Reforma teritorijalnog ustroja, provedba stvarne decentralizacije, jačanje uloge lokalne samouprave i apsorpcijskih kapaciteta za fondove EU, etika i integritet u javnoj upravi, javne politike i strategija, transparentnost u javnom upravljanju te definiranje statusa i broja zaposlenih u javnoj upravi uz političku volju i podršku javnosti reformi - samo su neke od 30 preporuka za reformu sustava javnog upravljanja koje je Forum za javnu upravu izbrusio tijekom protekle dvije godine te zajedno sa Zakladom Friedrich Ebert predstavio sredinom tjedna u (polu)praznom Saboru.
Zastupnicima, naime, zasad još traje uskrsno-proljetni „odmorko“, a (bez njih) ni mediji nisu odviše zainteresirani za ovu na općoj razini deklarativno sto put prežvakanu temu. Uostalom, tko se iz Plana 21, uključujući i njegove tvorce, uopće još i sjeća „nove javne uprave kao uslužne djelatnosti“ te „decentralizacije i regionalizacije kao mjerila demokracije“?
Osim možda sudionika Foruma koji su eto još jednom mogli preletjeti sve ono što ionako već znaju, a nadležni, kako aktualni, tako i oni prije njih, ne žele provesti jer strahuju što bi sve mogli izgubiti. Premda su neki njihovi predstavnici po potrebi spremni govoriti svakako pa se tako prije nešto sitno više od godinu dana na okruglom stolu „Politička odgovornost umjesto mitova - za reformu državne uprave“ održanom u Saboru u organizaciji GONG-ova Istraživačkog centra i Instituta za javnu upravu čulo ovo:
„Reforma državne uprave je nužna. U Hrvatskoj ona, nažalost, i dan danas, predstavlja jedan konglomerat austrougarske državne uprave , ali ne u onom dobrom dijelu, nego u onom koji je inspirirao Franza Kafku, uz jedan dašak komunizma i ne jamči nam napredak. Imam osjećaj da se državne službenike uči kako problem ne riješiti, jer onaj tko ne radi, taj i ne griješi. Zadaća je svih da se reforma državne uprave provede i modernizira kako bi ona bila partner i servis svim građanima, a ako zbog reforme izgubimo izbore, onda neka“.
Riječi su to Peđe Grbina, predsjednika saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, izrečene na predstavljanju istraživanja "Pretpostavke uspješne državne reforme", koje je pokazalo da reforma državne uprave uopće ne znači nužno i gubitak izbora. Još jednu, tko zna koju već, godinu dana kasnije o toj, neki će čak reći, „majci svih reformi“, niti riječi, ali zato imamo, primjerice, Zakon o strateškim investicijskim projektima, a imat ćemo i povjereničku svitu namijenjenu investitorima. Međutim, ni prije godinu dana, a ni ove srijede, čuti barem što stručnjaci predlažu na temu reforme javne uprave povezane s regionalizacijom i EU fondovima, nije bilo potpredsjednika Vlade i resornog ministra Branka Grčića.
izvor: FaH
A nije da (pre)poruke stručnjaka nisu bile doista vrijedne i važne te, unatoč svemu, optimistične. No, možda je preče bilo izračunati razliku od uplaćenog i potrošenog u priči oko EU fondova. Premda nije bilo niti opozicijskih snaga u tom pogledu. Što i više nego jasno, nažalost, pokazuje da je teško vjerovati u nekoj skoroj budućnosti u ostvarenje „Saveza za dobru javnu upravu koji će napokon, nakon desetljeća odgađanja, dovesti do snažne, sposobne i autonomne državne uprave kao glavne poluge ukupnog društvenog razvitka“. Problem je, naime, taj što iako (pa makar deklarativno) u Hrvatskoj postoji konsenzus o potrebi reforme javne uprave, „on se ne odnosi i na njezin smjer, odnosno koncepciju“, upozorio je Dietmar Dirmoser, predsjednik Zaklade Friedrich Ebert u Hrvatskoj, podsjetivši i da „Hrvatska u odnosu na zapadnu Europu i Sjedinjene Države uvelike zaostaje u reformi državne uprave jer su tamo reformska nastojanja počela još 70-ih i 80-ih godina prošlog stojeća“.
