"Nitko si ne može priuštiti rast jaza između ljudi i politike"

02. travnja 2014.

Demokratski deficit, budućnost EU, porezne oaze, euro obveznice, gubitnici dužničke krize – dio je to tema o kojima su sučelivši svoje stavove u intervjuu za Der Spiegel raspravljali pučanin Jean-Claude Juncker i socijaldemokrat Martin Schulz, dvojica vodećih kandidata za šefa Europske komisije, na čiji bi izbor po prvi puta trebali utjecati i europski građani.

Iako Schulz kaže kako ne bi bilo ništa loše u tome da Juncker, koji je bio član Europskog vijeća gotovo dva desetljeća te je osigurao zajedničku valutu, postane predsjednik Europske komisije, izvršnog tijela Europske unije, smatra da on, Schulz, ipak ima bolji plan za Europu, a uostalom njega je i Bono, pjevač banda U2, nazvao „velikim Europljaninom“.

„Vjerujem da bi ljudi, sa svojim idejama, trebali imati mogućnost većeg utjecaja na europske politike. Trebamo nove poticaje za obnovu. … Europa je u veoma opasnoj situaciji. Ne smijemo jedni na druge gledati kao na protivnike. Za  mene nacionalnost ne igra nikakvu ulogu, mislim da ljudi to znaju. Ne bih tražio politička rješenja isključivo kroz institucionalne strukture EU-a. U najvećoj mogućoj mjeri bih otvorio Komisiju. Bruxelles se mora prestati uplitati u svaki, i najmanji, detalj. Sve odluke koje se mogu donijeti na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, moraju se tamo i donijeti“, poručuje Schulz.

"Personalizacija je šlag na torti demokracije"

On smatra da će izlaznost na izbore biti povećana: „Natjecanje između Junckera i mene će osigurati da to bude tako. U prošlosti Europskog parlamenta, ljudi su glasali za anonimne institucije. Sada će, po prvi puta, izbori uključivati ljude. Personalizacija je šlag na torti demokracije“, a Juncker se nadovezuje: „Istina je da Europi u ovom trenutku treba pojašnjenje te da su klevetnici Europske unije, i lijevi i desni, uznapredovali. Ljudi moraju izaći na izbore kako bi zaustavili njihov daljnji prodor. Odlično je da smo Schulz i ja dobili potporu da budemo glavni kandidati najvećih stranaka u Parlamentu i na sjeveru i na jugu kontinenta. To simbolizira europsko jedinstvo».

No, određeni bi problem ipak moglo predstavljati to što čelnici zemalja članica EU imenuju predsjednika Europske komisije, a ne izabrani članovi Europskog parlamenta, podsjeća Der Spiegel, na što Juncker uzvraća: «Ali po Lisabonskim ugovoru ratificiranom 2009. Europsko vijeće mora uzeti u obzir rezultate europskih izbora. Vremena kada se lideri mogli iza zatvorenih vrata dogovoriti o predsjedniku su završena. Ako se donese odluka koja je suprotna želji europskih birača, tada će jaz između politike i ljudi rasti – a nitko se ne može priuštiti takav rizik».  


izvor: screenshot Der Spiegel

Kriza eura je pokazala da je glavni prioritet koordinacija proračuna i ekonomske politike. Bi li uspostavljanje europskog ministra financija bio dobar odgovor na to, pitalo se dvojac koji pretendira na mjesto šefa EK. Junckeru ta ideja nije mrska, a ni Schulzu, naime, kako kaže, «za sada je europski ministar financija samo titula. Ne trebamo europsko ministarstvo financija koje će samo isticati pravedne poreze. Postoje velike kompanije koje imaju profit, a ne plaćaju porez. A kada špekulanti naprave gubitke, porezni obveznici su dužni pokriti te gubitke. Kao predsjednik Komisije, predstavio bih jednostavnu praksu: zemlja u kojoj je napravljen profit, mora biti i zemlja u kojoj se plaća porez».

"Europa mora imati minimalnu osnovu radničkih prava"

A bi li osoba poput Junckera, koji je bio vođe zemlje koja je porezna oaza, trebao postati predsjednik Komisije? Schulz na to samo kaže: «Čvrsto vjerujem da je nejednakost ogromna. Ljudi imaju osjećaj da je sve dopušteno ako ste bogat, ali ako ste siromašni, onda morate platiti. Moramo tome doskočiti. Koristit ćemo europske inicijative u borbi protiv utaje poreza i pogubne porezne konkurencije». Juncker se ubacuje i upozorava: «Dogovorili smo se u EU pod mojim (rotirajućim) predsjedništvom 1997. godine da se uskladi oporezivanje kamata u Europi. Uspostavili smo kodeks protiv nepoštene porezne konkurencije. Bilo bi bajkovito reći da Luxembourg ima posebna pravila koja se tiču oporezivanja poduzeća. Slažem se da su potrebna pravila protiv poreznog dampinga, jednako kao što su nam potrebna pravila protiv socijalnog dampinga. Europa mora imati minimalnu osnovu radničkih prava».

Kad je pak riječ o euroobveznicama, Schulz ih podupire, ali kaže da shvaća kako «neće biti većine za to u doglednoj budućnosti. Napredak bi bio kada bi se svi mogli složiti oko financiranja velikih projekata korištenjem zajedničkih obveznica». I Juncker je na tom tragu: «Još uvijek nismo došli do točke u kojoj bi jednostavno sutra mogli uvesti euroobveznice. Određeni uvjeti moraju biti ispunjeni prije nego što se ovaj korak može poduzeti, uključujući i učinkovitiju koordinaciju ekonomskih i fiskalnih politika. Ipak, mislim da je to, dugoročno, ispravan instrument. Pogrešno je tvrditi da bi euroobveznice stavile veći teret na neke zemlje, a manji na druge. To bi, kratkoročno, moglo biti  točno, ali dugoročno ne».

Što se tiče širenja Europe, Juncker ističe kako je «ono što moramo osigurati je da bilo koja zemlja kandidatkinja prije ulaska u EU ispuni sto posto kriterija», dok Schulz smatra da «ne možemo trajno nastaviti širiti EU. Prvo ju trebamo reformirati».

PROPUSTILI STE, PROČITAJTE:
EU izbori - prvi korak u smanjenju jaza između građana i EU 

chevron-right