Pod krinkom neutralnosti i nepristranosti u Hrvatskoj su uništeni mnogi mediji i novinari, no sad je prava prilika pronaći nove mogućnosti transformacije modela kako bi mediji i novinari uz zadržavanje integriteta i neovisnosti mogli djelovati motivacijski na svoje publike – istaknuto je posljednjega dana trodnevne konferencije «Mediji protiv demokracije? – Komercijalizacija interneta i kriza medija» održanoj potkraj tjedna u Zagrebu u organizaciji Multimedijalnog instituta te udruga Kulturtreger i Kurziv.
«Da bismo transformirali medije, moramo se uključiti u medije, upoznati ih - biti mediji, promijeniti medije. Nijedna reforma neće naići na odobravanje u medijima, stoga moramo biti pragmatični, govoriti razumljivim jezikom, jasnim podacima, ali moramo biti i radikalni», istaknuo je Des Freedman, profesor istraživač i jedan od ključnih ljudi «Koalicije za medijsku reformu», iznoseći važnost zauzimanja jasne pozicije po pitanju transformacija (tradicionalnih) medija. No, kako zadržati neki tip integriteta i ostati nezavisan, a istovremeno djelovati motivacijski na čitatelje, slušatelje, gledatelje koji neće biti puki «consumeri», koji je to model i kako ga ostvariti – ključno je pitanje koje je postavila Vesna Kesić, aktivistica, novinarka i publicistkinja, istaknuvši da je «zadržavanje na državnoj sisi dugoročno neodrživo».
Naime, u Ministarstvu kulture ovih se dana, tako barem tvrde, konačno završava medijsku strategiju, ali upitno je «koliko je tu riječ o javnoj politici s obzirom na to da je upitno koliko ona sama u sebi sadrži dovoljno demokratskih procedura» na što je upozorila Kesić, kao i na «pitanje izostanka razgovora o procedurama vezanima uz modele i obraćanja potencijalnom dijelu publike dok se čini da sve što je potrebno jest kraće, brže, više», a sva su ta pitanja važna jer model treba funkcionirati i kad se promijeni vlast. «Moramo imati kontakt s publikom kroz to da i sami ulazimo u tržišnu konkurenciju, bez očekivanja da ćemo imati profit, ali svaki pokušaj da živimo samo od dotacija je truo u samom početku jer nas ne odražava realno u svijetu. Lako nam je svaki tržišni odnos proglasiti koruptivnim i bilo bi idealno da država financira sve te naše odlične aktivnosti, ali mislim da se time jako gubi veza s realnošću. Dakle, kako se i kojim medijskim platformama može uključiti u rastući bijes i nezadovoljstvo, a da ono ne bude kanalizirano u nekim drugim svjetovima i da ne postanemo kontrapunkt mainstreamu, a da pritom nemamo realan kontakt s publikom koja prelazi broj naših prijatelja na Facebooku. Dotad, bojim se da živim u nerealnom svijetu».
izvor: FB Kulturpunkt.hr
Država ništa ne treba, treba li država?
No, «valjda država ima neke dužnosti i odgovornost za svoje građane. Ušli smo u neku fazu ludila gdje se zna unaprijed da se od države ne treba ništa očekivati», upozorio je Ladislav Tomičić, novinar i kolumnist Novog lista te jedan od osnivača neprofitnog portala Lupiga.com, koji smatra da bi «država trebala snažno pogurati neprofitne medije». Prisjetivši se svojih početaka 2000 –ih u Novom listu te par godina kasnije stvaranja Lupige koja je «pokrenuta kao zabava novinarima zaljubljenima u posao i onima koji su se bavili internetom, ali nisu bili u novinarstvu: « Iz godine u godinu postajalo je sve ozbiljnije jer su nam tekstovi postojalai sve ozbiljniji uz našu zaljubljenost u tu internetsku platformu koja pruža ogromne mogućnosti, a koju smo zbog financijskih ograničenja zamislili kao otvorenu i javiti se može svatko zainteresiran. Jedini je uvjet da tekst zadovoljava profesionalne standarde i da se slaže s našim svejtonazorom. Nismo spremni biti objektivni i mislim da je u Hrvatskoj lažna objektivnost medija nanijela ogromnu štetu, a kako ne ovisimo o portalu, nismo prisiljeni raditi nikakve kompromise. Sada pokušavamo radit na projektnom financiranju te se povezati s organizacijama civilnoga društva i ljudima iz nevladinog sektora kako bismo postali što ozbiljniji».
