Europa nije med i mlijeko, a je li Toni Vidan Don Quijote – mogli bismo se našaliti nakon razgovora s ovim dugogodišnjim aktivistom na području zaštite okoliša i održivog razvoja, članom Europskog gospodarsko – socijalnog odbora te jednim od prošlogodišnjih sudionika utrke za eurozastupnike. Ususret novim EU izborima s Vidanom smo propitivali koliko mu je članstvo u EGSO-u promijenilo pogled na EU i što uopće može Europski parlament, ima li lijeka za apatiju građana i mogu li EU izbori biti prva stepenica u smanjenju demokratskog deficita EU?
"Nemam iluzija o tome da je Europa super i da tamo teku med i mlijeko, ali mi se čini nelogično da se odreknemo pozitivnih posljedica sudjelovanja u ekonomskoj i političkoj zajednici. A to su korištenje razvojnih fondova i sudjelovanje u donošenju zakona", kazali ste u jednom od intervjua. Koliko vam je članstvo u EGSO-u (Europsko gospodarsko socijalni odbor) pružilo prilike za takve mogućnosti?
Vidan: Članstvo u EGSO-u, za koje sam nominiran od strane moje matične udruge Zelene akcije, ali i od strane nacionalne mreže okolišnih udruga Zeleni forum, u kojoj je okupljeno preko 40 udruga iz cijele Hrvatske, za sada mi prvenstveno pruža mogućnost praktičnog učenja o načinima donošenja zakona i politika EU. Kako je EGSO savjetodavno tijelo koje se ne bavi direktno raspodjelom ili nadzorom trošenja razvojnih fondova, ne vidim neku mogućnost utjecaja u tom pogledu, ali svi me uvjeravaju da je utjecaj naših savjetodavnih zaključaka na zakonodavni proces zamjetan. Ono što je frustrirajuće jest činjenica da su okolišne udruge u EGSO-u vrlo malobrojne i da naši kolektivni zaključci često bolje odražavaju interese postojećeg gospodarstva, nego društva u cjelini.
Prije no što krenemo dalje, mnogi građani i ne znaju što je to EGSO - kako biste im najjednostavnije objasnili o čemu je riječ i koji biste primjer dobre prakse iz rada toga tijela izdvojili?
Vidan: EGSO je jedno od dva glavna savjetodavna tijela EU (drugo je Odbor regija čiji su članovi predstavnici tijela lokalne uprave), čiji je cilj osigurati predstavnicima što šireg spektra organiziranog civilnog društva donošenje zajedničkih stajališta o prijedlozima novih direktiva u ravnopravnom dijalogu. Ti savjetodavni zaključci su obavezni dio zakonodavne procedure za brojna područja u ingerenciji europskih institucija i sastavni su dio dokumentacije koju zastupnici Europskog parlamenta dobivaju kao podloge za odlučivanje. Raspravama su uvijek prisutni predstavnici Europske komisije i izneseni stavovi u diskusijama, a svakako u zajedničkim stajalištima, u stvari se tretiraju kao javna rasprava i Komisija ih se trudi uključiti u prijedloge za Parlament. Iz Hrvatske nas je devetero predstavnika/ca, od čega troje iz gospodarstva, troje iz sindikata i troje iz udruga.
EU izbore prošle godine obilježio je nizak odaziv hrvatskih građana, čemu je pridonijela ne samo razočaranost u politiku, nego i činjenica da nisu imali dovoljno informacija o izborima za Europski parlament i njihovoj važnosti. Doduše, dijelom ni sami nisu bili zainteresirani informirati se, ali to nisu učinili ni oni kojima je to zadaća - mediji i političke stranke. Što mislite, hoće li ovaj put biti drugačije i što bi po Vama bio recept za mobilizaciju građana?
Vidan: Bio sam vrlo razočaran načinom na koju su velike stranke umrtvile prošlogodišnje prve izbore za Europski parlament. I dalje imam dojam da su nam ti prvi, povijesni, izbori ukradeni. Ukradeni kao prilika da se kolektivno podučimo procedurama kojima se odlučuje o našoj budućnosti i načinima utjecaja na te odluke. Čini mi se kako se ovim izborima pridaje ipak veća pažnja, ali, bojim se, prvenstveno kroz vizuru nacionalnog nadmetanja dva velika politička bloka, a ne kao dio europske političke utakmice. Recept za mobilizaciju građana, ne samo za ove izbore, bilo bi stvaranje novih političkih opcija što se na sreću počinje događati, kao i ozbiljna reforma postojećih stranaka što se nažalost niti ne nazire, barem tako izgleda nama koji nismo upućeni u njihovu unutarnju dinamiku.
izvor: EPA
Što doista može Europski parlament, naime, osim što je čest prigovor da tamo ruke lete u zrak samo da bi formalizirale htijenja Europske komisije (što zvuči vrlo poznato)? I koliko izbor hrvatskih parlamentaraca za koji su odgovorni hrvatski građani može pridonijeti osmišljavanju i razvijanju novih politika, primjerice, ekonomske i zaštite okoliša ili zaustaviti prodaju prirodnih i javnih dobara?
