Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija dobar dio udruga čeka kao kišu u pustinji, ali mana s neba pada samo nekima. Naime, iako bi sve što se financira iz državnog proračuna trebalo biti transparentno i javno, vjerske zajednice i dalje će račune podnositi samo dragom bogu - a i to je upitno.
Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj konzerviranje postojećeg stanja, jer svoje financije godinama pobožno skriva od javnosti, zasigurno najviše ide u korist, a upravo su tu bila najveća očekivanja, da ne kažemo vjerovanja, da će porezni obveznici konačno moći provjeriti kako se troši navodno gotovo milijardu kuna koliko se godišnje slije u Crkvenu blagajnu. Ova krasna svota rezultat je toga što crkvene vlasti iz državnog proračuna dobivaju gotovo 250 milijuna kuna (u "bolja vremena" i 300 milijuna kuna) temeljem jednog od četiri međunarodna ugovora Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom, no tu su još tri međunarodna ugovora sa Vatikanom i velom misterije je već godinama obavijeno koliko sredstava ubiru od samih vjernika i raznih poslovnih aktivnosti.
Naime, da se Crkvi baš ne mili zavirivanje u njezinu blagajnu, podsjetila je i Državna revizija upozorivši prije dvije godine da iako Crkva iz državnog proračuna dobiva novac, njezine pravne osobe ne dostavljaju financijske izvještaje nadležnim institucijama. S obzirom na to, a i na nevjerojatne iznose do kojih je došao H-alter djelomičnom rekonstrukcijom svega ostalog na čemu Crkva ubire novac, porezni obveznici, a i ostale neprofitne organizacije koje su cijelo vrijeme u neravnopravnom položaju, imale su velika očekivanja od novog Zakona.
Međutim, sudeći prema Nacrtu prijedloga koji je u javnoj raspravi otvorenoj do 6. prosinca ove godine, Ministarstvo financija na čelu sa Slavkom Linićem omogućit će da u blagajne vjerskih zajednica i dalje nitko ne gura nos. Pitanje je samo zašto, a još ljetos se u javnosti pronosilo kako će Liniću, ne samo građani, nego i Crkva morati pravdati svaki novčić. Međutim, nije to jedini problem ovoga Zakona, a o detaljima smo razgovarali s Tinom Novak, članicom Radne skupine za izradu ovog Zakona te voditeljicom GRIF-a (računovodstvenog servisa specijaliziranog za udruge), iza koje stoji dugogodišnje iskustvo u radu udruga te poznavanju zakonodavnog i institucionalnog okvira te donatorskih procedura.
Kome su neprofitne organizacije do sada bile dužne podnositi račune i kako je to funkcioniralo u praksi te što bi trebao promijeniti ovaj Zakon?
Novak: Trenutno je na snazi Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija kojom je, između ostalog, definirano financijsko izvještavanje. Neprofitne organizacije obvezne su predavati četiri izvještaja godišnje. Izvještaji se za potrebe Ministarstva financija dostavljaju u Financijsku agenciju (FINA), a financijski izvještaji za poslovnu godinu i u Državni ured za reviziju.
Određeni broj neprofitnih organizacija, između ostalog i pojedine vjerske zajednice, nisu nikada dostavile niti jedan izvještaj bez obzira što je Uredbom isto propisano. U tom smislu, Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji je trenutno u pripremi, propisuje visoke novčane kazne za one koji ne sastavljaju, ne dostavljaju i ne prezentiraju financijske izvještaje na propisani način.
Jesu li obveznici ovoga Zakona jasno definirani? Naime, iščitavajući Nacrt prijedloga, najprije upada u oči da su vjerske zajednice stavljene u dvostruko povoljniji položaj od ostalih neprofitnih organizacija.
Novak: Sami obveznici ovoga Zakona jesu jasno definirani, no kroz njega se provlače izuzeća od primjene pojedinih propisanih obveza pa su tako vjerske zajednice izuzete od izrade godišnjih programa i financijskih planova te su izuzete od vođenja knjigovodstva po načelu dvojnog knjigovodstva. Također, za razliku od ostalih neprofitnih organizacija koje su obvezne izvještavati o stanju i strukturi, promjenama u vrijednosti i obujmu imovine, obveza, vlastitih izvora, prihoda i rashoda, vjerske zajednice obvezne su sastavljati financijski izvještaj samo o primicima iz proračuna i izdacima. Novim Zakonom propisana je i obveza da je neprofitna organizacija čiji je ukupan prihod u godini veći od pet milijuna kuna, obvezna jednom godišnje revidirati svoje financijske izvještaje putem ovlaštenog revizora. Međutim, i od toga su neprofitne organizacije koje imaju status vjerske zajednice također izuzete.
