Utiranje puta drugoj privatizacijskoj pljački, suspenzija ustavnopravnog poretka, poticanje korupcije – tim je kvalifikacijama koalicija organizacija civilnoga društva (GONG, Zelena akcija, Transparency International Hrvatska, Pravo na grad i Udruženje hrvatskih arhitekata) opisala Vladin prvi nacrt Prijedloga Zakona o strateškim investicijama koji se pojavio početkom godine i zgrozio opću javnost.
Šokovi, međutim, nikako da prestanu, a najnoviji se odnosi na mogućnost prema kojoj Vlada očito ne vidi ništa sporno u tome da, zahvaljujući "izbrisanom" dijelu članka 8. kao strateške investitore podržava osobe koje imaju pravomoćnu presudu za kazneno djelo iz područja gospodarskog kriminala. Apsolutno je nejasna i Vladina logika s obzirom da kao strateške investitore vidi i javne tvrtke – gubitaše dok istovremeno taj argument koristi kao razlog njihova izmicanja iz državnoga vlasništva i privatizaciju.
Sudeći i ne samo prema tome dijelu Prijedloga Zakona, Vlada je dala za pravo kritičarima koji su već početkom godine upozoravali da je nemoguće popraviti nepopravljivo i tako dodatno pokopala povjerenje građana koje ionako strelovito gubi iz dana u dan pokazujući da nije u stanju upravljati državom poštujući interes njezinih stanovnika.
Premda je Vlada jednu stvar ispravno detektirala, iako je riječ o prastarom problemu, a to je da strukturalni uzrok manjka investicija u Hrvatskoj sustav javne uprave, ona je umjesto da pristupi njezinoj reformi i eliminaciji svih onih propisa i odredbi koji dovode do zagušenja investitora administrativnim opterećenjima, odabrala lagodniji, no po građane i budućnost Hrvatske poguban prečac.
Odgovornost i budućnost je u rukama saborskih zastupnika
Naime, postojeći Prijedlog Zakona o strateškim investicijskim projektima koji se pred zastupnicima nalazi u drugom čitanju (iako ga je Vlada početkom godine željela na brzinu progurati u hitnoj proceduri), i dalje predstavlja koncept koji nekolicini odabranih omogućuje izbjegavanje svih postojećih procedura dok ostalima i dalje ostavlja borbu s uskim grlima u sustavu administracije. Drugim riječima, Vlada je priznala da javna uprava ne može obavljati svoj posao pa je da bi popravila „debilan imidž“, iz očaja i beznađa ponudila novog fantomskog mačka u vreći.
Upozoravale su na to organizacije civilnoga društva, zabrinut je bio čak i Europski parlament, a glas protiv oštro su dizale i Katolička crkva te oporba, pri čemu je zanimljivo da je jedan od najspornijih članaka, a to je upravo onaj koji omogućava "investitore – kriminalce", u Zakonu ipak naposljetku završio zahvaljujući HDZ-u, upozoravaju civilnjaci, što su u Vladi predvođenoj investicijsko-gospodarskim SDP-HNS dvojcem oduševljeno prihvatili uz pokušaj čuvenog objašnjenja: "Nećemo valjda šeike pitati za potvrde o nekažnjavanju".
U slučaju bližeg terena i dugodišnjeg iskustva, a posebice kada je riječ o domaćim gospodarskim maherima, to ne bi trebao biti problem. No, umjesto toga, ako ili kad ruke saborskih zastupnika završe u zraku, Hrvatska će dobiti drugi Zakon o golfu. Je li to ta revolucionarnost o kojoj je ljetos govorio ministar Grčić kad je entuzijastično kazao da je to „revolucionaran Zakon koji će iz temelja promijeniti okruženje za strateški vrijedne investicijske projekte"? I je li pritom zaboravio na onu staru da „revolucija jede svoju djecu“?
