Postojećoj Strategiji suzbijanja korupcije odavno je prošao rok, a novoj se još ne naziru niti konture – barem ne u javnosti. Međutim, do kraja mjeseca, ako je vjerovati posljednjoj u nizu najava ministra pravosuđa Orsata Miljeniću pred Nacionalnim vijećem za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, dokument iz 2008. trebao bi dobiti „nasljednika“, kojem Vijeće kani posvetiti i posebnu sjednicu. U međuvremenu, pozdravljen je napredak u provedbi antikorupcijskih mjera u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu države, ali i upozoreno na neprihvatljivu činjenicu da samo trećina državnih tvrtki objavljuje sponzorstva i donacije.
Gdje god ima i traga javnom novcu, sve mora biti apsolutno transparentno, naglasila je Vesna Fabijančić Križanić, SDP-ova potpredsjednica Nacionalnog vijeća, u raspravi o Izvješću o provedbi antikorupcijskog programa za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje od 2010. do 2012. Naime, iako su sponzorstva i donacije znatno smanjene u odnosu na ranije razdoblje, još uvijek se kreću oko 35 milijuna kuna što, kako je istaknula – „nije mali novac i zabrinjavajuće je ako se transparentno prikazuje samo u jednoj trećini društava“. K tome, smatra da bi Izvješćem trebala biti obuhvaćena i „trgovačka društva u vlasništvu lokalne samouprave jer i ona koriste javni novac, a u registar društava u državnom vlasništvu trebao bi unijeti i tvrtke u kojima država ima manjinski vlasnički udio“.
Javni novac pod lupom
Ministar Miljenić pozdravio je te prijedloge i kazao da se na tome već radi poručivši kako je „cilj da svaki građanin ove zemlje vidi tko što kome i zašto daje“ što je „logično i po naravi stvari da se to stavi pod pasku“ i Vladimiru Šeksu, HDZ-ovom predsjedniku Nacionalnog vijeća, koji je par puta Miljenića podsjetio da se još uvijek čeka na novu Strategiju suzbijanja korupcije. Na to je ministar odvratio da bi ona trebala biti pred Vijećem do kraja mjeseca i tim povodom predložio održavanje posebne sjednice jer je važno dobiti i pogled izvana od strane poslodavaca i organizacija civilnog društva.
Šeks i ostali članovi Vijeća podržali su tu ideju i uvrstili je u Plan rada Vijeća do kraja godine, a što se tiče ostalih prijedloga kada je o donacijama i sponzorstvima riječ, pri čemu je situacija na lokalnoj razini mnogo gora nego na državnoj, poduzetnik Branko Roglić i laburistica Nansi Tireli dijele isto mišljenje - tvrtkama u državnom vlasništvu u potpunosti bi trebalo zabraniti sponzorstva i donacije bilo kome. No, Miljenić je na to poručio: „Sad nam je cilj da svaki građanin zna tko komu daje koliko i zašto, a poslije možemo razgovarati o tomu trebaju li državne tvrtke uopće davati donacije“.
Nakon što je Vijeće jednoglasno prihvatilo Izvješće o provedbi antikorupcijskog programa za većinska državna trgovačka društva, također je – ali uz dva suzdržana glasa (onih Tireli i Antuna Filića), prihvatilo i Izvješće o provedbi antikorupcijskih mjera u području odgovornosti Ministarstva financija. Naime, Filića su zanimali, a nije ih dobio, podaci o nadzoru nad, kako je upozorio, „brojnim fiktivnim putnim nalozima, koji jesu sitni zasebno, ali ih ima mnogo, a o tome se ne govori.“.
S druge strane, Roglić je nahvalio ministra financija (doduše, njega na sjednici nije bilo) Borisa Lalovca jer ga nedavno vidio da putuje avionom kao i on u ekonomskoj klasi. Istovremeno, međutim, nikako da već 15 dana dobije sastanak s ministrom pa da mu to i usmeno kaže, i to on koji je „veliki poduzetnik koji puno uplaćuje u proračun, a kako li je tek onda drugima, malim poduzetnicima“. No, kako reče, sastanak želi i kako bi se raspitao o naplati poreza u koju se, smatra, troši previše proračunskih sredstava, a ponekad je samo potrebno ljude uputiti u proces jer ne znaju dovoljno i nisu namjerno išli oštetiti državu.
"Protivnici davanja autocesta u koncesiju Hrvatskoj žele zlo"
„Treba prištedjeti svaku kunu i zato pozdravljam i potez ministra kojeg sam sreo u ekonomskoj klasi jer se naši ministri u svim Vladama dosad nisu ponašali tako. Mi moramo prestati trošiti ono što nismo zaradili i moramo naći načina kako vratiti naše dugove“, poručio je Roglić pa se obrušio na protivnike monetizacije u smislu davanja autocesta u koncesiju: „Ovi koji žele srušiti monetizaciju, žele zlo ovoj zemlji. Oni žele da dođu gospoda i da nas razvlaste i da nam upravljaju našom domovinom“.
„Bez monetizacije se ne može i moramo ju provesti. Pitanje je hoće li i koncesionar moći vraćati kredite i pitanje je koga ćemo mi naći uopće. Bez obzira na to što je to politički pritisak od ljudi koji ne razumiju ništa, ali mi ljudi koji sjedimo u Hrvatskom saboru i vodimo hrvatsku Vladu … i u sindikatu moraju shvatiti da ova država mora provesti tu monetizaciju i vratiti dugove“, zaključio je Roglić, inače jedan od najpoznatijih hrvatskih poduzetnika, ali koji inače nije niti član Vlade, niti zastupnik u Hrvatskom saboru, već iz redova poslodavaca vanjski član Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije.
Kolega mu kao vanjski član Vijeća Antun Filić, inače šef Sindikata novinara Hrvatske, predložio je da bi se na jednoj od budućih sjednica Vijeća, „premda ni sam ne zna kolika bi bila korist od toga“, moglo pozabaviti (ne)transparentnošću vlasništva nad medijima, kao i pitanjem zašto Miroslav Kutle i dalje ostaje nedostupan hrvatskom pravosuđu? Šeksu se Filićeva ideja čini „zanimljivom“, a ni ostali članovi nisu imali ništa protiv.
Doduše, sad im još samo preostaje utvrditi, jer na sjednici članovi Vijeća nisu bili baš (ako uopće) sigurni, kome se obratiti po pitanjima vlasništva nad medijima i Kutle i mučilo ih je silno je li prava adresa Ministarstvo pravosuđa ili Ministarstvo kulture i tko se time uopće bavi i tko bi im pripremio neku analizu oko toga. Naime, neki takav dokument bi im trebao poslužiti kao, kako reče Šeks, „radni materijal da vide uopće što tu za Nacionalno vijeće praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije dalje može“. Hoće li nadležni u skorašnje vrijeme biti locirani, ostaje vidjeti.