Nakon što je Vlada predstavila prijedlog rebalansiranog proračuna, jasno je da je provedba Zakona o pravu na pristup informacijama ozbiljno dovedena u pitanje i da aktualna vlast, osim deklarativno, nema stvarne volje dubinski pristupiti borbi protiv korupcije. Sada je opet na potezu Sabor - u suprotnom, institucija Povjerenika za informiranje baš i neće biti nešto više od papirnatog tigra.
Upozorenja da će rad Povjerenice za informiranje biti teško provediv sa skromnim budžetom, urodila su plodom i sredstva za rad njezina Ured povećana su za „čak“ 445.729 kuna s početnih milijun i 389 tisuća kuna. I to nakon što je prilikom donošenja proračuna Povjerenica bila zatražila dva milijuna i 700 tisuća kuna što je već tada bilo gotovo dva puta manje od minimuma potrebnog za normalno funkcioniranje Ureda.
Naime, još krajem rujna prošle godine GONG je upozoravao da je za rad Ureda Povjerenika potrebno ukupno 15 osoba i oko 6,5 milijuna kuna, koliko je potrebno sličnim institucijama poput Ureda Povjerenika u Sloveniji i Srbiji ili hrvatske Agencije za zaštitu osobnih podataka, a dugoročno, troškovi Ureda Povjerenika mogli bi se nadoknađivati iz imovine oduzete u korupcijskim suđenjima.
Kad Ured profunkcionira, bit će sve u redu ...
Braneći proračun u Saboru početkom prosinca, ministar financija Slavko Linić kazao je: Kad Ured profunkcionira u punom smislu svih onih aktivnosti koje mu Zakon propisuje, tada će mu trebati veći broj zaposlenika, posebno u inspekcijskom dijelu i Vlada će, ovisno o brzini ustrojstva, tada potrebna sredstva osigurati internom raspodjelom.» No, samo tri mjeseca kasnije taj proračun, koji je morao u rebalans, vjerojatno ne i jedini ove godine, ne ostavlja prostora da bi Ured mogao uopće početi funkcionirati u punom smislu.
U Hrvatskoj, naime, postoji nekoliko tisuća tijela javne vlasti koja su dužna poštivati Zakon o pravu na pristup informacijama pa stvarno nije jasno kako će to Povjerenica za informiranje pratiti njegovu provedbu sa samo jednim inspektorom? A kamo li još pokretati administrativne sankcije u slučajevima kada tijela odbijaju građanima dati informacije – o edukaciji i ponovnoj upotrebi informacija u skladu s EU direktivama, teško je i misliti.
GONG-ova projekcija potreba Ureda Povjerenika za informiranje
Rebalans - politička odluka, a politika je odllučila?
S druge strane, takvim ponašanjem Vlada je još jednom dovela u pitanje Ustavom građanima zajamčeno pravo na informaciju i borbu protiv korupcije, koja podrazumijeva transparentnost, a zbog takvog bi ponašanja Hrvatska mogla snositi i posljedice pred Europskim sudom za ljudska prava.
Premijer Zoran Milanović kazao je na sjednici Vlade na kojoj je predstavljen rebalans te na popratnoj konferenciji za medije da je „rebalans prije svega politička odluka“. Znači li to onda da je politička odluka i da se novu instituciju, koja bi trebala imati važnu ulogu i u prevenciji korupcije, ne shvaća ozbiljno? Naime, Zakon o pravu na pristup informacijama kao jedan od ključnih instrumenata borbe protiv korupcije bio je i jedan od uvjeta koje je pred Hrvatsku postavila Europska unija u Poglavlju 23, a 2009. godine Europski sud za ljudska prava kao dio članka 10 Europske povelje o ljudskim pravima i formalno je priznao pravo na pristup državnim informacijama, za koje odgovaraju Vlada i Sabor.
„Vlada ne razumije logiku ustavnih prava“
Zasad je jedino sigurno da će Ured Povjerenika za informiranje obavljati dosadašnje poslove i da će funkcionirati kao drugostupanjsko žalbeno tijelo, sve ostalo je upitno, a povjerenica za informiranje Anamarija Musa još je uoči rebalansa proračuna upozoravala da „Zakon koji se ne provodi, nije ustavan“. Provedba ovog Zakona bit će ispod 50 posto kapaciteta, kaže, a kakva bi i mogla biti s jednom trećinom potrebnih sredstava.
Podsjetimo, Zakon osim dosadašnjih poslova, predviđa i nove funkcije, naime, osim rješavanja o žalbama na odluke prvostupanjskih tijela, povjereniku su u nadležnost stavljeni i poslovi nadzora te inspekcijskog nadzora kao i ovlast neposrednog kažnjavanja tijela javne vlasti za počinjene prekršaje u odnosu na odredbe Zakona. No, da bi se te zakonske ovlasti i obveze moglo provoditi, potrebno je zaposliti još nekoliko službenika, a u suprotnom se sprječava povećavanje transparentnosti tijela javne vlasti te dovodi građane u još nepovoljniju situaciju.
Upitana kakvu poruku ovakvim ponašanjem šalje Vlada, Musa upozorava da je „ovdje riječ o ustavnom pravu koje se ne može polovično provoditi te da Vlada pokazuje da ne razumije logiku ustavnih prava“. Uostalom, kako stvari stoje, vidjet će se prilikom podnošenja izvješća Povjerenice Saboru, međutim, a do tada građanima, čini se, ponovno ostaje samo pitati se što će biti od otvorenosti i transparentnosti u koje se ova vlast tako grčevito zaklinje i razmišlja li koliko će sve nas na kraju koštati troškovi i šteta koji proizlaze iz korupcije, neznanja i daljnjeg pada povjerenja građana u institucije države?
