"Sramoćenje" na međunarodnoj razini - izmjene Kaznenog zakona

14. travnja 2014.

Dok u Ministarstvu pravosuđa razmatraju kako urediti Kazneni zakon tako da ga više neće biti moguće koristiti za suzbijanje novinarskih sloboda i sloboda javne riječi, na ukidanje sporne odredbe o sramoćenju iz Kaznenog zakona pozvao je i SEEMO (Organizacija medija jugoistočne Europe) koji je na slučaj novinarke Slavice Lukić upozorio i međunarodnu javnost.

Pozivima Hrvatskog novinarskog društva, Zbora istraživačkih novinara HND-a, Hrvatskoga vijeća za medije te OESS-a i organizacija civilnoga društva za brisanjem djela "sramoćenja" iz Kaznenog zakona pridružio se i SEEMO ujedno najavivši sudjelovanje u projektu „Sigurnosna mreža za europske novinare“, koji će dokumentirati kršenja medijskih sloboda, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama jugoistočne Europe te Italije. Naime, kako je upozorio glavni tajnik SEEMO-a Oliver Vujović, „novinarske slobode u nekim su europskim zemljama alarmantne“.

Na domaćem je terenu na uzbunu zazvonio i podatak da je uz kazneno djelo "sramoćenja" u različitim fazama čak oko 130 postupaka, a da je nešto manje od 10 postalo pravomoćno što je podatak koji je prošloga četvrtka u javnost iznio ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Detalje je Novom listu otkrio Odjela za odnose s javnošću Ministarstva pravosuđa objasnivši da je 40 posto tih tužbi riješeno odbačajem, a doneseno je pet nepravomoćnih i šest pravomoćnih presuda. Pravomoćno do sad nije osuđen niti jedan novinar, a uglavnom su u pitanju presude građanima koji su na različite načine javno iznosili podatke o ljudima koje poznaju, a koji nisu u javnom interesu.

U međuvremenu, radnu skupinu Ministarstva pravosuđa, koja je ostala bez jednog člana o čemu je gong.hr već pisao, čeka novi redoviti sastanak koji bi se trebao dogoditi ovoga tjedna, a iz Ministarstva poručuju da će razmatrati problem na koji upozoravaju domaće i međunarodne novinarske organizacije te ostavljaju otvorenom mogućnost da Kazneni zakon bude razriješen „sramoćenja“, i to u sklopu usklađivanja s direktivama Europske unije koje na snagu stupaju 1. siječnja iduće godine.


izvor: FaH

Pritom valja podsjetiti da je nakon što se za nepravomoćnu presudu pročulo u javnosti unatoč tome da se na po istraživačko novinarstvo pogubne posljedice ove odredbe već odavno upozorava, oglasila Služba za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske koja je smatrala neobično bitnim dozvati u pamćenje da je „djelo „sramoćenja“ uvedeno u Kazneni zakon za mandata prošle Vlade, točnije novi Kazneni zakon, koji uvodi djelo „sramoćenja“, prihvaćen je u Hrvatskom saboru 21. listopada 2011. godine“.

Međutim, u (pre)kratkom je podsjetniku zaboravljeno spomenuti i da prilikom rasprave o tom Zakonu u sabornici nije bilo ondašnje oporbe, a današnje vlasti dok je HDZ-ov potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks posebno pozdravljao propisivanje kaznenog djela sramoćenja i klevete smatrajući da će se time stati na kraj dijelu medija kojima je jedini cilj sramoćenje pojedinaca iz političkog i javnog života. «Jedan dio medija koji su obuzeti groznicom profita ili su glasnogovornici, agitatori, ili propagandisti grupnih ili političkih interesnih skupina stavio si je kao 'vrhovno' načelo sramoćenje pojedinaca iz političkog ili javnog života», kazao je tada Šeks i zaključio da se ne ugrožava sloboda medija, već jamči sloboda za istinu, a ne za laž i klevetu.

Kad je pak pozivajući klubove zastupnika na raspravu, predsjednik Sabora Luka Bebić za raspravu u ime Kluba SDP-a prozvao Ingrid Antičević Marinović, prozvana nije bila u sabornici, kao niti njezine stranačke kolege. No, zato je još jedna bivša ministrica pravosuđa, ali ona HDZ-ova Ana Lovrin tumačila da je „riječ o stožernom i glavnom zakonu svake države», taj obiman zakon s više od 380 članaka, ujedno je i «politički zakon» koji pokazuje koje to društvene vrijednosti i kako štiti. Ministar Miljenić, koji još čeka da se funkcioniranje Zakona pokaže u praksi, ovih dana ponavlja kako njegovo Ministarstvo «neće dopustiti da se Kazneni zakon na bilo koji način koristi da bi se ograničila uloga medija, koji moraju postojati kao kontrolni mehanizam u društvu".

Doduše, ne tako davno novinarima je bilo poručivano „neka slobodno pišu, istražuju ili komentiraju društvena zbivanja i da su hrvatski sudovi dovoljno kapacitirani kako odrediti javni interes,  pa i u slučaju tužbi protiv novinara za sramoćenje“, naime, tako je prije gotovo točno godinu dana u sklopu Novinarskih srijeda u HND-u na tribini "Kaznenim zakonom po novinarima" zborio glasnogovornik zagrebačkoga Općinskog kaznenog suda, s kojeg je potkraj ožujka Slavici Lukić stigla nepravomoćna presuda.  

chevron-right