Vidan: Prvo je pitanje što može Europski parlament uopće, dakle na europskoj razini - mislim da postoji jasan trend jačanja uloge Parlamenta i da građani EU putem Parlamenta imaju sve snažniji glas u europskim odlukama. Sigurno daleko od razine kojom bismo bili zadovoljni, ali čini mi se da postoji napredak. Koliko, pak, naši zastupnici mogu učiniti, u potpunosti ovisi o njihovoj sposobnosti i motiviranosti. Posebno veliku ulogu zastupnici mogu imati u sprječavanju manipulacija koje ćemo sve češće doživljavati, a to su situacije u kojima se neka problematična politika u Hrvatskoj pravda time što nam to nameće EU ili netko iz Europe.
Nadovezujući se na prethodno pitanje - već spomenuta javna dobra, zaštita okoliša, pa zatim zaposlenost, sloboda kretanja, socijalna zaštita, ženska ljudska prava, različiti gospodarski aspekti, prava manjina, obrazovanje, kultura, medijski pluralizam, borba protiv korupcije, revizija Lisabonskog ugovora ... i mogli bismo dalje nabrajati - no što smo o tome mogli čuti u vidu kvalitetne javne rasprave? Pogotovo uzimajući u obzir da o tome nije dovoljno razglabati načelno nekoliko tjedana uoči izbora.
Vidan: Odgovorio bih protupitanjem: a o kojim relevantnim temama mi uopće imamo ikakve, a kamoli kvalitetne javne rasprave? Nama se servira kao gotova odluka da će strane kompanije početi eksploataciju nafte na Jadranu! Koliko je nama u Zelenoj akciji poznato, nikakav oblik javnog dijaloga o tome se nije desio, a u normalnim društvima bi se o tome raspravljalo godinu dana. Bojim se da je nedostatak javne rasprave o europskim temama samo posljedica nesposobnosti naše političke elite za ikakvim dijalogom.
"Zanimljivo" je da i nakon ulaska u EU, a što prilično jasno govori o otvorenosti vlasti prema građanima i želji za njihovim uključivanjem u proces donošenja odluka jest i što se u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih EU zemalja, ne vode rasprave čak niti o nekim konkretnim stvarima. Primjerice, kad ministri sudjeluju na sjednicama Vijeća EU vezano uz buduća europska pravila, građani pojma nemaju o hrvatskim pregovaračkim pozicijama. Vlada tvrdi da je to radi zaštite hrvatskih stavova dok mnogi upozoravaju da objava općih smjernica ne bi nikoga i ništa ugrozila. Zašto opet gledamo reprizu pregovora kojima su se također praktički iza zatvorenih vrata bavile političke elite?
Vidan: Mislim da je pred civilnim društvom izazov da uspostavimo nezavisne mehanizme monitoringa o tome što i kako naši predstavnici zagovaraju u europskim institucijama i to, navodno, u naše ime. S vremenom će i naše stranke shvatiti da moraju prihvatiti europske norme dijaloga i transparentnosti. Zapravo je to najvažniji utjecaj našeg članstva u EU: dobili smo novi referentni okvir i za politički i za ostale sektore.
Kako biste u cijeloj toj priči ocijenili rad saborskog Odbora za europske poslove?
Vidan: Moram priznati da nemam dovoljno informacija da bih mogao dati ikakav sud o radu tog Odbora. Prije tjedan dana smo imali prvi sastanak s predstavnicima Sabora i Odbora. Nadam se nekom obliku dijaloga i suradnje u budućnosti. Čini mi se da bi taj Odbor trebao biti mjesto na kojem se raspravljaju nacionalni prioriteti i barem razmjenjuju informacije tko što radi u briselskoj magli. Za sada je glavno mjesto nacionalnog dijaloga čekaonica na Plesu i avion na liniji Zagreb- Brusseles.
izvor: FAH
"Etablirane političke stranke postale su servisi kapitala fokusiranog na kratkoročni profit, bile lijeve ili desne. Neophodno je da se građani zato politički organiziraju kako bi politici vratili funkciju služenja javnom interesu" - kazali ste u jednom intervjuu. Međutim, je li političko organiziranje jedini put za građane ili se dio odgovora krije u direktnoj demokraciji - koliko je ona moguća na razini EU, ili barem dijelom kroz mehanizme poput Europske građanske inicijative?
