Najveći problem današnje Europske unije leži u tome što građani ne vjeruju institucijama, kako na europskoj tako ni na nacionalnoj razini, ali rješenje postoji u vidu snažnog pritiska izvana i korjenitih promjena institucija iznutra, zaključio je dr. sc. Jordi Vaquer, direktor Inicijative za Europu Mreže fondacija Otvoreno društvo, održavši prošloga tjedna na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu predavanje pod naslovom„Kriza europskih demokracija: otpornost, reforma, dezintegracija ili regresija“.
Ekonomska kriza i kriza demokracije te dezintegracija – tri su vrste kriza koje međusobno nisu u korelaciji, a o kojima je govorio Vaquer u osvrtu na aktualno stanje. Ekonomsku krizu prepoznaje se po rastućem siromaštvu, nezaposlenosti i nesigurnosti, a iako su sve zemlje iskusile ovu vrstu krize, svaka je drugačija prema načinu na koji se kriza pokazuje. Potkrjepljuje to primjerima Njemačke gdje su na dnevnom redu teme poput multikulturalizma i migracija, dok se, primjerice u Španjolskoj gotovo uopće nije pričalo o tim temama.
Kulturni ratovi i „odvojenost“ od društva
Druga je kriza demokracije u europskim zemljama, naime, povjerenje građana u institucije smanjuje se iz razloga što politička moć ne može ili ne želi preuzeti kontrolu nad ekonomskom moći. Građani ne vjeruju u institucije EU, no puno je veći problem što građani ne vjeruju u institucije vlastitih država. I konačno, treća je kriza vrijednosti, naime, Vaquer smatra da nema konsenzusa među europskim državama, navodeći kako demokracija nije obavila svoju zadaću. Dolazi do kulturnih ratova koji se vode oko najrazličitijih tema poput pobačaja, rase, multikulturalizma, nejednakosti, LGBT prava, itd. Zbog velikih razlika u vrijednostima dolazi do rasta ekstremizama u EU, a oni koji se zalažu za određena prava „odvojeni“ su od društva.
Vaquer smatra kako zaključak da se ljudi okreću neliberalnim idejama zato što je ekonomsko stanje loše, nije točna i potkrjepljuje to primjerima Švedske i Nizozemske koje nisu u tolikoj mjeri pogođene ekonomskom krizom, a primjetan je rast ekstremizma i kriza vrijednosti. Istovremeno, u Španjolskoj, Portugalu ili Irskoj, koji su bili snažno pogođeni krizom, nije došlo do krize vrijednosti.
Nadalje, govori o dezintegraciji koja se, po njemu događa i odozgo prema dolje, i obrnuto. Dezintegracija odozgo događa se jer su zemlje vrlo nesolidarne jedna s drugom, a kreditori diktiraju dužnicima što i kako treba raditi. Dezintegracija odozdo događa se jer vlade nemaju povjerenje svojih građana. Dolazi do društvenih podjela i razvitka mržnje, antisemitizma, a generacijski problemi su vrlo izraženi i zbog njih najviše gube mladi u ovoj krizi. Ljudi smatraju da je jednostavnije ostati kod kuće nego se aktivno boriti protiv sistema, jer smatraju kako kolektivna akcija neće uspjeti ili će netko drugi iz toga izvući korist samo za sebe.
Fragmenti, populisti i slika društva
Zbog svega navedenog dolazi do ponovnog oživljavanja nacionalnih identiteta i u tom srazu ljevica gubi nauštrb desnice. Javljaju se različiti fundamentalisti, dolazi do rasta ekstremne desnice i autoritarnih grupa koje se redovito služe nasiljem, a javlja se i religijski populizam. Međutim, dobra vijest u svemu tome jest što ima mnogo takvih grupa, vrlo su fragmentirane, zalažu se za različite vrijednosti i mala je šansa za njihovo ujedinjenje, naglašava Vaquer.
Svi ovi problemi doveli su do otpora krizama. Aktivisti su se „probudili“ i shvatili da moraju na neki način natjerati svoje predstavnike u parlamentu da zaista zastupaju njihove interese, a ne interese raznih banaka ili interesnih skupina. Dolazi do protestne mobilizacije (Island, Grčka, Španjolska, Slovenija, Bugarska, BiH). Iako danas više nisu na ulicama, Vaquer uvjerava kako se aktivisti i dalje, vrlo aktivno zalažu za promjene politika. S obzirom na to da su se pojavile nove generacije mladih aktivista koji drugačije gledaju na politiku, nada se da će se taj novi aktivizam zadržati i zaista promijeniti nešto.
Osvrćući se na izbore za Europski parlament, smatra kako će izlaznost na izbore biti poražavajuće niska što će pogodovati radikalnim populistima i predstojeći izbori bit će slika onoga što građani misle o vlastitim vladama, a ne Europskoj uniji. Svoje predavanje Vaquer je zaključio izražavajući zabrinutost za stanje u EU, ponovo naglašavajući da je najveći problem današnje EU taj što građani ne vjeruju institucijama, kako na europskoj tako ni na nacionalnoj razini, a on rješenje problema vidi u snažnom pritisku izvana i korjenitim promjenama institucija iznutra.
