Novinarka zvana hrabrost - Puljiz odbila špijunažu i pobijedila RH

04. travnja 2014.

Nakon 10 godina novinarki Heleni Puljiz ukazala se pravna država, naime, konačno je završen, i to pobjedom, njezin sudski spor protiv Republike Hrvatske, čije su je tajne službe brutalno zastrašivale i htjele prisiliti na špijuniranje što je ona odbila. No, iako je DORH priznao odgovornost države, nikad nije pokrenuo kaznenu prijavu protiv zlostavljača iz POA-e, slučaj Puljiz i dalje je državna tajna, a tajne službe još uvijek tvrde da ne postoji njezin dosje i da je nikada nisu nadzirali.

„Pobijedila sam Republiku Hrvatsku u građanskoj parnici koju sam protiv nje vodila za naknadu štete koju su mi prije 10 godina počinili agenti središnje tajne službe RH. Pripadnici tadašnje POA-e, a današnje SOA-e, pokušali su me u jesen 2004. prljavim metodama - prijetnjama, ucjenama, podmićivanjem i psihičkim maltretiranjem -prisiliti da kao novinarka špijuniram za njih vlastite kolege, političare, strane veleposlanike, intelektualce u zemlji i inozemstvu i da u medije plasiram prljave priče prema njihovoj narudžbi. Pokušali su me i zloupotrijebiti u izbornoj kampanji u izborima za predsjednika u kojoj je Stjepan Mesić pokušavao osvojiti drugi mandat“, prisjetila se Puljiz govoreći na konferenciji za novinare u Hrvatskom novinarskom društvu.

Naime, 31. ožujka 2014. Općinski građanski sud u Zagrebu presudio je da su Heleni Puljiz agenti tadašnje POA-e ugrozili zdravlje, život i ugled. Stoga joj po osnovi ugroze država treba isplatiti 100.000 kuna, a na osnovi štete po profesionalni ugled 30.000 kuna. „Iako je iznos štete mali, bitno je priznanje odgovornosti, pogotovo zato što kazneni postupak nikada nije vođen“, istaknula je Vesna Škare Ožbolt, saborska zastupnica i bivša odvjetnica Helene Puljiz ocijenivši iznimno hrabrim „hod po trnju“ koji je prošla hrabra novinarka, „jedinstvena po tome što je odlučila suprotstaviti se i potražiti pravdu“.


Izvor: FaH

Dok se država bavila Puljiz, u pozadini se pljačkalo državu

„Presudom nisam u cijelosti zadovoljna, ali se neću žaliti jer je nesporno utvrđeno ono što sam od prvog dana tvrdila - da su činili ono što je u demokratskoj zemlji zabranjeno: prisiljavanje građana na špijunažu. Iako sam zadovoljna jer mi se nakon 10 godina ukazala pravna država, žalim što DORH po službenoj dužnosti nije progonio moje progonitelje“, istaknula je Puljiz. Naime, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije pokretao postupke iako je to bio dužan temeljem zaključaka dva saborskih odbora koji su proslijeđeni DORH-u na postupanje. „No, dok su se bavili mnome i mojim životom, mojom obitelji i mojim kolegama, ugrožavali slobodu medija i ustavni poredak u pozadini je u punom jeku bila operacija pljačke hrvatskih građana danas poznata kao afera Fimi Media, a Ivo Sanader, koji je tada vodio HDZ i državu, mene je povezivao s organiziranim kriminalom“, podsjetila je Puljiz.

Ako ćeš surađivati s nama, moći ćemo te zaposliti u bilo kojoj redakciji u državi“ – rečeno je Puljiz, prisjetio se rečenice koja ga se posebno dojmila sa sjednice saborskoga Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine Furio Radin,predsjednik tog državnog tijela koje je jedino i odmah zaključilo da su Puljiz povrijeđena ljudska prava. Na toj su sjednici, inače jedinoj zatvorenoj za javnost u njegovih 14 godina na čelu tog Odbora bili saslušani akteri „obavijesnog razgovora“ u POA-i, a Radin ukazuje da „svatko tu rečenicu može staviti u ondašnji kontekst vremena“.

