Premda mnogi pravni stručnjaci, a ne samo novinari, smatraju da Kazneni zakon treba mijenjati u pogledu odredbe o sramoćenju, resorni ministar sav je u brizi da se ne bi nepotrebno žurilo premda neprestano načelno ponavlja da ne smije biti udara na slobodu govora. Pa ipak, nije baš siguran hoće li to nejasno definirano i zlouporabi pogodno navodno kazneno djelo biti izbačeno iz Kazenog zakona ili samo mijenjano.
Čini se da je tako istovremeno istina nekima doista voda duboka, a nekima je pak sve kristalno jasno jer da prva nepravomoćna presuda za sramoćenje nije došla protiv novinarke EPH–a s moćnom mašinerijom iza sebe, tko bi i zašto nad tom odredbom uopće «dramio»? I to se, naime, moglo čuti na okruglom stolu «Izmjenom Kaznenog zakona protiv cenzure» održanom u Novinarskom domu u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva.
«Ako se htjelo zaštititi osobnu i obiteljsku sferu, to je trebalo jasno napisati. No, indikativno je to da prva nepravomoćna presuda nije donesena zato što je netko pisao o nečijem djetetu ili ljubavnici, nego se odnosi na gospodarsku sferu iz čega je jasno kakva se praksa može očekivati u budućnosti», upozorio je novinar Damir Dević, novinar
Ova iskusna novinarka i također članica ZIN-a pri HND-u te potpredsjednica HND-a, podsjetimo, nepravomoćna je osuđena zato što je u javnom interesu sustavno pisala istinu o trošenju javnog novca (HZZO) na privatnu tvrtku u problemima (Medikol). S obzirom na to, popriličnu dozu nelagode izaziva pomisao kako bi moglo završiti više od stotinu postupaka koliko ih se u vezi sramoćenja, premda nisu svi protiv novinara, trenutno vodi na sudovima diljem Hrvatske i kakve bi reperkusije to moglo imati po slobodu govora i novinarstvo uopće. Naime, Lukić je upozorila kako smatra da je «odredba o sramoćenju inspirativna za suce koji su ionako represivno raspoloženi prema novinarima, pogotovo za one čije se postupke s razlogom preispituje. Obrazloženje presude navodi to da se ne treba istraživati trošenje javnog novca. Mislim da je zakonska odredba loša, a dokaz nije samo presuda protiv mene, nego i tužbe koje su podignute protiv građana i novinara u samo nešto više od godinu dana».
No, trenutno vladajućima, kojima je najvažnije podsjetiti da nisu oni ti koji su takav Zakon uveli, ne znači odviše mogućnost da ga imaju priliku promijeniti što uostalom traži i HND te profesionalne udruge i brojne organizacije civilnoga društva. Štoviše, ministar pravosuđa Orsat Miljenić Kazneni zakon ne dži lošim i odbacio je prijedloge da se dekriminaliziraju kaznena djela protiv časti i ugleda kako bi se novinarima dalo veće slobode u radu: «Ne mislim da se nakon nepravomoćnih presuda treba žuriti u promjenu bilo čega, ali moj načelan stav je taj da se Kazneni zakon treba mijenjati ako postoji mogućnost da se zloupotrijebi i Radna skupina Ministarstva je krenula raditi na tome i prije presude.» Inače, odredba o sramoćenju nije domaći izum, nego je preuzeta iz švicarskog zakona, iako i u zemlji ljubičastih krava s njezinim tumačenjem ne ide sve baš ružičasto.
izvor: FaH
O etičkim standardima društva
U međuvremenu, HND, koji je pokrenuo peticiju i prikupio za nju 1.600 potpisa ljudi svih profesija, zalaže se za potpunu dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda, a kako je upozorio Zdenko Duka, predsjednik HND-a: «Kazneno djelo sramoćenja 'uvodi strah i vraća nas u vremena socijalizma kad je bio moguć zatvor za verbalni delikt». Međutim, ministar je barem u jednome jasan - kad su u pitanju kazena djela protiv časti i ugleda poput klevete, one ostaju u domeni kaznenog prava: «O premještanju uvrede u prekršajnu sferu još se i može razgovarati, ali kada je u pitanju kao namjerno iznošenje neistine ne jer su tu radi o tome da netko zna da će naštetiti drugome i da zna da je to o čemu piše neistina, koju svjesno iznosi. Kod sramoćenja treba razlučiti distinkcije od javne i privatne osobe. Kad su u pitanju javne osobe, mi pristajemo biti izloženi kritici i tu zaštita treba biti manja. Tu mislimo sniziti standard, pogotovo kad je u pitanju javni novac».
