Aktualni referendum inicijative U ime obitelji kojim bi se promjenama Ustava mijenjala izborna pravila donosi niz rješenja koja bi mogla donijeti još više devijacija u postojeći izborni sustav. Stoga su na potezu Vlada i Sabor koji moraju više slušati građane i provoditi reforme jer ukoliko se pravila ne unaprijedi kroz Sabor, moraju biti svjesni da će se pravila promijeniti na referendumu i to na gore.
Pod geslom «Birajmo zastupnike imenom i prezimenom» U ime obitelji u prvi plan stavlja popularno preferencijalno glasanje kao svojevrsna „udica“ za građane, a ne ističu se dovoljno, barem ne od strane inicijatora, drugi elementi koji će pridonijeti nečijem lakšem ulasku u Sabor i osvajanju mandata. Sebično se namještaju pravila igre bez obzira na moguću štetu, a najavljivano provjetravanje kuće uz predložena pravila dovest će do „razbijanja i onako napuklih prozora“.
Građani na bilo kojem referendumu moraju biti kvalitetno informirani o pitanjima na referendumu kako bi znali što potpisuju. S druge strane svaki inicijator mora poštivati referendumsku proceduru i samo na dozvoljenim mjestima prikupljati potpise. Jednako tako, ne smije se dogoditi opstruiranje referenduma ukoliko se poštuje procedura.
Aktualno prikupljanje potpisa ne odnosi se samo na preferencijalno glasanje. Građani, ukoliko daju svoj potpis, podržavaju da u Ustav uđe, između ostalog, snižavanje izbornog praga na tri posto, odnosno dva posto, zabranu predizbornih koalicija, glasanje putem pošte i interneta bez da je Hrvatska ikad ozbiljno razmatrala takav način glasanja koji može dovesti do ozbiljnih manipulacija na izborima ukoliko ga se kvalitetno ne pripremi, nedefinirane granice izbornih jedinica …
Zašto neću dati svoj potpis inicijativi za tzv. poboljšanje izbornih pravila i što je sporno?
Svaka građanska inicijativa dobrodošla je, ali uz minimum građanske odgovornosti koja se mora ogledati u transparentnosti financiranja aktivnosti inicijative te jasno i iskreno objašnjenje ciljeva inicijative.
U ovom slučaju, opet, javnost ne zna tko će financirati troškove prikupljanje potpisa osnonso rganizaciju štandova, pripremu i tisak materijala, distribuciju, putne i komunikacijske troškove, konzultantske usluge … kao što se nije znalo niti za prošli referendum.
Iz prijedloga inicijative vidi se da je njezin stvarni cilj da liste koje imaju slabiju potporu kod birača lakše uđu u Sabor. I to je legalan cilj, ali onda inicijativa treba biti poštena i to reći.
Izborne jedinice i snižavanje izbornog praga
Kad se referendumska pitanja bolje iščita, onda se može vidjeti da je prijedlog izbornih jedinica samo „navlakuša“ jer se navodi da će, ukoliko se ne usvoji poseban zakon o izbornim jedinicama sukladno prijedlogu inicijative (a vjerojatno neće), cijela zemlja biti jedna izborna jedinica uz izborni prag od dva posto. Ne zvuči loše ako hoćete što lakše ući u Sabor uz minimalnu potporu birača. Može se samo zamisliti kolika će biti glasačka listina s hrpom kandidacijskih lista, a na svakoj će biti 140 kandidata pa pronađite i odaberite svog kandidata ili kandidatkinju ...
S obzirom na rezultate izbora za Hrvatski sabor iz 2011. (projekciju uz ove rezultate treba uzeti s rezervom), na budućim izborima uz prag od dva posto gdje cijela zemlja čini jednu izbornu jedinicu, u Sabor bi ušlo najmanje 18 stranaka i nezavisnih kandidata. Ako se promijeni Ustav uz ovakva pravila gdje su vrata širom otvorena, možemo zamisliti veliki interes političkih stranaka i lista grupe birača jer zašto ne pokušati preskočiti letvicu kad je dovoljno niska.
Važno je napomenuti da promjena metode preračuna glasova u mandate (primjerice, Sainte-Lagueova ili Hareova) ne bi imala gotovo nikakvog učinka na rezultate izbora u odnosu na D'Hondtovu metodu. Razlika kod pojedinih lista bila bi samo jedan mandat više.
Izbori služe kako bi birači temeljem svojih preferencija izabrali svoje predstavnike u Sabor koji će formirati Vladu, tj. izvršnu vlast kako bi mogla provoditi reforme, razvijati zemlju … Razmjerni izborni sustav nužno vodi formiranju koalicijskih Vlada odnosno Vlada mora dobiti potporu od stranaka u parlamentu. Ukoliko se do sada moralo pregovarati s nekoliko stranaka oko formiranja koalicije, može se zamisliti pregovaranje s velikim brojem stranaka i zastupnicima grupe birača koji imaju potporu dva do tri posto i koji mogu tražiti „svoj dio kolača“.
Bez snižavanja izbornog praga imali bismo relevantnost političke ponude u Saboru, zastupnici bi bili odgovorni i biračima, imali bi jači legitimitet jer su izabrani značajnim brojem preferiranih glasova te bismo na taj način možda imali kvalitetniji saziv Sabora čime bi ojačala i uloga parlamenta u odnosu na Vladu.