„Temeljna pretpostavka za sve druge reforme sustava javne uprave jest teritorijalna reorganizacija zemlje, a cilj racionalizacije teritorijalnog ustroja nije puko „rezanje“, već provođenje stvarne decentralizacije jer je Hrvatska još uvijek vrlo centralizirana država i ovo je mogućnost za uključivanje građana“, istaknuo je Ivan Koprić, predsjednik Instituta za javnu upravu te predstojnik Katedre za upravnu znanost i Studijskog centra za javnu upravu i javne financije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
„Teritorijalni ustroj ne treba "razvaljivati", nego treba pokušati oblikovati nove jedinice koje će biti sposobne preuzeti velik dio javnih poslova. Gledajući kartu, Hrvatska ima samo 39 naselja s više od 10.000 stanovnika te 6.759 malih mjesta. Stoga, postojeće općine i male gradove kaže da ih treba zadržati, ne i ukidati, nego transformirati. Što se tiče regionalnih iskustava, u Europi najmanje samoupravne regije imaju oko 600.000 stanovnika i Hrvatska po tom ključu može formirati pet, šest, sedam regija, čija uloga nije nadomjestiti županije, nego preuzeti velik dio ovlasti države. Naravno, reformu se ne može napraviti u jednom danu, nego za nju trebaju dva, odnosno tri mandata – između 10 i 12 godina, a potrebna je široka podrška – građana, poslovne zajednice te posebno političkih stranaka koje ju trebaju staviti u svoju „ponudu“ i građani trebaju znati tko želi, a tko ne želi reformu“, zaključio je Koprić.
izvor: FaH/gong.hr
„Jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju slab fiskalni kapacitet uz koji nije moguće osigurati njihovu razvojnu ulogu što je vezano uz problem apsorpcijskih kapaciteta koji se, pak, izravno nadovezuje na problem teritorijalne reorganizacije“, upozorila je Dubravka Jurlina Alibegović, ravnateljica Ekonomskog instituta, dok je Vedran Đulabić, docent na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta, kao dobar potez, primjerice, ocijenio spajanje ministarstava regionalnog razvoja s europskim fondovima, podjelu Hrvatske na dvije statističke regije te početak rada na zakonu o regionalnom razvoju. No, istovremeno je upozorio i „na problem nedostatnih policy kapaciteta i sposobnosti planiranja velikog broja jedinica, nedovoljne suradnje i koordinacije između pojedinih jedinica, ali i razina vlasti jer ne staje, primjerice cesta, vodovod ili kakva druga infrastruktura u našoj općini“.
„Za izgradnju bolje etičke infrastrukture javne uprave važno je educirati i mijenjati političku kulturu unutar čitavog društva, a etička pitanja nadilaze mogućnost zakonskog normiranja te zahtijevaju internalizaciju od strane svakog službenika“, upozorila je Gordana Marčetić, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu te predsjednica Etičkog povjerenstva za državne službenike, koja je upozorila i na „niz potencijalnih opasnosti Nacrta zakona o državnim službenicima, posebno u vidu daljnje politizacije sustava i odmaka od profesionalizacije“, te istaknula mogućnost promjena unutar postojećeg službeničkog zakonodavstva kroz ocjenjivanje i vrednovanje kvalitete „sposobnih, a ne podobnih“. U međuvremenu, da problem koji se često spominje kao masa zaposlenih u javnoj upravi, „nije toliko u njihovom broju jer Hrvatska ne odstupa od prosjeka EU zemalja koliko u sposobnostima i kvaliteti rada“, istaknuo je Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.
Na jedan od ključnih problema upozorio je Zdravko Petak, profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, istaknuvši „nedostatak međuministarske koordinacije u fazi formulacije javnih politika, nedovoljno i nesustavno savjetovanje stručnjaka te vertikalnu koordinaciju i nepostojanje središnjeg policy ureda vlade“. Međutim, ne postoji niti nepostojanje adekvatnog strateškog planiranja, kako u organizacijama državne uprave, tako i u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, dodala je Marijana Sumpor s Ekonomskog instituta. Kao jedan od najvećih problema Anamarija Musa, povjerenica za informiranje, istaknula je „nepostojanje kulture transparentnosti u javnom upravljanju“ te je istaknula „važnost obrazovanja i informiranja građana, promoviranja dobre prakse, usavršavanja zakonske regulacije te kvalitete informacija koje se pružaju javnosti“.
Sve ovo moglo bi i trebalo biti vrlo korisno u pripremi Strategije javne uprave, a kako je dometnula Marina Škrabalo iz Istraživačkog centra GONG-a, važna je i evaluacija javnih politika i strateškog planiranja. Pritom, ona, kako i sama reče: «civilno utopijski nastrojena» ne gubi nadu da će «relativno skoro biti moguće održati tematsku sjednicu saborskog Odbora za Ustav na temu javne uprave uz saborsko usvajanje deklaracije o javnoj upravi koja će sadržavati viziju i prioritete reforme sustava javnog upravljanja kako bismo uz politički konsensus do 2030. imali demokratičan i djelotvoran sustav».
