Iz loših iskustava davanja autocesta u koncesiju trebali smo nešto naučiti, upozorili su predstavnici organizacijskog odbora inicijative „Ne damo naše autoceste“ na konferenciju u Puli na kojoj su podsjetili na slučaj Bina-Istre i ugovora iz 1995. o koncesiji za projektiranje, financiranje izgradnje i upravljanja autocestama u Istri.
„Ugovor je sklopljen na 32 godine, a 55 kilometara postojećih dionica, koje su uključivale i tunel Učku, stavljeno je na raspolaganje koncesionaru uz obavezu izgradnje dodatnih 141 kilometara. Što je prvo napravila Bina-Istra nakon potpisivanja ugovora o koncesiji? Podigla je cijenu tunelarine s 12 na 24 kune. Danas ona iznosi 28 kuna. Od tada je prošlo 19 godina. Oni su se obavezali izgraditi 141 kilometar novih autocesta u Istri, a izgradili su oko 100 km odnosno pet kilometara godišnje. Država je u najintenzivnijem periodu izgradnje autocesta od 2003. do 2005. gradila 150 kilometara godišnje“, podsjetila je Dušica Radojčić iz Zelene Istre, organizacije civilnog društva koja zajedno s Centrom za građanske inicijative Poreč, Čarobnjakovim šeširom, Nezavisnim cestarskim sindikatom, platformom Pilula, Savezom samostalnih sindikata Hrvatske, Sindikatom Istre, Kvarnera i Dalmacije, Tranzicijskom Pulom i zadrugom Praksa čini Organizacijski odbor inicijative «Ne damo naše autoceste!» u Istri.
„Realno je da se 100 kilometara autocesta izgradi u tri do četiri godine, no to nije u interesu koncesionara. I zato se mi još i danas od Pazina do tunela Učka vozimo jednom trakom u koloni iza kamiona, riskirajući prometne nezgode na toj vrlo opasnoj dionici. Ali zato uredno plaćamo cestarinu 51 kunu od Pule do tunela. Jasno je da koncesionari rade samo u svom interesu. Zamislite koliko je dobrobiti za istarski turizam i gospodarstvo moglo nastati da puni profil izgrađen u nekom razumnom roku.No to nije sve – premda je cestarinu počeo naplaćivati odmah na već izgrađenom dijelu, i to i za tunel koji je izgrađen samodoprinosom, država je Bina-Istri , a ne obrnuto, od 2009. do danas isplatila oko milijardu kuna!“, upozorila je Radojčić.
Onemogućavanje budućih privatizacijskih pljački
U Istri je prikupljanje potpisa organizirano u 11 gradova, a odaziv građana je iznimno velik. Iskustva nesposrednog razgovora s građanima na štandovima govore da su građani vrlo dobro upoznati s ciljem Inicijative i posljedicama davanja autocesta u koncesiju, istaknuli su predstavnici Odbora te podsjetili da je kratkoročni cilj ove Inicijative onemogućiti koncesioniranje autocesta, a dugoročni onemogućavanje budućih privatizacijskih pljački.
„Posebno ohrabruje velik odaziv mladih generacija koje smo već navikli karakterizirati indiferentnima, odnosno nezainteresiranima za ‘politička’ pitanja. No, pokazuje se da mladi u sve većoj mjeri uviđaju da iako ‘politika nije kul’, nije kul niti ravnodušno promatrati kako se pred našim očima rasprodaje njihovu budućnost, odnosno naša javna - zajednička dobra, i da je i njihov angažman od presudnog značaja kako bi se političke elite prisililo na uistinu odgovorno upravljanje društvom. Danas to znači otpor privatizaciji autocesta, ali već sutra ti isti mladi morat će u ime bolje budućnosti suprotstaviti se, između ostalog, i komercijalizaciji i privatizaciji obrazovanja i zdravstva“, istaknuo je Goran Matić, jedan od aktivista volontera.
Što se moglo i još može naučiti iz talijanskog iskustva?
„U Italiji autoceste zovu kokama koje nesu zlatna jaja. Sve do kraja 90-ih godina gotovo sve autoceste u Italiji bile su javne, a onda su 1999. privatizirane. Od tada do 2013. godine cestarine su u prosjeku narasle za 65 posto. U samo šest godina je jedan od koncesionara, tvrtka Schemaventotto u vlasništvu Benettona, šest do sedam puta multiplicirala vrijednost svog ulaganja u autoceste. Talijani to nazivaju privatizacijskom prevarom ili majkom svih prevara i to upravo zato što koncesionari nisu gradili autoceste (građene su javnim novcem), nego su na kraju došli samo kako bi ubirali dobit. Zvuči poznato? Ni kod nas planirana monetizacija ne predviđa obavezu izgradnje autocesta, već samo ubiranje profita četiri nadolazeća desetljeća – to je ta privatizacijska magija“, kazala je Radojčić.
Pritom je upozorila i da je „prva stvar koju svaki koncesionar autocesta učini – povećanje cestarina zbog čega se dobar dio prometa seli na državne i lokalne ceste čime raste broj prometnih nezgoda na njima. Zbog povećanja prometa teških vozila odnosno većeg opterećenja dolazi do bržeg oštećenja, čiju sanaciju plaća država odnosno opet mi - građani. Koncesionari ostvaruju svoj interes, smanjuje se promet na autocestama, ali zbog povećanih cestarina dobit ostaje ista, s time da se zbog smanjenog prometa smanjuje troškove održavanja autocesta“.
Bruno Bulić iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije osvrnuo se, pak, na izjavu predsjednika Ive Josipovića da nije dovoljno informiran o posljedicama davanja autocesta u koncesiju: „Predsjednik je imao tri godine, koliko se o mogućnosti koncesioniranja autocesta govori, da se informira. Žalosno je da to nije učinio. Za razliku od njega, građani su jako dobro informirani o posljedicama monetizacije i njegovu izjavu shvaćam kao perfidni poziv građanima da se ne izjašnjavaju“.
