Premalo vremena, previše tema, pri čemu je tek jednoj od njih posvećena dužna pažnja, a i to uglavnom zato jer se ovih dana širi «referendumska histerija». Čak je i priča oko «lex Perković» ostala po strani, vjerojatno zato jer nitko od HDZ-ovaca, u skladu s prošlotjednim potezom, nije nazočio tematskoj sjednici saborskog Odbora za Ustav na kojoj su dan uoči isteka prekratke javne rasprave, a na što je upozorio čak i Ustavni sud, sa zastupnicima raspravljali i predstavnici sindikata i udruga te stručnjaci.
Šest dana za javnu raspravu, uključujući i vikend, nikako ne može biti dovoljno vremena za kvalitetnu razmjenu mišljenja te iznalaženje najkvalitetnijih rješenja o temeljnom dokumentu države i za tu konstataciju nije čak potrebno biti niti sudac Ustavnog suda. Doduše, isti se tijekom sjednice oglasio na tu, ali i samo na tu temu, odaslavši u javnost Izvješće o javnoj raspravi u postupku promjene Ustava, kojim nije uspio impresionirati saborske zastupnike, bilo vladajuće, bilo onaj dio oporbe koji je sudjelovao na sjednici.
«Ustavni sud se poziva na dobru praksu, ali uz tu dobru praksu bi i oni bi mogli biti ekspeditivniji», upozorio je Dragutin Lesar, šef hrvatskih laburista i podsjetio da Ustav nigdje ne propisuje rokove, ali postoji bonton: «U skladu s demokratskim standardima imam ih pravo prozvati da predmete, podneske za ocjenu ustavnosti koje imaju, ne drže u ladicama šest godina nego da ih rješavaju u demokratskim rokovima od šest do 12 mjeseci čime bi oni također jako pridonijeli jačanju ustavnog poretka i pravne sigurnosti».
Zaboravljivost i bonton ili - kako Ustavni sud prepoznaje znakove vremena
Možda su, kako se i pokazalo prije koji tjedan, «zaboravili» da imaju neke predmete. A da su neke riješili, u primjerenom roku i po bontonu, danas bismo bili u znatno čišćoj situaciji, ukazao je Lesar aludirajući na probleme u pamćenju s kojima se oko referenduma o braku susreo Ustavni sud. Pod dojmom referenduma, kako onoga o braku koji slijedi u nedjelju, tako i onoga koji još visi u zraku – o ćirilici, zapravo je i protekla cijela rasprava na tematskoj sjednici, koju su sindikati, udurge i stručnjaci iskoristili da bi po tko zna koji put upozorili na nedorečenosti oko pravnog okvira za referendum, nadajući se da se vladajući ovaj put nisu sjedili na ušima.
No, oni su barem sjedili jer dobar dio publike i prvenstveno novinara jedva su našli mjesto kako bi mogli u normalnim uvjetima popratiti sjednicu Odbora za Ustav, koji se kao organizator iz nekog nepoznatog razloga našao u stanju gotovo pa obnevidjelosti oko interesa javnosti za ovu javnu raspravu. Osim ako nisu mislili da su kvote ispunjene obrascima na internetskim stranicama Sabora.
Osim Ustavnog suda, i ostali vanjski sudionici redom su isticali kako je šest dana javne rasprave na internetu prekratak rok, a Berto Šalaj iz Vijeća GONG-a istaknuo je: «Dva su problema s prekratkim rokom, jedan jer javnost percepira da se radi o nekoj političkoj trgovini, da se ganjaju neki rokovi, a drugi, po mom sudu još veći, što ovi kratki rokovi mogu dovesti do toga da usvojimo neka nedovoljno dobra rješenja ili loša rješenja vezano uz naš Ustav. Nije jasno zašto se mora do 15. prosinca usvojiti Ustav, nije to objašnjeno javnosti i mislim da je sasvim logično, a čini mi se da za to postoji i volja kod nekih zastupnika, da se taj rok produži. Naime, iako se može shvatiti da dio političke klase želi na ovaj način odgovoriti na određene izazove, troškovi toga mogli bi biti puno veći. Uostalom, inicijativa za referendum o ćirilici je već započela pa ima logike da se odgodi proces i otkloni sumnja da se zbog sitnih dnevno-političkih interesa mijenja Ustav».
Reda u šumi mora biti!