S obzirom da se Zakonom želi uvesti red u neprofitnom poslovanju, naglašava se da se poslovanje neprofitnih organizacija mora temeljiti na načelu dobrog financijskog upravljanja i kontrola te na načelu javnosti i transparentnosti. Nadalje, financijski nadzor obuhvaća nadzor nad zakonitim pribavljanjem financijskih sredstava iz javnih i drugih izvora, upravljanjem financijskim sredstvima te utvrđivanjem koriste li se sredstva za ostvarivanje ciljeva zbog kojih je osnovana neprofitna organizacija. Stoga je nejasno iz kojeg su razloga vjerske zajednice koje su jasno navedene kao obveznici primjene ovog Zakona, u njegovim bitnim dijelovima izuzete.
Je li to jedina mana ovoga Zakona? Što je, primjerice, s kaznama i ima li uopće dovoljno ljudi koji mogu nadzirati njegovu provedbu jer ipak je riječ o specifičnom području koje zahtijeva određenu edukaciju i iskustvo?
Novak: Što se tiče kaznenih i prekršajnih odredbi, činjenica je da su visoke. Postoji veliki broj malih neprofitnih organizacija koje nemaju zaposlenih ili imaju manji broj zaposlenih, a opseg obveza i procedure koje moraju izvršiti ovim Zakonom je znatno povećan i postrožen u odnosu na Uredbu što bi moglo dovesti do problema u izvršavanju istih, a samim time i kažnjavanju kaznama koje su ozbiljne.
S druge strane, ako uzmemo u obzir da se ovim Zakonom želi uvesti red u neprofitno poslovanje i da je to svima od interesa, posebice bih rekla onima koji stvarno djeluju neprofitno, posluju u skladu s propisima te uredno izvršavaju sve obveze, kazne su jedan od mehanizama za sprječavanje zlouprabe neprofitnog statusa i u tom smislu i primjerene. Također, u Ministarstvo financija smatra da imaju kapaciteta i educirane inspektore za nadzor provedbe Zakona.
Do kakvih bi problema mogla dovesti nesuklađenost Zakona s raznim drugim dokumentima, primjerice Nacionalnom strategijom za razvoj socijalnog/društvenog poduzetništva 2013. - 2020. koja je još uvijek u izradi?
Novak: Rekla bih da je ovo možda i najveći problem, naime, opća je ocjena da ovaj Nacrt prijedloga Zakona ignorira osnovno načelo rada neprofitnih organizacija čija je neprofitnost vezana uz raspodjelu, a ne stjecanje dobiti/viška prihoda. Za razliku od profitnih organizacija koje dobit raspoređuju svojim članovima, osnivačima ili trećim osobama, višak prihoda u neprofitnim organizacijama koristi se isključivo za obavljanje i unapređenje djelatnosti organizacije i u svrhu ostvarenja ciljeva propisanih Statutom.
K tome, ovaj Nacrt prijedloga Zakona dovodi u pitanje dugoročnu samoodrživost organizacija civilnog društva jer unazađuje dosadašnje uspjehe u zahtjevnom i složenom procesu razvoja samofinanciranja neprofitnih organizacija i neprofitnog socijalnog/društvenog poduzetništva.
S obzirom na sve rečeno, donosi li ovaj Zakon napredovanje ili nazadovanje u odnosu na Uredbu o računovodstvu neprofitnih organizacija?
Novak: Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija sigurno je napredak u odnosu na Uredbu o računovodstvu neprofitnih organizacija jer je prije svega veliki dio posvećen cijelokupnom financijskom poslovanju organizacije koje se mora temeljiti na načelu dobrog financijskog upravljanja i kontrola te načelu javnosti i transparentnosti što podržavamo.
No, s druge strane ostala su otvorena pitanja od velike važnosti za neprofitne organizacije, a nisu ponuđena odgovarajuća rješenja. Ono što je definitivno nazadovanje u odnosu na Uredbu jest stavljanje u povoljniji položaj vjerskih zajednica čime se dovodi u pitanje jednakopravnost neprofitnih organizacija.