Snižavanje izbornog praga „dobronamjerno“ se objašnjava kao ono koje će riješiti problem propalih glasova. Na osnovu rezultata iz 2011., ako je cijela zemlja jedna izborna jedinica uz prag od tri posto i dalje bi bilo 704.329 propalih glasova, a uz prag od dva posto 263.864 propalih glasova.
Važno je naglasiti da se nešto više od 200.000 glasova odnosi na liste koje su osvojile do jedan posto. Ukoliko se želi rješavati ili ublažiti broj propalih glasova, a da se ne izazove još više štete, onda je potrebno uzeti druge „lijekove“ poput uređenja izbornih jedinica, ažurnijeg vođenja evidencije političkih stranaka jer se iz izbornog ciklusa u ciklus pojavljuju iste liste koje privlače birače, a ne osvoje niti jedan posto glasova. Određene se stranke aktiviraju samo pred izbore, a tijekom, primjerice, četiri godine uopće ne funkcioniraju pa ih možemo nazvati tzv. „mrtvim strankama“.
Nadalje, smanjenju propalih glasova može doprinijeti uvođenje obaveznog prikupljanja potpisa kao uvjeta za kandidaturu svim strankama i listama, uređenje medijskih pravila za praćenje izbora što je također magnet za kandidiranje pojedinih lista koje pridonose većem broju propalih glasova.
Također, ne smije se smetnuti s uma kako Inicijativa predlaže da se način izbora predstavnika nacionalnih manjina uredi zakonom koji regulira prava nacionalnih manjina odnosno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, za koji je potrebna dvotrećinska većina svih zastupnika.
Zabrana predizbornih koalicija
Podsjetimo, Ustav Republike Hrvatske propisuje da se „svakom jamči pravo na slobodno udruživanje”. Stoga će biti zanimljivo, ako se prikupi dovoljan broj potpisa, kako će Ustavni sud ocijeniti ovakav prijedlog.
Zanimljivo je i da se predlaže spuštanje izbornog praga što izravno pogoduje listama sa slabijom potporom birača, a kroz zabranu predizbornog koaliranja želi se spriječiti „švercanje“ manjih stranaka s većim strankama. Nadalje, s preferencijalnim glasanjem, zabrana predizbornog koaliranja postaje gotovo bespredmetna jer će birači odlučiti koji kandidat će osvojiti mandat bez obzira iz koje koalicijske stranke dolazio ukoliko osvoji dovoljno preferencijskih glasova.
Primjerice, koalicijska lista HDZ-a i HSLS-a može predložiti da kandidat HSLS-a bude drugi po redoslijedu na listi u nekoj od izbornih jedinica što mu ne jamči osvajanje mandata jer ga preferencijskim glasovima mogu „preskočiti“ kandidati HDZ-a koji su niže na listi. Međutim, ukoliko se mislite kandidirati i ne želite riskirati da vas „preskoče“ kandidati drugih stranaka, onda ćete predložiti zabranu predizbornih koalicija.
S druge strane, ukoliko se želi spriječiti „švercanje“ pojedinih manjih stranaka, onda rješenje nije zabrana predizbornog koaliranja, a niti spuštanje izbornog praga. Jedno od rješenja može biti uvođenje institut listovnih saveza o čemu su već pisali stručnjaci za izbore poput Mirjane Kasapović.
Glasanje poštom i internetom
Zanimljiva je razina odgovornosti i motivacija za predlaganje da se u Ustav stavi dopisno glasanje i putem interneta što bi trebalo biti odmah primjenjivo na sljedećim izborima za Hrvatski sabor.
Naime, u mnogim se državama vode ozbiljne rasprave o uvođenju elektronskog glasanja u okviru čega je glasanje putem interneta samo jedan od načina. Neke zemlje poput Francuske, Njemačke, Nizozemske i Irske zaustavile su pilot projekte internetskog glasanja zbog niza ozbiljnih rizika povezanih s vjerodostojnosti i sigurnosti sustava (tajnost glasanja, javnost softwarea, nadzor, promatranje ...), a o čemu se i u OESS-u vode ozbiljne rasprave. U Estoniji su se u nekoliko navrata događali hakerski napadi iz Rusije tijekom glasanja na što također treba računati kao mogući rizik.
Dopisno se glasanje puno češće koristi, ali također uz nekoliko ozbiljnih izazova koje treba imati na umu - od autentičnosti potpisa, tajnosti glasanja, nedozvoljenog utjecaja na birače pa do mjesta s kojeg se šalje koverte. Upravo je u Bosni i Hercegovini povodom predstojećih općih izbora zakazanih za 12. listopada došlo u pitanje vjerodostojnost oko 40.000 poštanskih glasačkih materijala.
Uvođenje dopisnog glasanja i glasanja internetom mora proći vrlo ozbiljne stručne i šire rasprave, treba ga regulirati zakonom i prvo krenuti s pilot projektima, svojevrsnim probama kako bi se sustav testiralo i unaprijedilo. U suprotnom možemo očekivati optužbe za krađu glasova, manipulaciju, i ono najgore, sve bi ozbiljno narušilo povjerenje u izborni proces i tijela koja provode izbore.
No, bez obzira na ishod referenduma, odgovornost za loša izborna pravila dijelom će snositi i dvije najveće stranke
U svakom slučaju, na potezu su Vlada i Sabor koji moraju više slušati građane i provoditi reforme jer ukoliko se pravila ne unaprijedi kroz Sabor, moraju biti svjesni da će se pravila promijeniti na referendumu i to na gore.
