Dugo čekani nacrt Strategije razvoja socijalnog poduzetništva 2014.-2020. trebao bi konačno biti finaliziran ovih dana, a potom bi u prvoj polovici ožujka, osim internetskog savjetovanja, trebala uslijediti i javna rasprava kroz niz javnih predstavljanja na regionalnoj razini u Splitu, Čakovcu, Osijeku i Zagrebu, barem tako najavljuju iz Ministarstva rada. No, budućnost socijalnog poduzetništva, čini se, i više je nego upitna ne dođe li do promjene u Prijedlogu Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.
Hoće li Ministarstvo financija zbog kukolja sažgati žito? – zapitalo se nedavno više od stotinu udruga socijalnih zadruga i socijalnih poduzeća nakon što je u prvo čitanje s jedne na drugu stranu Markova trga poslan zakonski prijedlog s problematičnom odredbom prema kojoj su organizacije ako godišnje uprihode više od 230.000 kuna, obvezne za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti osnovati trgovačko društvo ili neki drugi oblik udruživanja koji nije neprofitni. Time se, upozoravaju, stvaraju potencijalne barijere za razvoj socijalnog poduzetništva, a time i za uspješno korištenje Europskog socijalnog fonda što je suprotno nacionalnim strategijama za poticanje razvoja civilnog društva te borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Postavlja se, dakako, (opet) i pitanje koordinacije javnih politika, naime, i dalje je nejasno zašto Vlada suzbija moćan alat u borbi protiv nezaposlenosti i siromaštva te socijalne isključenosti, i to dok je bila istovremeno trajala javna rasprava o nacrtu prijedloga Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti gdje je razvoj socijalnog poduzetništva jedno od strateških područja. Međutim, u Ministarstvu socijalne politike i mladih na čijem je čelu potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, koja je i predsjedavala Radnom skupinom za izradu spomenute strategije, nisu našli shodnim odgovoriti je li i Ministarstvo dalo zeleno svjetlo za takvu restriktivnu zakonsku odredbu. Međutim, oni pripremaju program dodjele bespovratnih sredstava koji je u cijelosti namijenjen podupiranju aktivnosti socijalnog poduzetništva s ciljem zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih socijalno osjetljivih skupina.
S druge strane, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, nadležnog za Nacrt Strategije razvoja socijalnog poduzetništva i provedbeni dokument, ističu da „socijalni poduzetnici nisu jednaki neprofitnim organizacijama koje zarađuju više od 230.000 kuna. Naime, socijalni poduzetnik može biti udruga, zadruga, trgovačko društvo. U praksi većina udruga koje se počnu baviti socijalnim poduzetništvom, ubrzo osnivaju zadruge ili trgovačka društva kako bi nastavili s poslovanjem. Da bi se pospješilo socijalno poduzetništvo, važno je uspostaviti kriterije koji ih razlikuju od ostalih poduzetnika, ali i neprofitnih organizacija koje se sporadično bave gospodarskom djelatnošću. Tek tada se može uspostaviti sustav poticaja (kreditne linije, jamstva, prednost pri sudjelovanju u javnoj nabavi i slično) kako bi se poticao njihov razvoj“.
U Hrvatskoj, naime, ne postoji pravni oblik socijalni poduzetnik te se mišljenja o kriterijima za prepoznavanje socijalnog poduzetnika drastično razlikuju između pojedinih dionika, dodaju u Ministarstvu rada te naglašavaju da „taj problem sigurno neće biti riješen kroz Zakon o računovodstvu i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija, niti je direktno vezan za navedeni zakon, a uspostava pravnog i institucionalnog okvira za razvoj socijalnog poduzetništva ne predstavlja uvjet za korištenje strukturnih fondova Europske unije. Naime, što se tiče sredstava koja su i koja će Hrvatskoj biti dostupna iz Europskog socijalnog fonda, temelj za financiranje socijalnog poduzetništva je Operativni program za ESF 2014.-2020. koji je 31. siječnja ove godine upućen na konzultacije Europskoj komisiji.“
Socijalno gospodarstvo kao dio novog rasta
Pa ipak svi se pitaju gdje je ta Strategija razvoja socijalnog poduzetništva 2014.-2020. s obzirom da je Radna skupina za njezinu izradu osnovana sredinom prošle godine i održala je nekoliko sastanaka, a iz Ministarstva poručuju da je do sada usuglasila definiciju i kriterije socijalnih poduzetnika te predložila niz aktivnosti koje će se provoditi u okviru Strategije, koja će predstavljati podlogu za daljnji razvoj socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Također ističu da za ovaj investicijski prioritet Europska komisija nije predvidjela nikakve prethodne uvjete u smislu resornog zakona, strategije ili sličnog dokumenta što znači da je na zemlji članici da sama odluči o modelu razvoja i financiranja socijalnog poduzetništva.
Međutim, valja se sjetiti riječi Michaela Barniera, povjerenika Europske komisije za unutarnje tržište i usluge,koji je govoreći na velikoj konferenciji o socijalnom poduzetništvu koju su sredinom siječnja u Strasbourgu organizirali Europska komisija, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) i Grad Strasbourg, kazao: „Uvjeren sam da ne možemo imati trajne gospodarske učinke bez socijalne kohezije, a socijalno gospodarstvo sastavni je dio novog modela rasta koji stvaramo, koji je uključiviji i zeleniji te moramo poduzeti sve što smo u mogućnosti kako bismo stvorili sustav koji će ih poticati na daljnji razvoj».
Naime, i to treba ponoviti, socijalno poduzetništvo, kojemu primarni cilj nije maksimizirati profit, važan je stup europskog gospodarstva koji predstavlja oko 10 posto BDP-a i u njemu je zaposleno više od 11 milijuna radnika ili 4,5 posto aktivnog stanovništva EU. Jedna četvrtina svih novih poduzeća osnovanih svake godine upravo je socijalno poduzeće, a taj se broj u Francuskoj, Finskoj i Belgiji penje čak na jednu trećinu. Stoga ne čudi da se socijalnu ekonomiju smatra važnom polugom za izlazak iz ekonomske krize i za borbu protiv siromaštva, posebno ranjivih skupina. U Hrvatskoj, međutim, ta je priča usprkos nekoliko svijetlih primjera i dalje tek u povojima, a tamo bi, ne dođe li do promjena, mogla i ostati.
