Otvorena vlast znači odgovornost, no hrvatski građani premda im Ustav jamči pravo na pristup informacijama češće svjedoče upravo suprotnoj praksi. Iako napredak na ovom polju postoji, Hrvatsku doista čeka još mnogo posla, ali i prilika da upravo ona postane predvodnica u transparentnosti jer takve su transformacije moguće, a u njih vjeruje i prva hrvatska Povjerenica za informiranje Anamarija Musa, s kojom smo razgovorali nakon što je konačno prošloga petka izabrana u Saboru.
Postali ste prva povjerenica za informiranje u Hrvatskoj u kojoj vlada okoštala institucionalna kultura tajnosti i zazor vlasti od otvorenosti, kako na državnoj, tako, pa još i više na lokalnoj razini, a obim posla još je širi s obzirom na Europsku uniju. Očekivanja su velika, ali i Vi imate veliku priliku utabati put dobroj praksi, ojačati ustavno pravo javnosti da zna te educirati građane i tijela javne vlasti. Jeste li svjesni svih izazova koji Vas čekaju i bojite li se opstrukcije i pritisaka politike i/li drugih centara moći? Naime, prilikom razgovora sa članovima saborskih Odbora za Ustav i medije izjavili ste da biste u slučaju da se nađete pod velikim pritiscima, otišli i zahvalili se na poziciji. Što to znači - poraz bez bitke ili odlazak ali uz, uvjetno rečeno, prasak?
Musa: Istina je da je pravo na pristup informacijama u Hrvatskoj bilo u određenoj mjeri zanemareno u smislu nerazumijevanja njegove središnje uloge u političkom procesu, odgovornosti javne vlasti svih razina te adekvatnom tretiranju građana, civilnog društva i privatnog sektora u procesu oblikovanja javnih politika i političkog odlučivanja općenito. Što je još važnije, na individualnoj razini, onoj ostvarenja prava građana, prezentiranje informacija na jednostavan, temeljit i pristupačan način nije bila široko usvojena praksa.
Još od 2003. godine kada je donesen prvi Zakon o pravu na pristup informacijama tretirano je kao nužno zlo, a pomaci su vidljivi tek u posljednjih nekoliko godina, otkako je postalo Ustavom zajamčeno pravo, a usvojene su i određene promjene u proceduri donošenja odluka, kako političkih i policy odluka, tako i upravnog postupka. Ono što je cijelo vrijeme nedostajalo bilo je tretiranje pristupa informacijama od javnog značaja kao temelja za funkcioniranje i vlasti i društva. Otpora će sigurno biti, ali ZPPI ipak daje određene instrumente da bi se oni minimalizirali, poraz nije opcija.
«Najkompetitivnije, najnaprednije, najbogatije države imaju najotvorenija administracije. Prije svega nordijske države i s time nitko normalan problema nema" - tako je zborio premijer Zoran Milanović na sjednici Vlade prilikom slanja novoga Zakona o pravu na pristup informacijama u Sabor. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije upravo Milanović ima problema s otvorenošću i izbjegava javnosti jasno odgovoriti o čemu je prilikom, kako u Vladi tvrde – «slučajnog susreta pri odlasku na wc u restoranu Tač neplanirano razgovarao» s medijskim moćnikom Ninoslavom Pavićem, između ostalog, osnivačem i suvlasnikom tvrtke EPH u predstečajnoj nagodbi u kojoj se traži da se država odrekne 40 posto potraživanja. S obzirom na prijašnja iskustva koja imaju građani Hrvatske i osnovan javni interes, imaju li premijer i Vlada ignorirati to pravo i tajiti javnosti o čemu je razgovarao s Pavićem, odnosno nije li ova Vlada, koja sebe smatra šampionom transparentnosti i otvorenosti, trebala sama, ako nigdje drugdje, a ono preko društvenih mreža koje tako rado propagira, proaktivno objaviti da se Milanović sastao s Pavićem te objasniti povod, razlog i zaključak toga sastanka?
Musa: Nisam u mogućnosti iz ove pozicije komentirati slučajeve koji su još u postupku, pred Agencijom ili Visokim upravnim sudom. Međutim, očekujem se da će nova institucija u dogledno vrijeme uspostaviti smjernice i dobru praksu koja će dati orijentir tijelima javne vlasti kako postupiti u pogledu informiranja javnosti u ovakvim i sličnim situacijama.
