Centar za mirovne studije je u suradnji s Istraživačkim centrom GONG-a, pod vodstvom Sare Lalić proveo istraživanje medijskih objava tijekom predizborne kampanje za Europski parlament od 14. travnja do 21. svibnja. Slijedi prikaz preliminarnih rezultata, s time da će konačne obrade koje će obuhvatiti ukupno razdoblje zaključno s 23. svibnja te cjelovita analiza biti dostupne u narednih mjesec dana.
Sustavno su se pratile sve objave izjava svih kandidata i lidera stranaka sa šest izbornih lista, za koje smo temeljem postojećih istraživanja javnog mnijenja procijenili da imaju šanse ući u EP. To su Kukuriku koalicija (SDP, HNS, IDS, HSU), HDZ i partneri (HSS, HSP Ante Starčević, BUZ, ZDS, HDS), ORAH, Savez za Hrvatsku (HDSSB, ABH, A-HSS, HRAST, HZ, HSP, OS, ZZH), Hrvatski laburisti i koalicija Partnerstvo hrvatskog centra (Nacionalni forum, HSLS, Lista za Rijeku i PGS). Ukupno je obuhvaćeno 66 kandidata i 14 lidera koji ujedno nisu bili na listama.
Tokom ovog perioda, pratili smo medijske objave koje sadržavaju izjave ovih 80 osoba u šest dnevnih tiskovina (Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije i Novi list), središnjim informativnim emisijama triju nacionalnih televizija (RTL, HRT i Nova TV) i na tri internetska portala (index.hr, tportal.hr, dnevno.hr).
Iz praćenja su izuzeta su predstavljanja kandidata na HRT-u tako da ukupni opseg medijskih objava prvenstveno odražava dinamiku djelovanja političkih aktera u promatranom razdoblju kao i uredničku politiku promatranih medija.
Prilikom tumačenja nalaza, polazimo od pretpostavki da je zastupljenost pojedinih aktera i njihovih izjava ovisi o više uvjeta i okolnosti:
Posebno upozoravano da su restriktivna medijska pravila koja proizlaze iz izbornih propisa spriječila medije da sami organiziraju tematske debate među najrelevantnijim akterima te tako pomognu biračima u prepoznavanju programskih prioriteta i razlika među kandidatima. Za razliku od europskih medija, mi tako nismo imali sučeljavanje nositelja lista, a debata u organizaciji Platforme 112 nije se mogla emitirati na televizijama i radijima, koji su i dalje glavni izvor informiranja za većinu građana.
Medijska zastupljenost izjava kandidata i lidera 6 vodećih lista
U predizbornom razdoblju, ukupno se u promatranim medijima pojavilo 50 od 66 kandidata te 10 od 14 lidera stranaka koje čine šest vodećih izbornih liste, odnosno njih tri četvrtine. Radi se o 426 izjava od njih ukupno 1076.
Izjave kandidata čine ukupno 40% svih medijskih objava, što odgovara i manjem udjelu svih izjava koje se tematski odnose na europske izbore (285). Udio izjava pojedinih kandidata varira od najviše 3% svih izjava do najmanje 0,1%.
Skoro 60% svih objavljenih izjava kandidata se odnosi najčešće izjave onih kandidata koji su ujedno i lideri pojedinih stranaka ili, kroz dulje vrijeme i dužnosnici u lokalnoj, nacionalnoj politici ili EP.
Prvih 10 kandidata s najviše objavljenih izjava su Mirela Holy (37) i Nikica Gabrić (37), Vladimir Šišljagić (28) te Nikola Vuljanić (27), Jadranka Kosor (24) i Ivan Jakovčić (21), Tonino Picula (21), Andrej Plenković (18), Dubravka Šuica (17) i Neven Mimica (17).
Mirela Holy (68%), Milan Kujundžić (67%) i Nikica Gabrić (51%) predvode među liderima stranaka koji su ujedno i kandidati po udjelu izjava koje se izrijekom odnose na europske izbore, dok su ostali ispod 10%.
Preliminarni rezultati - dominacija domaćih prirodnih i političkih katastrofa
Čak 60% svih objavljenih izjava odnosi se na lidere stranaka, koji ujedno nisu kandidati na izborima, među kojima prednjače Zoran Milanović s čak 29% svih objavljenih izjava, a za njim Vesna Pusić (13%) te Tomislav Karamarko (11%). Velika zastupljenost lidera koji su ujedno dužnosnici Vlade je očekivana kao i lidera najveće opozicijske stranke.
To je u skladu u s visokim udjelom od 72% objavljenih izjava koje se odnose na druga politička i društvena zbivanja u Hrvatskoj i svijetu, u donosu na 28% objavljenih izjava koje se odnose na europske izbore.
Gotovo polovica domaćih tema odnose se na ekonomske, političke i elementarne nepogode koja su zadesile Hrvatsku.
