Kako (ni)je internet ubio novinarstvo, a(li) gubi demokratsko tlo pod nogama

27. travnja 2014.

Koji su uzroci krize medija, kakva je njihova budućnost i kako oni usprkos krizi mogu ispuniti svoju demokratsku funkciju – pitanja su to kroz koja su, u nadi da će potaknuti daljnju širu raspravu, svoja promišljanja razmijenili domaći i međunarodni medijski teoretičari i praktičari tijekom trodnevne konferencije «Mediji protiv demokracije? – Komercijalizacija interneta i kriza medija» održanoj potkraj tjedna u Zagrebu u organizaciji Multimedijalnog instituta te udruga Kulturtreger i Kurziv.

«Dinamičan, povremeno kaotičan, djelomično demokratičan i djelomično usklađen sa standardima Europske unije» - tako izgleda «proces oblikovanja medijske politike u Hrvatskoj» koja i dalje čeka konačno ukazanje medijske strategije, dok se postojeće zakone i propise uglavnom ne provodi, ni poštuje. Premda je država kao ključni regulator odgovorna za medije, i to ne samo javne, «ona unatoč 24 relevantna propisa u 20-ak godina, ne uspijeva uravnotežiti javni interes i tržište pa mediji konstantno osciliraju između ovisnosti o državi i ovisnosti o tržištu». Pritom njihova liberalizacija ima destruktivne posljedice po njihovu javnu funkciju jer «samo  donekle uspijevaju ostvariti proklamirane vrijednosti kao što su, primjerice pravo na slobodu govora i pravo na informaciju».

Međutim, ima lijeka, a kako omogućiti efikasniju globalizaciju europskih medija i njihovu adekvatnu participaciju u globalnom medijskom razvoju te istovremeno podržati njihovo lokalno djelovanje, izložila je Nada Švob-Đokić, znanstvena savjetnica u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose otvorivši svojim izlaganjem panel «Istraživanja o hrvatskom medijskom prostoru» na početku konferencije «Mediji protiv demokracije?» Temeljem sudjelovanja u istraživanju Mediadem - Preispitivanje europskih medijskih politika, Švob-Đokić je u kontekstu arhitekture medijskog reguliranja u Europi iznijela elemente okvira za medijsku politiku koji uključuje integralni pristup medijima, tehnološku neutralnost te odnos između reguliranja medija i njihove tržišne konkurentnosti.


izvor: FaH - Živković, Švob-Đokić, Popović

A da su upravo državna i regulatorna tijela koja neadekvatno provode postojeće zakone o medijima i djeluju kao ekspozitura političke vlasti, uz nemogućnost otimanja kontroli logike tržišta i utjecaj velikih ekonomskih igrača glavni izvori frustracije među novinarima, potvrdili su i sami novinari tijekom istraživanja o stanju novinarske struke koje bi u sklopu projekta South East European Media Observatory, trebalo biti objavljeno kroz nekoliko tjedana, a dijelove kojega je na konferenciji predstavila Helena Popović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Naime, novinari iz neprofitnih ili medija trećeg sektora te komercijalnih i javnih medija sudjelovali su u studenome prošle godine u tri fokus grupe koje su ocjenjivale stanje medija u Hrvatskoj, profesionalne standarde, medijske prakse i sadržaje te državnu regulativu. 

