Nesređeni računi iz predsjedničke kampanje 2009. navodno su jedan od četiri koruptivna kraka istrage protiv Milana Bandića i njegovih bliskih suradnika iz gradske uprave, Zagrebačkog holdinga i povezanih privatnih tvrtki, tvrde neslužbeni izvori na koje se poziva
Prvi krak vezan je uz aferu Cezar, odnosno izravnu pogodbu u poslu odvoza krupnog otpada u Zagrebu, navodno namještenom tvrtki Petra Pripuza, čime je on zaradio 7,5 milijuna kuna, a drugi se krak grana prema malverzacijama s građevinskim zemljištem, nelogičnim izmjenama GUP-a i zamjenama zemljišta, na što su već godinama upozoravali Pravo na grad i Zelena akcija.
Treći krak ide u smjeru nepravilnosti u postupcima javne nabave u ZG Holdingu i zapošljavanja preko veze, a četvrti je vezan uz njegovu predsjedničku kampanju iz 2009. s obzirom na to da je novac od donatora navodno primao i nakon što su prošli izbori, sve do sredine 2012. godine. Štoviše, kako je saznala ekipa
Neobičan slučaj Milana Bandića
Marina Kraljić, sadašnja izvršna direktorica Unex Media d.o.o. potvrdila je «Hrvatskoj uživo» da su kontaktirani od strane državnih institucija vezano za pitanje usluga zakupa i planiranja medija u svrhu oglašavanja Bandićeve predsjedničke kampanje. Naime, ta je tvrtka zakupljivala oglasni prostor za Bandićevu kampanju.
Što se tiče ostalih marketinških tvrtki, Millenium promocija, koja je 2009. poslovala u sastavu Digitel komunikacija, ustvrdila je da ih nije kontaktirao nitko iz USKOK-a. Oni su prije pet godina bili zaduženi za neke segmente odnosa s medijima, a žale se da im «do danas, unatoč profesionalno odrađenom poslu, nije podmiren račun za izvršene usluge u periodu kampanje». Digitel komunikacije također su «Hrvatskoj uživo» odgovorili da ih nije kontaktirao nitko ni iz USKOK-a, niti drugih nadležnih institucija.
Podsjetimo, Bandićeva kampanja, osim što je bila jedna od najskupljih u hrvatskoj povijesti, ostala je zapamćena i po tome što do dana današnjega nije jasno kako je nesuđeni predsjednik namaknuo 6,6 milijuna kuna za pokriće svih troškova kampanje koje je bio naveo. Naime, nakon predsjedničkih izbora 2009./2010. nezavisni kandidat Bandić izvijestio je da je prikupio 8,6 milijuna kuna u kampanji, a da je potrošio 15,2 milijuna. Doduše, pitanje je i je li stvarna, a ne prikazana razlika bila još i veća? Uostalom, prema procjenama GONG-a i TIH-a Bandićevi su troškovi bili mnogo veći od navedenih u izvještaju.
U Bandićevom stožeru tada nisu imali konkretnog odgovora na pitanje kako je namaknuto ili će tek biti 6,6 milijuna kuna koliko je Bandić ostao dužan, a ni u međuvremenu nije postalo jasnije jesu li i na koji način podmireni svi troškovi. A netko ih je nekako morao podmiriti. Iz njegova su stožera tada tvrdili da će se, ako se razliku ne namakne, dignuti kredit, a sada se neslužbeno doznaje da je policija otkrila račun koji je ostao aktivan i nakon kampanje, a na njega su pristizala sredstva iz ZG Holdinga.
Pitanje repova iz predsjedničke kampanje 2009. ostavilo je brojne upitnike nad glavama s obzirom na to da nadzor nad financijskim poslovanjem političkih stranaka i nezavisnih kandidata i izbornih kampanja od 2011. provodi Državno izborno povjerenstvo u suradnji s drugim institucijama, a reviziju provodi Državni ured za reviziju.
izvor: FB Pravo na grad
Pod povećalom suradnja Bandića i Todorića?
No, valja reći da Zakonom o financiranju promidžbe predsjednika države iz 2004. nije bio predviđen nadzor financiranja izbornih kampanja od strane neovisnog tijela poput DIP-a, pa nitko nije ni kontrolirao na koje je sve načine i od koga financirana najskuplja predsjednička kampanja dosad, niti je bilo kakvih sankcija. Stoga su kandidati mogli navoditi iznose prihoda i rashoda znajući da ih niti jedna institucija neće provjeravati što je, upozorio je i tada GONG u svojem izvještaju, u direktnoj suprotnosti s proklamiranom borbom protiv korupcije.
Međutim, kao što smo već pisali početkom prošle godine, to što prijašnji Zakon o financiranju promidžbe predsjednika države nije predvidio nadzor i sankcije, ne znači da se nejasnoće nije moglo i trebalo razriješiti drugim zakonskim putevima pa se javnost s pravom mogla pitati čemu služi Kazneni zakon i što radi DORH?
Sada se čini da su institucije, premda su mnogima upitni motivi, konačno počele raditi svoj posao, ali iz kampanje i Bandićeva «delanja» i dalje vire još mnoge sumnje, koje su također vezane uz Todorića, poput Agrokorova prostora u kojem je bio Bandićev stožer te dijeljenih Todorićevih sokova i jabuka, a o čemu je pisao portal index.hr. Baš kao i o izmjenama GUP-a vezanim uz Kulmerove dvore kad je Bandić Todoriću izdao lokacijsku dozvolu za prenamjenu tog objekta koji je bio «registriran» kao hotel u Parku prirode Medvednica, u rezidencijalnu građevinu.
Također valja podsjetiti i na slučaj zamjene zemljišta, o kojem je pisao Novi list, kada je Gradsko poglavarstvo na čelu s Bandićem dalo 10 tisuća četvornih metara atraktivnog građevinskog zemljišta na križanju Heinzelove i Vukovarske ulice neposredno pokraj Agrokorova Superkonzuma tvrtki Grokomp, čiji je osnivač Todorićev Konzum, a zauzvrat je uzelo derutnu zgradu na Pešćenici.
A zaboraviti ne treba niti na tvrtku koja je bila u suvlasništvu Zagrebačkog holdinga i Agrokorove Medie, Zagreb-plakati koja je većinu svojih investicija, a o čemu je također pisao portal index.hr, financirala preko proračuna Grada ili Holdinga te uz pomoć njihovih pozajmica i koja je dok joj to Visoki upravni sud nije ukinuo imala isključivo pravo reklamiranja na javnim površinama i na nekretninama u vlasništvu Grada Zagreba.
Međutim, valja naposljetku i reći da je suradnja «prvoga među nejednakima», kako je Todorića nazvao portal lupiga.com, samo jedna u moru mreža u koje se upleo Bandić i tek ostaje vidjeti hoće li ih i to ne valjda nakon novih 13 godina raspetljati «institucije» koje su godinama držale oči širom zatvorene.