Po petina izjava se odnosi na afere u Vladi te korupciju na nacionalnoj i lokalnoj razini kao i na lošu gospodarsku situaciju, mjere štednje i poreze, te nužno potrebne investicije čine petinu svih izjava. Tema katastrofalnih poplava dominira od petka 16. svibnja, a posebice u posljednjem tjednu kampanje koji nije u cijelosti obuhvaćen ovom analizom te će njen konačni udio biti daleko veći u svim izjavama tijekom trajanja predizborne kampanje.
Dok je razumljivo da su europski izbori ipak samo jedna, no ne jedina važna politička tema, ipak je očit izostanak poveznica između domaćih zbivanja i europskih izbora. Primjerice što pitanju utjecaja ishoda europskih izbora na mogućnosti pojedinih država članica da pregovaraju drugačije uvjete za kontrolu prekomjernog proračunskog deficita, ili pak za određivanje prioriteta za europske fondove.
Posebno je upečatljiv podatak da se od 317 objavljenih izjava premijera Milanovića samo jedna izrijekom odnosi na kontekst europskih izbora i bavi sadržajem europskih politika, i to kritikom politike štednje za koju optužuje europsku konzervativnu opciju:
"Ljudi moraju shvatiti da se desnica zalaže za daljnja rezanja, za politiku radikalne štednje... što nije u interesu hrvatskih građana. Mi se zalažemo za racionalna, štedljiv pristup, koji neće ubiti svaku šansu za rast jer Hrvatska nije Njemačka ni Austrija."
Večernji list, 15. travnja 2014.
Niti drugi lideri stranaka koji nisu bili kandidati na izborima nisu se iskazali po otvaranju tema europskih izbora – primjerice Karamarko sa samo njih 11 od 138 te Lesar sa samo njih 6 od 40.
Europske teme u drugom planu
Od svih objavljenih izjava kandidata i čelnika opcija koje ističu kandidate, manje od trećine (28%) odnosi se na bilo koji način na teme koje se de facto tiču europskih izbora.
Gotovo polovica (47%) objavljenih izjava odnosi se na političku diferencijaciju, odnosno isticanje negativnih karakteristika političkih suparnika i to najčešće u odnosu na političku situaciju na domaćem polju, bez bilo kakvog adresiranja europskih tema.
Od 40% Izjava koje o smjeru političkog djelovanja u kontekstu europskih javnih politika, svaka treća na neki način korespondira s ključnim temama o kojima se raspravljalo u debatama za predsjednika/cu EK. Radi se o energetskoj politici EU, politici ekonomskog rasta i razvoja, mjerama štednje te vanjskoj politici EU, prvenstveno prema Rusiji i Ukrajini. S druge strane, gotovo polovica policy izjava korespondira s temama predstavljenima u našem aktivističkom inventaru. Radi se o temama socijalne pravde i solidarnosti, zaštiti ljudskih, naročito manjinskih prava, održivom razvoju, jačanje demokratskih političkih praksi i politici proširenja EU.
Evo nekih primjera izjava s jasnom porukom o smjeru djelovanja na EU razini:
„Srbija ako misli ići prema Europi morat će reterirati, jer se ne može Brijunski sastanak uspoređivati s holokaustom“. (Andrej Plenković, HDZ i parrneri)
"Svojim angažmanom u Europskom parlamentu, Laburisti će se zalagati za stvaranje novih temelja Europske unije. Ponajprije mislimo na novi sustav vrijednosti koji će promicati socijalnu pravdu i solidarnost." (Vedran Sabljak, Hrvatski laburisti)
„Neki se Hrvata u BiH sjete samo u izborne svrhe. Interes Hrvatske je stabilna regija i da susjedi uđu, ali po čistim pravilima igre“ (Milan Kujundžić, Savez za Hrvatsku).
"Ključni su elementi afirmacija društvene i ekološke odgovornosti - borba protiv siromaštva, nezaposlenosti i nejednakosti, uz očuvanje okoliša. To je nemoguće bez paralelnog razvoja gospodarske i financijske odgovornosti, dakle poticanja u pronalaženju novih puteva razvoja uz prilagodbu bankarskog sustava svemu tome."(Marina Biti,
Neven Mimica: “Hoćemo li Europu koja će biti progresivna, socijalna, tolerantna, posvećena ljudskim pravima, za koju se mi zalažemo ili želimo Europu koja spašava kapital i banke?” (Neven Mimica, SDP i partneri)
Ukupno 7% objava koje se odnose na europske izbore bave se procesnim pitanjima – važnost izlaska na izbore, preferencijalni glasovi, pitanje financiranja kampanja.
Pitanja statusa i primanja europarlamentaraca se u ovoj kampanji gotovo uopće nisu spominjala, za razliku od prošlogodišnja koja se čitava vrtila oko teme plaće i privilegija europskih zastupnika (samo 3 objave se bave statusnim pitanjima).