HDSSB-ov saborski zastupnik Josip Salapić, međutim, kao i još neki, smatra da se o ustavnim promjenama govori još od ljeta i da su svi imali vremena oglasiti se o njima, ali ipak ne vidi prepreku da rasprava potraje: «Ako treba jos sedam dana, 15 dana ili mjesec, neka se raspravlja. Bit ovih ustavnih promjena je da konačno donesemo red u šumu kada su u pitanju mnogi propisi, pogotovo referendum. Ne možemo dozvoliti da netko radi što hoće, da mijenja Ustav kako hoće, da raspravlja o referendumu kako hoće.»
Upravo je referendum, kako već rekosmo, i bio glavna zvijezda sjednice, između ostaloga i zato jer je dio iz nacrta prijedloga ustavnih promjena prema kojemu bi kao uvjet za valjanost referenduma trebao biti odaziv od najmanje 40 posto, gotovo svima osim vladajućima neprihvatljiv i smatraju da bi trebalo propisati da je referendum valjan ako se za njega odluči određeni postotak ukupnog broja birača.
Na tom je kolosijeku i prijedlog laburista, koji odlukom većine članova radne skupine za izradu nacrta ustavnih promjena nije ušao u nacrt, a prema njemu bi Ustav na referendumu mogao biti promijenjen ako to podrži više od 50 posto ukupno upisanih birača, organski zakon podrškom više od 35 posto birača, a obični zakoni podrškom 25 posto birača. «Ako uzmemo kvorum izlaznosti od 40 posto, to pokazuje želju za eliminiranjem uspješnosti provođenja referenduma jer na referendum uglavnom izlaze samo oni koji su za», podsjetio je Teodor Celakoski iz Prava na grad upozorivši vlast da ne drži figu u džepu i da ne bude novih personifikacija Levijatana.
I fratri potpise skupljaju ...
Umjesto straha i nepovjerenja, vlast treba prema građanima imati povjerenje, a u suprotnom nezadovoljstvo može fermentirati u vaninstitucionalne oblike, upozorila je Danijela Dolenec s Fakulteta političkih znanosti, koja je sudionike upoznala detaljnije s primjerom Švicarske, a o čemu je već ranije detaljnije pisala i što možete pročitati ovdje. «Vlast sigurna u sebe, ne boji se svojih građana, ali zadaća odgovorne vlasti jest štititi manjine na svakom mjestu i u svakom pogledu», naglasila je Ana Miličević Pezelj iz SSSH-a.
Nadalje, izuzetno je važno da zajedno s promjenama Ustava idu i promjene Ustavnog zakona o Ustavnom sudu te Zakona o referendumu, a na to je upozorila i Marina Škrabalo ispred Platforme 112, predlažući rok od tri umjesto šest mjeseci te naglasila da težište treba biti na uključivanju građana. Naime, Ustavni sud bi se trebao očitovati o dopuštenosti pitanja, a predloženo smanjenje kvote od 200.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma malo će značiti ako se Zakonom o referendumu naknadno propiše da se potpisi mogu prikupljati jedino u uredima državne uprave, upozorili su sudionici rasprave, ponajprije sindikati i udruge čije prijedloge detaljnije možete pročitati ovdje.
«Treba naći način kojim se nikome ne nanosi šteta, ali sada imate fratra koji ima stol i prije ili poslije mise prikuplja potpise. Potrebna je neka kvalitetna mjera», kazao je SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac, koji se osvrnuo i na stav Ustavnog suda oko referenduma o braku, u kojemu se nalazi «niz nekonzistentnosti», uključujući pozivanje na tradiciju pri čemu je upitno kako bi onda ikada došlo do bilo kakvog progresa, a tu je i štićenje Ustava od konstitucionalizacije premda su upravo to odobrili pa se «postavlja pitanje oko toga da Ustavni sud ne štiti Ustav, niti ustavnost, nego sebe».
Hitno, hitno, hitnije, ispod bora dar - ustavne promjene!
Na kraju gotovo trosatne tematske sjednice i popratnim izjavama predsjednik Odbora za Ustav
No, može li Ustavni sud poništiti promjene s obzirom na ovu packu koju je (opet) poslao Saboru, zasad su mišljenja podijeljena, naime, dok neki ustavnopravni stručnjaci smatraju da su moguće i takve posljedice, profesor ustavnog prava Đorđe Gardašević sa zagrebačkog Pravnog fakulteta iz GONG-a smatra da je tepko to sada reći, naime, «Ustavni sud sada gradi svoju praksu koju do sada nije imao, do sada Ustavni sud nikada nije kontrolirao ustavotvorca, nikada nije dovodio u pitanje ono što Sabor ugrađuje u Ustav svojom odlukom. Ustavni sud ima kontrolne ovlasti, ali hoće li on to u zbilji ukidati u budućnosti ove promjene, vidjet ćemo».