Vlada je propustila još jednu iznimno važnu priliku pokazati svoju otvorenost i transparentnost te odgovornost prema građanima jer nije sama, nego tek na zahtjev sindikata i organizacija civilnoga društva objavila Studiju monetizacije autocesta. S druge strane, primjerice u Kolumbiji postoji obaveza još od 18. stoljeća, koja je u međuvremenu nadograđivana, da investitor mora platiti objavu ugovora s Vladom kako bi bio isplaćen za svoj posao, a Vladine agencije su od 2007. godine dužne objaviti sve vezano uz studije, natječaje i tendere za ugovore po njihovu izvršenju. Ne bi li tako važna odluka kao što je davanje autocesta u koncesiju trebala biti primjer da je Vlada odgovorna jer poštuje principe dobre vladavine?
Musa: U nekim zemljama praksa u pogledu informiranja javnosti i otvorenosti prema građanima i privatnom sektoru razvijenija je nego u drugima, a razlog tome je niz povijesnih okolnosti, a u novije vrijeme i politički kontekst. Velika Britanija je od tradicije zatvorenosti postala predvodnik u transparentnosti, dakle, mogućnost za transformaciju postoji. Smatram da su i u Hrvatskoj danas, nakon dugogodišnjeg opiranja, stvoreni preduvjeti da se i javnost i, primarno, javna vlast suoči s novim okolnostima i prihvati novu paradigmu javne vlasti i javne uprave, a to je služenje građanima.
Obje strane trebaju inzistirati na tome, a vjerujem da će nova institucija pomoći u promoviranju i educiranju dužnosnika i službenika, ali i građana o ključnoj ulozi načela javnosti u radu u javnom interesu. Kultura transparentnosti jednostavno treba postati nešto što ćemo svi uzimati kao normalnu situaciju. Hrvatska se ionako nalazi na prekretnici u smislu nužnosti stvaranja nove slike o sebi, novog imidža, nadam se da će transparentnost i otvorenost biti potporni stupovi novog društva.
Što očekujete od Sabora s obzirom na to da on odlučuje o novcu koji je jedna od ključnih stvari da bi Ured Povjerenika mogao obavljati svoj posao, a što očekujete od građana? I to imajući u vidu ono što je nedavno kazao profesor Robert Podolnjak: «Nije pitanje samo što će Povjerenik učiniti za nas, nego što ćemo i mi učiniti za njega. Nemojmo očekivati da će ta osoba učiniti sve za nas, nego je i na nama samima. da tražimo slučajeve i putem njih dobro formuliramo što je javni interes».
Musa: Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo koje je i odlučilo o obavezama i zadacima koje treba ostvariti kako bi se pravo na pristup informacijama ostvarivalo, kao i o tome kojim će se instrumentom to postići, u poziciji je i da odlučuje o tome hoće li i u stvarnosti podržati što je zacrtalo. Iako je financijska situacija teška, nadam se da će Sabor biti dosljedan i osigurati materijalne resurse za to. Poštivanje bilo kojeg prava ovisi o kvaliteti institucije, koja se legitimira svojom neovisnošću, stručnošću i kvalitetnim odlukama kojima se postiže svrha.
Sadašnji Odjel u okviru AZOP-a koji bi trebao postati stručna služba neće moći s postojećim kapacitetima obavljati proširene funkcije koje predviđa ZPPI. I u samoj državnoj upravi zasigurno postoje ljudi koji bi mogli pomoći izgradnji institucije, tako da uštede nisu isprika za nedjelovanje. Uostalom, Povjerenik(ca) je dužna Saboru podnijeti račun, koji ima i ulaznu i izlaznu komponentu.
S obzirom na očekivanu proaktivnost Povjerenika u traženju kvalitetnih rješenja za rupe oko prava na pristup informacijama, imate li možda već kakav prijedlog kako riješiti problem poslovne tajne vezano uz još uvijek nikako dočekano usklađivanje Zakona o tajnosti podataka sa ZPPI-jem?
Musa: Vjerujem da će za to pitanje, ali i za druga sporna pitanja, uskoro biti ponuđena odgovarajuća rješenja, temeljem adekvatne analize stanja i komparativnih iskustava. Ne očekujem da će se sve riješiti preko noći, ali vjerujem da smo na dobrom putu, samo treba početi ostvarivati zacrtano.