Naposljetku, osvrnimo se i na 7% objavljenih izjava kandidata bez ikakvog sadržaja, poput golih slogana, ili pak onih gdje je krivo povezan lokalni problem s europskom razinom odlučivanja ili pak gdje te poveznice uopće nema. Evo nekih primjera takvih neodgonetljivih izjava:
"Trenutačno to je naš ustavnopravni položaj i način kako očuvati našu jednakost u okviru BiH, a time i zaštititi gospodarski, politički i svaki drugi interes i Hrvata iz Hrvatske." (Željana Zovko, HDZ i partneri)
"Problem produženja turističke sezone rješiv je boljim pozicioniranjem hrvatskog turizma u kontekstu Europske unije, odnosno stvaranjem identiteta …poručio je Sabljak i dodao da će se on, ili bilo koji drugi laburist koji dobije čast predstavljati hrvatske građane u Europskom parlamentu, zalagati upravo za to.." (Vedran Sabljak, Hrvatski laburisti)
“Zauzimanje za kršćanske vrijednosti u hrvatskom društvu ne znači moraliziranje jer je poduzetništvo izrazito kršćanska vrijednost.” (Ladislav Ilčić, Savez za Hrvatsku)
"Ako uđem u EU parlament, iskoristit ću svaku priliku za povlačenje europskog novca za razvoj naše regije." (Amir Mazur, Nacionalni forum)
Etiketiranje i pozivanje na etiku umjesto političkog sadržaja
Izostanak govora mržnje, ali i govora protiv mržnje
S obzirom na negativna iskustva iz prošlih kampanja, a pogotovo one za EU izbore prošle godine, kroz ovo istraživanje budno smo pratili eventualne pojave diskriminatornog govora i govora mržnje odnosno onog govora koji potiče predrasude, netrpeljivost ili nasilje prema određenim manjinskim skupinama odnosno onima koje percipiramo kao druge ili drugačije u našem društvu. Istraživanje je pokazalo da govora mržnje nije bilo, dok je diskriminatornog govora bilo relativno malo, te su se pojavljivale sporadične neprimjerene izjave pojedinih kandidata koje, na sreću, mainstream mediji nisu prenosili. Te su se izjave uglavnom odnosile na politička uvjerenja i nacionalno podrijetlo i etničku pripadnost, odnosno na pripadnike nacionalnih manjina i drugih naroda.
Osim onoga što je izrečeno, u nekim slučajevima zabrinuo nas je nedostatak političke reakcije na poticanje diskriminacije i nesnošljivosti. U periodu kampanje imali smo nekoliko opasnih izljeva nesnošljivosti na koje kandidati i lideri stranaka nisu u zadovoljavajućoj mjeri reagirali. Tako nas posebice zabrinjava to da, osim nekoliko svijetlih primjera, nije bilo negativne reakcije na poziv na bojkot dućana tzv. srpskih dućana u Vukovaru. Isto tako, nismo vidjeli snažne negativne političara na izjave splitskog gradonačelnika kojima je doveo u pitanje smisao antifašizma kao temeljne ustavne vrijednosti.
Etiketiranje političkih protivnika je u điru
Međutim, kandidati i lideri su se vrlo često na negativan način referirali na svoje političke oponente, dovodeći u pitanje uglavnom njihovo poštenje, sposobnost i vjernost domovini i demokraciji. Samo neke od negativnih etiketa koje su kandidati i kandidatkinje lijepili svojim političkim oponentima uključuju: varalice, zločinci, zatucani, kriminalci, bezveznjaci, sebičnjaci, egoisti, podzemlje, jugofili, jugokomunisti, demagozi I mnogi drugi.
Etika kao tema (poštenje, čast, integritet, lobiranje, transparentnost) pojavila se 37 puta u medijskim objavama , pritom redovito uvijek kao sredstvo ocrnjivanja i razlikovanja u odnosu na političke protivnike. U tome prednjače Nikica Gabrić i Nikola Vuljanić u odnosu i na HDZ i na SDP te Zoran Milanović koji oponira HDZ-u.
U malom broju slučajeva (5) zabilježene su izjave koje su se direktno ticale etičkih standarda izbornih aktera: izjave Mirele Holy kako se stranka oslanja na donacije malih tvrtki te odbija donacije društveno neodgovornih tvrtki, etički kodeks Gabrićeve liste kojim se obvezuju na podnošenje neopozivih ostavki u slučaju podnošenja kaznene prijave, te Kapraljevićev portal Savjest.com.
Osim komentara Tonina Picule o susretu s europskim lobistima, zanimljivo je da nije zabilježena niti jedna izjava koja se tiče mnogobrojnih tema integriteta i etike na razini EU, poput npr: neregistrirani utjecaj lobista na donošenje odluka, pitanje 'eksperata' u stručnim skupinama koje je otvorio Europski ombudsman, transparentnost rada Vijeća i Trialoga, stroža etička pravila za parlamentarce i povjerenike, ojačavanje legislativnog otiska (legislative footprint), zatvorenost pregovora o ugovora o slobodnoj trgovini EU i SAD, itd. To su teme koje smo naglašavali u Predizbornom aktivističkom inventaru.
