Biti novinar u Hrvatskoj - kao u Sjevernoj Koreji, na udaru zbog istine!

10. travnja 2014.

Hrvatsko novinarsko društvo i Zbor istraživačkih novinara HND-a inzistirat će na ukidanju represivne odredbe o sramoćenju iz Kaznenog zakona, kojom je ionako katastrofalan položaj novinara, pogotovo u pogledu profesionalnih prava, još dodatno pogoršan - poručeno je s konferencije za novinare HND-a i ZIN HND-a održane povodom nepravomoćne presude kojom je novinarka Slavica Lukić osuđena jer je pisala istinu.

Koliko je novinarstvo u Hrvatskoj slobodno, demokratično i nezavisno ako novinari mogu biti osuđeni zato jer pišu istinu?

Naime, upravo to se, podsjetimo, ovih dana dogodilo jednoj od najboljih hrvatskih istraživačkih novinarki, ujedno i potpredsjednici Hrvatskog novinarskog društva te članici ZIN-a HND-a Slavici Lukić, koju je krajem ožujka sudac Općinskog suda u Zagrebu Marko Benčić nepravomoćno osudio zbog tužbe koju je protiv nje podnijela Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne klinike Medikol.  Lukić je iznijela da je Medikol od studenog 2007. do kraja 2013. godine dobio iz sredstava HZZO-a 500 milijuna kuna te je ustvrdila da je unatoč ogromnom prihodu javnog novca, ta privatna tvrtka nestabilna ustanova što je razvoj događaja i potvrdio pa su prije nekoliko mjeseci vlasnici Medikola zatražili predstečajnu nagodbu.  Premda je jasno da je riječ o javnom interesu, sudac je u presudi zaključio da je „jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja tj. Medikola, neki sudu nepoznat, ali svakako neopravdan razlog“. Stoga, Lukić mora platiti 26.000 kuna, odnosno 80 svojih dnevnih dohodaka, a presudu i obrazloženje možete pročitati OVDJE.


izvor: FaH

„Ovakve se odredbe ne bi posramila ni Sjeverna Koreja, ona je neprihvatljiva i znači smrt za novinarstvo, pogotovo istraživačko novinarstvo“, poručio je Hrvoje Zovko, predsjednik Zbora istraživačkih novinara, uvjeren kako bi „da smo imali ovakvu odredbu kad je pokrenuta priča oko Fimi Medie, i Ivo Sanader i Nevenka Jurak i Mladen Barišić i cijela ta ekipa tužili novinare i dobili. Izgovori aktualne vlasti da je ovo donijela prethodna vlast, krajnje su neozbiljni i očekujemo da će ukloniti ovu sramotnu i glupu odredbu. Presuda protiv kolegice Slavice Lukić nema veze s zdravim razumom. Ovo je vezanje ruku svim novinarima. Ovo kao da je pisano za korumpirane političare, krim milje i sada kada oni nanjuše krvi, mogu novinare zasuti desecima tužbi“.

„Dosadašnja sudska praksa i prije uvođenja kaznenog djela sramoćenja pokazala je da su suci, nažalost, jako brzi na obaraču kada treba osuditi novinare, a imaju problem s, primjerice, osudom govora mržnje. Problem kažnjavanja novinara, njihovog vrlo lakog osuđivanja postojao je i ranije u sudskoj praksi, ali sada je sucima, koji na neki način kao da jedva čekaju primjeniti represivne mjere nad novinarima, olakšan posao. Čini mi se da sudovi ne bi smjeli biti ti koji će diktirati mjeru medijskih sloboda'“, istaknula je Lukić, kojoj je pomoć pri dolasku do dokumenata o Medikolu bio pružio GONG pomoću Zakona o pravu na pristup informacijama, a ta je organizacija civilnoga društva također već i ranije tražila brisanje sramotne odredbe o sramoćenju iz Kaznenog zakona.

Istraživačko novinarstvo kao otegotna okolnost

„Sada s konkretnim dokazom nepravomoćne presude treba izvršiti ono na što i novinarska struka i pravnici upozoravaju od početka rasprave o ovakvom obliku gonjenja, naime, sramoćenje se prvenstveno trebalo odnositi na zaštitu privatnog obiteljskog života, a sada imamo apsurdnu situaciju da je presudom zaštićena čast jedne tvrtke“, upozorila je Jelena Berković, zamjenica izvršnog direktora GONG-a i sama bivša novinarka. Naime, ovo je prava prilika da saborski Odbor za medije konačno ispita kakvo je stanje političke volje u odnosu na slobodu izražavanja u Hrvatskoj, jer kako upozorava Berković: „Ova presuda govori da je istraživačko novinarstvo otegotna okolnost i to upravo zato jer se novinarka bavi istraživanjem takvih ustanova poput Medikola, koji je koristio sredstva iz proračuna i ono što porezni obveznici daju za javno zdravstvo“.

