Zar su važne samo vreće novca? Ili kako je to kad građani nisu šeici

18. listopada 2013.

Da hrvatskoj političkoj eliti, bila ona na vlasti ili „samo“ grijala saborske klupe u oporbi, ništa drugo do li vreća punih novca neovisno o njegovom podrijetlu nije važno, bit će nedvosmisleno jasno ako Sabor usvoji Konačni prijedlog zakona o strateškim investicijskim projektima koji se nalazi pred zastupnicima u drugom čitanju.

Kome i zašto treba ovakav Zakon o strateškim investicijama, pita se javnost od početka ove godine, a protiv njega, nazivajući ga „zakonom o divljanju u prostoru“, još su jednom prosvjedovali i aktivisti Prava na grad, Zelene akcije, GONG-a i Udruženja hrvatskih arhitekata, koji su na Markovom trgu pokušali probuditi savjest saborskih zastupnika upozoravajući ih na mnogobrojne manjkavosti Zakona, koji pruža fantastičan primjer apsurdne hrvatske realnosti u kojoj su oni koji kradu, varaju i lažu dobrodošli i poželjni, a svi ostali samo „nekonstruktivni čuvari šišmiša“.  

Tko tu koga ne razumije?

Kako samo tim prosvjednicima nije jasno da je važnije u parku prirode izgraditi neki lijepi casino, kao što je to slučaj, primjerice u Mađarskoj, koja zaista može na toliko područja poslužiti kao inspiracija hrvatskim vlastima jer, kako je kazala Željka Leljak Gracin iz Zelene akcije, „kad smo tražili sličan propis u drugim zemljama kako bi se usporedila moguća praksa, otkrili smo da identičan propis, i temeljem njega izgrađen casino u parku prirode, postoji u Mađarskoj“.

No, dobro, možda hrvatske vlasti ne kane sreću Lijepoj našoj ostvariti na poker aparatima u Kopačkom ritu, ali da igraju rulet s budućnošću prostora Hrvatske i više je nego sigurno, ali ni tu opet ne treba sve gledati baš tako crno (ili crveno s obzirom da se spominje rulet u igri).  Možda se, i to ne nužno u parku prirode, na kraju izvučemo s delikatesnom trgovinom koja zapošljava pet ljudi jer i to, kaže Leljak – Gracin, može biti strateška investicija „s obzirom na paušalno i neodređeno propisane kriterije u ovom Zakonu, koji uopće nije potrebno donositi“.

Ali jest – jest ga potrebno donositi jer Hrvatskoj trebaju investicije i trebaju joj radna mjesta i tko je taj koji si može uzeti za pravo da nekome kaže da ne želi otvaranje novih radnih mjesta i rješavanje nečije životne egzistencije? – vape zapanjeno vladajući i ne razumiju ove kritičare koji samo prigovaraju „jer je tako lakše“ i ne razumiju „da se šeike ne pita za potvrde“.

Kad se male ruke slože ...

U toj crveno-plavoj kaši, da vratimo prave boje u igru, prebrisan je članak 8 koji se spominjao u prethodnoj verziji Zakona i onemogućavao da se kao strateški investitori pojave osobe kojima je izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela poput primanja i davanja mita u gospodarskom poslovanju, zlouporabe položaja i ovlasti, udruživanja za počinjenje kaznenih djela, protuzakonitog posredovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju te kaznenog djela protiv okoliša.

No, sva sreća da takvi više nisu „diskriminirani“ jer kako je podsjetio Teodor Celakoski iz Prava na grad: „Uz pomoć HDZ-a, čiji je klub zastupnika predložio ukidanje tog članka iz Konačnog prijedloga Zakona, koalicijska Vlada sa SDP-om na čelu takvu je verziju prihvatila i poslala u saborsku proceduru“.

Upravo da bi prokazali tu suradnju u pogodovanju pravomoćno osuđenim investitorima, „zanimljivu“ i jer je HDZ početkom godine na sva zvona trubio o štetnosti ovog Zakona, aktivisti Prava na grad, Zelene akcije, GONG-a i Udruženja hrvatskih arhitekata koji kontinuirano upozoravaju na sporan Zakon, ispred zgrade Sabora organizirali su performans. Došli su u crvenim i plavim majicama s napisima SDP i HDZ te su crvenom bojom prekrižili pripremljeni transparent sa sadržajem izbrisanog članka 8 prijašnje verzije Zakona dok su preko megafona iščitavali očito „poželjna kaznena djela koja iza sebe mora imati svaki pravi strateški investitor“.

Istodobno, ona, (logično ili možda ne – tko bi ga više znao), navodno predstavljaju prepreku za primjerice zapošljavanje u državnoj službi gdje građani moraju donijeti potvrde o nekažnjavanju. Ali onda opet – nisu građani šeici.

Javnost bez prava glasa - pa zna Vlada najbolje

Okrutnu šalu na stranu, aktualni prijedlog Zakona sadrži sve štetne odredbe prethodnog prijedloga, a u pojedinim segmentima ukida i one minimalne kriterije koji su trebali spriječiti zloupotrebe te stoga, kako je istaknula Nives Miošić iz GONG-a, „apeliraju na zastupnike u Saboru da ne usvoje ovaj štetni zakonski prijedlog i time sami sebi daju crveni karton i izbace se iz utakmice“. Naime, kako je upozorila: „kriteriji za proglašenje strateških projekata su nejasni i podložni interpretaciji, a o njihovom proglašenju gotovo samostalno odlučuje Vlada, bez ikakvih konzultacija s građanima, pa čak i bez konzultacija sa Saborom“.

Štoviše, nadovezao se Hrvoje Hrabak iz Udruženja hrvatskih arhitekata. „Zakon ukida obavezu izrade detaljnih i urbanističkih planova uređenja za strateške projekte i tako smanjuje kontrolu gradnje u najosjetljivijim krajolicima Hrvatske te praktički dokida sudjelovanje javnosti u realizaciji projekata“. Također, za ishođenje potrebnih dozvola i mišljenja propisan je iznimno kratak rok od 15 dana čime se šalje poruka kako su svi postojeći upravni postupci suvišni, a briga o stručnoj utemeljenosti odluka nebitna. Drgim riječima, kaže Harabak: „Ovakav je Zakon neproduktivan i odbit će ozbiljne investitore te imati jako velike posljedice po prostor i svaka njegova primjena vodi sasvim sigurno u veliku štetu“.

„Ovo je Zakon o divljanju kapitala u prostoru i ovime ukazujemo upravo na one koji će divljati u prostoru jer će jedino takvi kao investitori iz Hrvatske ili izvan nje ovdje biti dobrodošli i poželjni. Jer jedino takvi i žele investirati tako da se isključuje lokalnu upravu i utjecaj predstavničkih tijela na bilo koji način“, dodao je Celakoski te zaključio:

„Ovaj je Zakon suprotan svemu onome što se čuje s različitih strana vlasti i nekih drugih političkih stranaka da je riječ o skraćivanju procesa provedbe strateških investicijskih projekata. Ne, riječ je o zaobilaženju i preskakanju ključnih razina donošenja odluke što je i u skladu s ključnim odrednicama koje u svojem općeprisutnom djelovanju prakticira ova „socijaldemokratska“ Vlada, a to su: deregulacija, liberalizacija i privatizacija“.

chevron-right