«Batina je dana onima koji batinu već ionako imaju», smatra Vladimir Lulić, glavni tajnik HND-a dok Branko Vukšić, predsjednik saborskog Odbora za medije drži da su «hrvatski zakoni bolji od sudske prakse. Kada govorimo o sramoćenju i zaštiti novinarske profesije, moramo govoriti u puno širem kontekstu, a to je etički standard društva. Gdje nema društva, o svemu odlučuje politika i represivni organ. Tamo gdje nema društva ponaša se drugačije i sudska praksa». Stoga će Hrvatski laburisti sljedeći tjedan u Sabor uputiti svoj prijedlog promjene sporne odredbe.
«Bio sam član Radne skupine kad se donosio Zakon i član sam mnogih radnih skupina. Tada sam, iako u manjini, ukazivao da se radi o dosta kompliciranoj odredbi. Proširena je zona kriminalizacije istine novim Kaznenim zakonom. Koje su to druge istine koje se trebaju štititi osim za privatnu osobu i rehabilitiranog zatvorenika? Nema ih! Barem ne one koje bi trebale spadati pod Kazneni zakon,» naglasio je Petar Derenčinović, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta i član Radne skupine za izmjenu i praćenje provedbe KZ-a. Uvjeren je da je «nepravomoćna presuda u slučaju Lukić loša te da se ne temelji ni na ovako lošem zakonu» i smatra da bi stvari «u dijelu vezanom uz kaznena djela protiv časti i ugleda trebalo vratiti na razinu od prije 2011. te da se zaštita osobnog i obiteljskog života zajamči kroz druge odredbe».
izvor: FaH
Bismo li bili ovdje da nije riječ o EPH mašineriji?
«Koliko god loši bili zakoni koje donosimo, oni su bolji od sudske prakse, koja u nizu presuda kaska za onim što donosi Sabor», kazao je ranije Vukšić, a o čemu su pisali i mediji, a što, kako se čini, nije nimalo dobro sjelo Ivanu Turudiću, predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, koji se dotakao «zlih, korumpiranih i needuciranih sudaca»: «Je li presuda donesena zbog lošeg zakona ili suca? Bi li se ovdje danas uopće raspravljalo da predmet postupka nije bila Slavica Lukić, koja je također javna osoba i koja iza sebe ima mašineriju i stroj EPH». «Ne stoji iza mene nikakav stroj EPH. Da je EPH tužen, sada biste imali prilike vidjeti što je stroj. Mene su prvenstveno podržali kolege iz drugih redakcija. Nakladnici se nisu previše angažirali oko kaznenog djela sramoćenja jer ono nije upereno protiv nakladnika, nego protiv novinara, a nepravomoćna presuda u mojem predmetu već je postigla efekt u vidu autocenzure», odvratila je Lukić Turudiću.
«Kleveta i uvreda su složena kaznena djela, kao i postupci i dokazivanja, a novinari su i prije 2013. kazneno dogovarali za iznošenje istine ako je riječ o uvredi», podsjetila je Rahela Valentić, sutkinja Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu, koja je kazala da je do sada sudila u 50-ak predmeta protiv novinara, a da je u 90 posto tih slučajeva donesena oslobađajuća presuda.
«Zašto moramo imati kazneni progon novinara? Zašto kao pravnici ne postavimo to u sklopu nekih drugih zakona?", upitala je Vesna Alaburić, odvjetnica Slavice Lukić i zaključila: «Ovaj je zakon ovakav jer je postojala politička volja da se olakša progon novinara, htjelo se disciplinirati novinare. Svim drugim profesijama morate dokazati namjeru, jedino se novinari smatraju krivima dok ne dokažu suprotno. Jedino se novinarima ne priznaje pravo na grešku.»
«Zadatak novinara je da iznose istinu. Ja sam za to da se mijenja zakon i jasno razluči zaštita», istaknuo je odvjetnik Emil Havkić, podsjetivši na to da «zakonske norme moraju odgovarati trenutku». «Ovako kako sada stoji, premisa je da novinari govore neistinu ili istinu koja nije u javnom interesu i onda se oni nakon toga trebaju braniti da to nije tako, ali treba biti obrnuto, da tužitelji trebaju dokazivati. Za novinare ne postoji presumpcija nevinosti", naglasila je Zlata Đurđević, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, a Tamara Perišić, pomoćnica ministrice kulture još jednom upozorila: "Novinari ne bi trebali biti kažnjeni za iznošenje istine».