Međutim, tu apsurdi ne prestaju jer ako presuda protiv Lukić bude potvrđena u drugom stupnju, ona više neće  moći dobiti potvrdu o nekažnjavanju zbog čega više neće moći biti niti kandidatkinja HND-a za vanjsku članicu saborskog Odbora za medije, čija je trenutno članica. Brojnim političarima, pak, s druge strane, takve potvrde ne igraju ulogu. Sanja Sarnavka iz Kuće ljudskih prava smatra da je presuda Lukić „izrodila i novu sudačku zvijezdu. Kada pogledamo presude suca Marka Benčića, ne samo da ne zna što je javni interes, nego čudno tumači slobodu mišljenja i slobodu izražavanja. On je naložio psihijatrijsko vještačenje za aktivista Tončija Majića, a trenutno zbog njegove presude već osmi mjesec Marko Francisković stoji iza zaključanih vrata različitih psihijatrijskih ustanova“.  Isti je sudac bio nepravomoćno oslobodio optužbi za „torbarenje“ dionicama HT-a izvršnoga dopredsjednika NK Dinama Zdravka Mamića. "Nakon ovog ćemo svakako pomnije razmatrati njegove dosadašnje sporne odluke, jer ova presuda nije donesena protiv tabloida koji bi eventualno ugrozili privatni život građana, već protiv javnog interesa i ozbiljnog istraživačkog novinarstva", zaključila je Sarnavka.


izvor: FaH

Ipak, dobra stvar u cijeloj priči jest solidarnost struke i javnosti koja je prepoznala važnost slobode govora te ugodno iznenadila i samu Lukić, kako je opetovala te istaknula: „Moja presuda je samo povod da se pozove Vladu da izmjeni jednu krajnje represivnu odredbu o sramoćenju koja je ostavila ogroman prostor arbitrarnosti sudovima da procjenjuju što je javni interes, a što nije javni interes. Iskreno se nadam da će prijedlog ministrice kulture Andree Zlatar naići na dobar odjek u Vladi i da to neće postati predmet unutarkoalicijskih prepucavanja“.

O zdravlju hrvatske demokracije

Naime, tema se izravno tiče zdravlja hrvatske demokracije, a s obzirom na to da su izmjene Kaznenog zakona predviđene za drugi kvartal ove godine, ovo je savršena prilika da se iz njega izbaci ova represivna odredba koja zatire slobodu govora i novinarstvo. Osim micanja sramoćenja, HND također traži i dekriminalizaciju klevete i uvrede, a predsjednik HND-a Zdenko Duka upozorava: „Kada je djelo sramoćenja uvedeno u zakon u listopadu 2011. Vladimir Šeks je tada izjavio da sada više neće biti moguće dijelu medija sramoćenje političara. Oni su to doživjeli kao obranu sebe, kao jedan štit da se o njima ne može pisati. To je apsolutni napad na slobodu medija, na istraživačko i svako kritičko novinarstvo. Bez izbacivanja sramoćenja, neće biti novinarstva“.

Inače, nakon HND-a i OESS-a oglasilo se i Hrvatsko vijeće za medije i od Vlade te Sabora zatražilo također brisanje „sramoćenja“ iz KZ- zabrinuto zbog osuđujuće presude protiv novinarke Lukić, naime, kako Vijeće navodi u svojem priopćenju: „Iako je riječ o nepravomoćnoj presudi ona jasno dokazuje manjkavost tumačenja Članka 148. Kaznenog zakona RH kojim se kažnjava 'sramoćenje'. To će, ukoliko i ostali suci zauzmu isti stav, značiti potpuno zatiranje medijskih sloboda u Hrvatskoj. Objavljivanje istine, uz poštivanje usvojenih publicističkih načela hrvatskih medija, smisao je novinarskog rada zbog čega ne smije postojati ovakva zakonska mogućnost da ih se neosnovano kažnjava“.

U Ministarstvu pravosuđa zasad ne govore jasno, ali ostavljaju otvorenom tu mogućnost, koju su pozdravile i druge kolege resornoga ministra Orsata Miljenića, naime, kako rekoše u njegovom Ministarstvu: „HND-ove prijedloge Ministarstvo uzet će u obzir prilikom idućih izmjena Kaznenog zakona i temeljem rezultata rasprave u Radnoj skupini te predstojećih obveza u pogledu implementacije EU propisa koji su trenutno u fazi donošenja u tijelima EU, odlučiti o potrebi, opsegu i vremenskom okviru eventualnih izmjena i dopuna Kaznenog zakona“. S

Zbog sramoćenja podignuto već 130 tužbi!

S obzirom na to da tvrde kako prate primjenu učinaka pojedinih odredbi, pa tako i ove, bit će zanimljivo vidjeti o kakvim se postupcima radi, naime, prema podacima iz kaznene evidencije od primjene novog Kaznenog zakona (1. siječnja 2013. godine) niti jedna osoba nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo sramoćenja iz članka 148. Kaznenog zakona. Miljenić je novinarima nakon sjednice Vlade kazao da se u ovom trenutku vezano uz kazneno djelo "sramoćenja" u različitim fazama nalazi oko 130 postupaka, a nešto manje od 10 je postalo pravomoćno.

S druge strane, prema HND-ovoj evidenciji i brojkama do kojih je došao portal H-alter.org u sklopu projekta vezanog za pravo na pristup informacijama, na sudovima se vode 42 postupka za djelo sramoćenja - od toga na kaznenom odjelu Općinskog suda u Zagrebu 33 postupka, u Rijeci pet i u Osijeku četiri postupka. Međutim, to nisu potpuni podaci, jer kako je upozorio glavni urednik H-altera Toni Gabrić, osim što je nejasna situacija na splitskom području, nema podataka s manjih sudova, a nisu mogli dobiti imena tuženih novinara jer je riječ o osobnim podacima, kao niti saznati zbog čega su točno tuženi.

A upravo takvi podaci bili bi dragocjeni jer bi već tada bez obzira na nepostojanje pravomoćne sudske prakse postalo jasnije goni li se "žuto novinarstvo" ili se hrvatska demokracija zbog politike (i) pravosuđa opet mora crvenjeti.

chevron-right