Činjenica da su agenti POA-e postupali protuzakonito, da su u svom postupanju vrijeđali i omalovažavali tužiteljicu, da su joj prijetili te da su svojim postupanjem povrijedili ustavno pravo tužiteljice na slobodu i osobnost (čl. 22 Ustava RH), da su joj povrijedili pravo na poštovanje njezinog obiteljskog i osobnog života te na njezino dostojanstvo (čl. 35 Ustava RH), kao i da su pokušali ograničiti njezino pravo kao novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji (čl. 38 Ustava) zaslužuje osobitu društvenu osudu s obzirom se radi o tijelu u koje svaki građanin mora imati povjerenje da će u svom postupanju poštovati zakonske propise i ustavna prava pojedinaca“, navodi se u presudi sutkinje Ane Merlin Božičković, koja konstatira da su agenti POA-e prekršili čl. 14. i 15. Zakona o sigurnosnim službama jer od MUP-a nisu zatražili dozvolu za obavijesni razgovor s Puljiz, od koje također nisu dobili niti prethodni pristanak za razgovor, niti za njegovo snimanje te su je prisiljavali da bude tajna suradnica sigurnosne službe što je izrijekom zabranjeno.


Izvor: FaH

A mislili smo da se 90-te neće ponoviiti ...

„Riječ je o prvom slučaju da novinarka ili novinar tuže RH kad je u pitanju zloupotreba obavještajnih službi, a zbog hrabrosti Helene Puljiz na ostavku je bio prisiljen tadašnji ravnatelj POA-e što je rijetki razvoj događaja - kako za ono vrijeme tako i sada“, istaknuo je Zdenko Duka, predsjednik HND-a.

Ova je presuda prvostupanjska i donesena je u osmoj godini suđenja tijekom kojega su se izmijenile četiri sutkinje, a saslušano je 12 svjedoka, među njima i ondašnji politički akteri – bivši predsjednik Stjepan Mesić, bivši premijer Ivo Sanader, bivši predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak, predsjednik Odbora za ljudska prava Furio Radin i tadašnji predsjednik Vijeća za nadzor sigurnosnih službi Vlatko Cvrtila. Dosje Helene Puljiz i danas je iz neobjašnjivih razloga državna tajna premda je tražila da se tu oznaku skine. Međutim, još je to jedan dokaz da se neke stvari kroz sve ove godine nisu promijenile premda su se izmjenjivali akteri na vlasti.

Možda da su 2000-ih novinari koji su tijekom 90-ih bili nadzirani, bili tako hrabri i odlučili zbog „svojih“ tajnih dosjea tužiti državu, možda slučaja Puljiz uopće ne bi bilo? Pitanje je to na koje je upozorila i potpredsjednica HND-a Slavica Lukić, koja je poručila: „Gorke pouke i iskustva na Heleninom slučaju upućuju nas da se ništa bitno nije promijenilo u odnosu na 90-te i da moramo imati otvorene četvore oči kad su u pitanju tajne službe i zakonitost te nadzor njihova rada. Strašno je da su nadležna državna tijela - Vijeće za civilni nadzor tajnih službi i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost - naknadno pokazala da su puno sklonija štititi prekršitelje novinarskih prava, nego osobu koja traži pomoć, koja je pred njima morala proći proces naknadne viktimizacije. Zastrašujuće je i to da DORH, koji je trebao po službenoj dužnosti kazneno goniti aktere, to nije učinio. Stoga je ova presuda golema satisfakcija i svima nama koji smo bili predmetom zloupotrebe i koji nismo imali ovakve hrabrosti kao Helena da ustrajemo usprkos svemu do kraja iako nije imala puno saveznika u ovoj priči“.

chevron-right