Vidan: Političko organiziranje svakako nije jedini put za građane da se izbore za participaciju u donošenja odluka, ali bi trebao biti najučinkovitiji. Put samoorganiziranja u organizacijama i inicijativama civilnog društva kao alternativa ili čak kao temeljni oblik participacije je neophodan, ali po mom mišljenju, ne bi trebao zamijeniti politički sustav. Kako će evoluirati participacija i mehanizmi građanskog utjecaja - ne znam, ali mi se čini da su vrlo važni utjecaji društvenih mreža i tehnološke revolucije. U svakom slučaju sami formalni mehanizmi, poput Europske građanske inicijative nisu dovoljni. Potrebno je osigurati poticajne uvjete građanima da ih mogu konzumirati. Ono na što često zaboravljamo je samoorganiziranje u ekonomskoj sferi. Bilo bi sjajno kad bismo, primjerice, bili učinkovitiji u pokretanju zadruga za proizvodnju ili zajedničku štednju.
Je li to i razlog zašto ste prošle godine i sami (opet) okušali sreću na izborima i kakve ste "pouke" izvukli ili se i ove godine kanite opet kandidirati?
Vidan: Moja glavna motivacija za kandidiranje na izborima bilo je uvjerenje da nam u Hrvatskoj treba vjerodostojna i jaka zelena politička opcija. U krajnjoj liniji, djelovanje građanskih inicijativa i udruga na zelenim temama bi bilo učinkovitije kad bi postojala takva opcija. Moram priznati da sam se nakon svih, a pogotovo zadnjeg izbornog nastupa osjećao vrlo "Don Kihotovski" i do daljnjeg se ne namjeravam uključivati u izbore. Jako mi je drago što je pokrenut ORaH, opcija koju podržavaju i Europski Zeleni, i koja je očito bitno prepoznatljivija i uspješnija od pokušaja u kojima sam sudjelovao.
Kako s obzirom na sve rečeno osigurati korijenitu transformaciju institucija i mogu li EU izbori biti prva stepenica u smanjenju demokratskog deficita EU?
Vidan: Imam osjećaj da bi za nas u Hrvatskoj rezultati ovih EU izbora mogli biti važan signal kako su postojeće velike stranke jednostavno postale disfunkcionalne i da je došlo vrijeme za njihovo ozbiljno kadrovsko obnavljanje. Hrvatska je formalno ušla u EU, ali proces europeizacije je u stvari u velikoj mjeri još pred nama, a bojim se da je deficit europskih normi i pravila najvidljiviji i najbolniji upravo u našem političkom sektoru.
Što se tiče korijenite transformacije institucija i kod nas i u EU, ni jedni izbori sami neće donijeti nešto radikalno. Bojim se da su nam potrebne i viša razina svijesti i nove tehnologije kojima bi promijenili postojeće odnose moći. Što se tiče razvoja tehnologija, tu sam optimist. U nekim od ključnih sektora to se već dešava, energetika na primjer. Ali što se tiče osvještavanja i promjena kolektivnih obrazaca ponašanja, e, tu se trudim biti optimist, ali mi ne uspijeva baš uvijek ...
Ovaj tekst čitate kao dio tekstova iz serije «EU izbori – prva stepenica u smanjenju demokratskog deficita EU», koja se, kao što joj i naslov kaže, bavi time kako izbori za zastupnike u Europskom parlamentu (EP) mogu pridonijeti smanjivanju demokratskog deficita Europske unije u smislu jaza između otuđenih građana i „birokratiziranog EU čudovišta". Projekt serije novinarskih tekstova, koje se izvorno objavljuje na neprofitnom portalu www.gong.hr, podržalo je Ministarstvo kulture.
Propustili ste - pročitajte:
DEMOKRATIZIRANJE DEMOKRACIJE - EU izbori - vizija za budućnost i/li rušenje mita?
SADRŽAJ UMJESTO PRIVIDA DEMOKRACIJE - EU izbori - EUropi samo građani mogu dati dušu
VIZIJE BUDUĆNOSTI - EU izbori kao Eurovizija - parodija umjesto inovacija demokracije?
UOČI IZBORA EUROPARLAMENTARACA - EP - kao kuća od stakla puna ljudi s kamenjem u rukama?
O LJUDIMA I BROJEVIMA - EU izbori - jesu li hrvatski parlamentarci čuli glas građana?
