Udruge Kontra i Iskorak u siječnju 2012. godine podnijele su Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona i to upravo članka 5. koji definira brak kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene. Stoga upozoravaju da ne samo da se Ustavni sud do sada nije očitovao po tom pitanju, već sada uoči raspisivanja referenduma na tu temu navodi neistinito da takav zahtjev nikada nije predan.
Ustavni sud, koji je donio odluku da neće spriječiti raspisivanje referenduma, u svojem je priopćenju, između ostalog, ustvrdio i da: «Ustavni sud nikada nije primio nijedan zahtjev ili prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom zakonskih odredaba koje uređuju brak kao zakonom uređenu životnu zajednica žene i muškarca» te da: «Ustavni sud nikada nije primio nijedan zahtjev ili prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o istospolnim zajednicama.»
Na to su reagirale udruge Kontra, Rišpet i Ženska mreža Hrvatske upozorivši da je "u kontekstu važnosti institucije Ustavnog suda krajnje zabrinjavajuće što je citirana izjava Ustavnog suda u potpunosti neistinita. Naime, udruge Kontra i Iskorak u siječnju 2012. godine podnijele su Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona i to upravo članka 5. koji definira brak kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene. Ne samo da se Ustavni sud do sada nije očitovao po tom pitanju, već sada uoči raspisivanja referenduma na tu temu, navodi neistinito da takav zahtjev nikada nije predan".
Postupak za ocjenu suglasnosti Obiteljskog zakona i svih kasnijih Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona, odnosno Zakona o izmjenama Obiteljskog zakona s Ustavom, podnositelj predlaže pokrenuti jer gore navedene odredbe navedenih zakona nisu u suglasnosti s odredbama članaka 3. članka 5. stavka 1., članka 14., članka 16., članka 35., članka 62. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i korespondirajućih članaka Konvencije s pripadajućim Protokolima, i to iz sljedećih razloga:
Prema trenutnom uređenju, Obiteljskim zakonom i svim kasnijim Zakonima o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona, odnosno Zakona o izmjenama Obiteljskog zakona (u nastavku: Osporene odredbe), uređuje se brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom. Zakon u čl. 5. definira brak kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene. Prema Osporenim odredbama za koje se traži ocjena ustavnosti ispada da postojeća definicija braka daje težište na pravu zajednice (muškarca i žene), a ne pravu pojedinca. Pravo na brak iz kojeg proizlaze brojna druga prava i obveze, na taj način je determinirano seksualnom orijentacijom njegovih učesnika i dostupno samo osobama heteroseksualne orijentacije što daje diskriminativno obilježje takvom zakonskom uređenju.
Citat je to odlomka iz zahtjeva predanog Ustavnom sudu u siječnju 2012., a o čemu su izvještavali i mediji pa je u najmanju ruku neobično kako je taj detalj (ne)namjerno promaknuo ustavnim sucima ... ili je zapelo negdje u ladicama, ili na urudžbenom odjelu?
Građani prisilno drugog reda ne zanimaju Sabor, ni Ustavni sud
U međuvremenu, s obzirom da stručnjaci s kojima smo razgovarali ne smatraju da bi taj dio promijenio priču, Kontra, Rišpet i Ženska mreža Hrvatske poručuju da je Ustavni sud, koji treba biti čuvar Ustava i ustavnih vrednota, ovakvom odlukom "propustio zaštititi ustavne vrednote ravnopravnosti građana i poštovanja ljudskih prava. Državne institucije - Hrvatski sabor i Ustavni sud, sakrivajući se iza procedura, odbile su očitovati se o sadržaju referendumskog pitanja pa su na taj način javnosti poslali poruku neodlučnosti i pravne nedosljednosti i nezauzimanja za vladavinu prava koja treba postojati u odnosu na sve građane ove zemlje, neovisno o njihovoj spolnoj orjentaciji".
"LGBT osobe već sada su u Hrvatskoj jedna obespravljena društvena skupina, već sada su tretirani kao građani drugog reda. Naše obitelji se ne nazivaju obiteljima. Mi nemamo pravo sklapanja braka. Zbog toga ne uživamo prava i obveze iz obiteljskog zakonodavstva koje uživaju naši heteroseksualni sugrađani. Ukoliko se nama najbližoj osobi nešto dogodi, nećemo ju moći posjetiti u bolnici na odjelu intenzivne njege ili donositi odluke u hitnim medicinskim slučajevima. Nemamo pravo međusobnog nasljeđivanja ni pravo na obiteljsku mirovinu po partneru. To su samo neki od primjera diskriminacije s kojom se već susrećemo u svakodnevnom životu", upozoravaju te zaključuju:
"Snaga jedne države razaznaje se upravo u njezinom pravičnom odnosu prema svojim manjinama. Pozivamo stoga sve građane i građanke da izađu na referendum i glasaju «PROTIV». Da učine ono što državne institucije nisu; stanu u obranu ljudskih prava manjine".