S obzirom na probleme u kojima se našao Novi list, Tomičić nema velika očekivanja: «Još uvijek vjerujem da je to dobar list, ali i ne vjerujem kako u Hrvatskoj postoji bilo tko tko može biti dobar vlasnik novina – oni koji bi mogli, nemaju dovoljno novca, a oni koji ga imaju ne žele to iz dobrih razloga i nisam optimističan, Novi list će preživjeti, ali sveden u lokalne okvire. Što se, pak, tiče pada tiraže dnevnih listova, svjesni smo toga da ljudi sve manje čitaju novine, ali kod nas postoji dodatan razlog o kojem se ne govori dovoljno - novinarstvo je u Hrvatskoj potpuno izgubilo kredibilitet, i to ne toliko po pitanju novinara, nego izdavača i javne televizije. Mislim da je sve počelo kad smo pristali biti dio ratne mašinerije 90-ih, ne znam jesmo li imali drugog izbora, a sada imate kolege koji žele da im se prizna ratni staž, no prođe li to, mislim da bi to bio konačan poraz novinarstva u Hrvatskoj».
«Iako sam tužan zbog onoga što se događa u tisku, s druge strane me izuzetno veseli ta otvorena platforma na koju vas pozivam i mislim da sinergija medija poput Kontrapress.com i Bilten.org može odigrati veliku ulogu na medijskoj sceni. Problem je, naravno, u načinima financiranja, ogroman manjak solidarnosti na tom polju, odnosno situacija u koju smo gurnuti da stvaramo prave male ratove na polju projektnog financiranja gdje jedni drugima podmećemo klipove, a nismo toga ni svjesni, ratujemo oko mrvica koje su pale s nekog stola dok država pomaže velikom izdavaču kojemu se otpisuje 500.000 milijuna kuna», podsjetio je Tomičić i još jednom istaknuo važnost alternativnih načina financiranja.
izvor: FB Kulturpunkt.hr
Hrabar urednik i redakcija kao filter - ključ uspjeha
Međutim, s obzirom na to da je Hrvatska mala, ključ je povezivanje izvan granica, a odličan primjer mogućeg organiziranja i upravljanja pokazuje Taz, koji funkcionira kao zadruga (kooperativa) s više od 13.500 članova te više od milijun i 290.000 pretplatnika, a osim elektronskog ima i tiskano izdanje. Sadržaj nije u potpunosti besplatan, nego se plaća metodom paywalla, objasnio je novinar Taza Rüdiger Rossig. Prisjetio se i kako su «kad su krenuli, bili među prvima na internetu, a svi su tada početkom 90-ih mislili da je riječ o nekim frikovima ili da je to neka moda. Međutim, bili su među nacitiranijima jer su mnogi studenti bili ti koji su ih čitali, a mnogi ih ljudi, širokoga kruga od alternativnih do konzervativnih, već godinama vole i čitaju, a da nikada nisu kupili nijedno izdanje, no zato sada i jest cijeli proces naučiti nekoga da plati ono što je godinama imao besplatno».
Uredništvo Taza čine članovi kooperative koji imaju posebna glasačka prava u odnosu na uređivačku politiku dok su vanjski podržavatelji obični članovi zadruge, a Taz ima fondaciju koja djeluje kao štedionica za cijelu zadrugu iz koje se financira projekte, a kooperativa predstavlja operativni biznis, objašnjava Rossig te na pitanje kako osigurati neovisnost podsjeća: «Ključ je u profesionalnom i zanatskom kredibilitetu te bazičnoj demokraciji, ona troši mnogo vremena i treba paziti da ne pojede vrijeme za nešto drugo, poput istraživačkog novinarstva. Potrebna je i određena doza tvrdoglavosti, hrabar urednik te redakcija kao socijalni okvir i filter za sadržaj i kontrolu kvalitete».
PROPUSTILI STE, PROČITAJTE:
TRANSFORMACIJA, KONTROLA, BUDUĆNOST - Kako (ni)je internet ubio novinarstvo, a(li) gubi demokratsko tlo pod nogama
ATIPIČNI OBLICI RADA U MEDIJIMA - Novinarstvo bez novinara, pa čak i roboti umjesto ljudi?
