znatno dulje kao i posljedice njegove provedbe".
Stoga, zaključuje Bajo, "trebamo detaljne analize planova i ostvarenja te izrada prognoza poslovanja javnih društava do 2020., kao i stalno preispitivanje kriterija o podjeli društava na strateška i od posebnog državnog interesa jer ma koliko šutjeli o tome, uloga i veličina države i javnog sektora danas i prije 25 godina značajno se promijenila. Također je potrebno i cjelovito promišljanje razvojnih prioriteta i javne investicije te dodatna tehnička poboljšanja za kvalitetniji proces upravljanja".