Solidarnost i alternativa, obećanja i očekivanja

Kao ključni problem sve tri grupe navele su nedostatak solidarnosti među novinarima, nestručnost rukovodećeg kadra, kontrolu sadržaja oglašivača i političkih elita (tzv. PR novinarstvo), probleme s financiranjem i tretiranje informacija kao robe. No, svaki od sektora ima i svoje slabe te jake strane pa je tako u slučaju trećeg sektora najveća boljka problem financiranja i održivosti, kod javnih medija je to pritisak političkih struktura (neovisno o političkoj opciji na vlasti) i loše rukovodstvo te korupcija dok komercijalne muče utjecaj oglašivača, sklonost cenzuri, baljenje trivijalnim temama i općenito tržišna logika. Kad su u pitanju jake strane, treći sektor slobodom izražavanja i kritičkim radom te javni servis kvalitetnim kadrom, istraživačkim novinarstvom i tradicionalnim ispunjavanjem «watchdog» funkcije djeluju vođeni javnim interesom. Paradoksalno, najjača strana komercijalnih medija su jaki pravni timovi koji mogu zaštititi novinare, ali za tim i nema potrebe jer oni ionako ne objavljuju stvari zbog kojih bi trebali strahovati.

Za to vrijeme, novinari rade u prekarnim uvjetima, a tradicionalno novinarstvo izumire okrećući se prema tržištu i hiperprodukciji sadržaja u kojoj ima malo prostora i još manje novca za bilo koju vrstu kvalitetnog novinarstva. No, kriza medija nije počela jučer i nije joj uzrok internet iako mnogi u njega kao krivca vole uprijeti prstom. Naime, komercijalizacija medijskog sadržaja traje već duže vrijeme, a što se tiče interneta, kako su upozorili i organizatori, «njegovo početno demokratsko obećanje gubi tlo pod nogama» čemu su dokaz i «nedavna otkrića masovnog nadzora nad građanima koja su pokazala da sve što je učinio demokratskijim, internet je ujedno učinio i izloženijim kontroli».

Detaljnije o ekonomskim transformacijama globalnog interneta te kontroli nad infoprostorom – demokratskim deficitima kojima je bio posvećen drugi dan konferencije «Mediji protiv demokracije?» možete čitati u tekstu «Vladanje virtualnim prostorom» na portalu Kulturpunkt.hr, kao i prijevod prvog dijela poglavlja "Reinterpretacija načelâ medijskih politika" iz knjige Politika medijske javne politike autora Desa Freedmana, koji je također sudjelovao na konferenciji.


izvor: FB kulturpunkt.hr - Des Freedman

U međuvremenu, da kriza medija nije rezervirana samo za Hrvatsku, naime, gotovo identični procesi događaju se i u ostatku EU, podsjetio je Milan F. Živković, glavni savjetnik za medije u Ministarstvu kulture, ipak se ovaj put usredotočivši na domaći teren. U hrpi bogatih statističkih podataka koje je iznio izdvajaju onaj o trenutnom padu zaposlenosti u novinarskoj industriji koji iznosi 47 posto te da novinari lakše pronalaze poslove izvan struke, kao i brojke o prihodima koji u slučaju komercijalnog sektora iznose 63 posto, javnoga 36 posto te neprofitnog «čak» jedan posto.

Televizija i radio s prihodima oko dvije milijarde kuna bilježe relativnu stabilnost dok rast prihoda od oglašavanja bilježe interenet portali, među kojima su informativni portali prihodovali 60 milijuna kuna. No, kako općeniti pad prihoda medija, pogotovo vidljiv kod novina, prati ekonomske krahove, kriza ostavlja posljedice u tehnološkoj, financijskoj i radnoj sferi. Gubitak gotovo polovice novinara zaposlenih u medijima znači dodatne probleme u smislu kvalitete sadržaja i zadovoljavanja demokratskih funkcija već ionako disfunkcionalnih medija premda neprofitni sektor predstavlja alternativu postojećoj situaciji, ali i tu se postavlja pitanje dugoročne održivosti.

PROPUSTILI STE, PROČITAJTE:

ATIPIČNI OBLICI RADA U MEDIJIMA - Novinarstvo bez novinara, pa čak i roboti umjesto ljudi?
HRABROST I SOLIDARNOST U SLUŽBI PROFESIONALIZMA I KVALITETE - Put neovisnosti medija - (ima li) alternative "državnoj sisi"?

chevron-right