Duhana ni za lijek, a sve se mora znati ... ili možda i ne? Možda ova naizgled smušena igra riječi ne znači ništa, a možda bi mogla biti tobože šaljiva šifra za opis događaja u institucijama Europske unije, na čiji rad svake godine stižu tisuće i tisuće pritužbi, pri čemu se velik broj njih odnosi na netransparentnost njihova rada, posebice u donošenju odluka, a o čemu se dosta moglo čuti dan uoči Međunarodnog dana prava na pristup informacijama na seminaru u organizaciji europskog ombudsmana u Bruxellessu.
Premda je transparentnost visoko na agendi EU zahvaljujući promjenama Lisabonskog ugovora te Europskoj povelji o temeljnim pravima, koji dodatno osnažuju pravo na pristup informacijama na razini EU institucija, posla na ovom polju ima još mnogo unatoč brojnim pozitivnim pomacima.
Primjerice, 2008. godine čak 36 posto svih pritužbi na rad EU administracije odnosilo se na netransparentnost njihova rada dok je prošle godine taj broj ipak bio smanjen, i to na 21 posto. No, situacija je jasna: EU institucije trebaju djelovati proaktivno i objavljivati dokumente od interesa za javnost.
Ima li lijeka netransparentnosti?
Kao primjer dobre prakse navodi se slučaj
Velike farmaceutske kompanije odlučile su pokrenuti postupke protiv
S druge strane, među netransparentnim tijelima neslavno se ističe Europska centralna banka pa je tako nemoguće doznati što ECB radi po pitanju stabiliziranja europskog financijskog sustava zbog čega je identificirana kao “crna točka” uslijed trenutnih statistika ASK the EU (projekta Access Info Europe ) prema kojima EU institucije odgovaraju na oko 75 posto zahtjeva (potpuno, djelomično ili institucije nemaju informacije) dok ih je 17 posto odbijeno, a razina pozitivnih odgovora i odbijanja uklapa se u neki europski prosjek, o čemu je govorila Helen Darbishire, izvršna direktorica Access Info Europe, čiji intervju za gong.hr možete pročitati OVDJE.
Transparentnost motivira građane
Bezuvjetna transparentnost, naravno, ne postoji, no ravnoteža je ključ za izgradnju povjerenja građana u EU institucije. Stoga je i upućen apel državama članicama kako bi svaki konsenzus trebao osigurati više prava građanima za pristup EU dokumentima jer - ako će građani osjećati da su institucije transparentne, bit će i motivirani više sudjelovati u donošenju odluka.
U tom je smjeru govorio i Doru Frantescu, iz nevladine organizacije VoteWatch, koji se u svojem izlaganju fokusirao na EU parlament istaknuvši važnost transparentosti u institucijama u smislu da jača veza između javnosti i institucija jača njihov legitimitet što je preduvjet za konsolidiranje EU. VoteWatch kontiunirano nadgleda aktivnosti parlamenta, pojedine aktivnosti zastupnika i njihovu prisutnost, kao i njihovo glasanje.
Tehnologija kao pomoć (raz)otkrivanja, registrom protiv lobističkog skrivanja
VoteWatch je prošloga tjedna pokrenuo i kampanju MyVote2014 za mlade birače, a u međuvremenu na stranicama Europskog parlamenta javno su dostupni podaci o svim aktivnostima zastupnika (pitanjima, govorima, izvještajima …), sastancima putem videostreama, liste prisutnih na plenarnoj i sjednicama odbora, svakom glasanju o legislativi pojedinačno po zastupniku.
Neki od daljnjih izazova su da ubuduće budu dostupni i pojedinačni podaci o glasanju na razini odbora što je bitno jer se na odborima odlučuje o važnim pitanjima, kao i podaci o pojedinačnom glasanju o izvještajima.
Pritom valja naglasiti da iako tehnologija pomaže transparentnosti jer su informacije u realnom vremenu dostupne javnosti, a troškovi za objavu smanjeni, potrebna je politička volja za objavom. Naime, EU parlament je doživio promjenu u načinu razmišljanja, i zbog pritisaka javnosti i zbog kampanje, te se zalaže za više transparentnosti.
Transparentno zagovaranje "lobiranja" za transparentnost
Posebno poglavlje u nastavku priče zauzima rasprava o transparentnosti lobiranja o čemu je govorio Paul de Clerck iz koalicije raznolikih organizacija okupljenih u ALTER-EU , pa je podsjetio da je rasprava o transparentnosti lobiranja započela 2005., a prije dvije godine je i uspostavljen dobrovoljan registar lobista zajednički za EU parlament i EU komisiju.
Iako broj registracija polako raste, trenutno ih ima oko 6.000, brojni su nedostaci registra: ključne lobističke grupe su izostavljene (npr. odvjetničko-lobističke firme), a dobrovoljnost znači da nitko ne može provjeriti vjerodostojnost brojki. Podaci u registru su nepotpuni i nevjerodostojni, naime, neke grupe su prijavile značajno manje iznose troškova lobiranja od onih koji su kasnije otkriveni. I dok EU parlament podržava obavezni registar, što je učinio usvojim rezolucijama 2008. i 2011., EU komisija se protivi, tvrdeći da nema pravne osnove, ali provodi 2013. reviziju registra i pravila.
Prigodan darak paketa duhana za zastupnike
Istovremeno, ALTER-EU javno poziva Parlament i Komisiju da uspostave obavezni registar, koji zagovara, upozoravajući da pravna osnova postoji u Lisabonskom ugovoru te predlažu poticajne mjere za registriranje i onemogućavanje službenih sastanaka s predstavnicima Komisije i Parlamenta onima koji nisu registrirani.
Naime, savjetodavne grupe Komisije, kojih ima nekoliko stotina, uključuju vanjske suradnike, a velik broj grupa uključuje dominantno korporativne grupe dok ostale zainteresirane strane nisu bile uvijek uključene. Ključni problemi su manjak transparentnosti o članovima grupa i dokumentima koje proizvode, nejasan način odabira članova jer nema otvorenog i javnog poziva, a sve se svodi na to da prolaz dobivaju velike kompanije i utječu na odluke Komisije.
Komisija je priznala problem balansiranja članstva i transparentnosti, naime, prije dvije godine EU Ombudsmanu je stigla i službena prijava te je počela istraga o radu savjetodavnih grupa i sada se čeka izvještaj, a u međuvremenu je osnovana radna skupina Komisije i Parlamenta kako bi se pronašlo najbolje rješenje. Da je situacija nesnosna, dovoljno govori i činjenica da u EU parlamentu traje veliko lobiranje duhanske industrije zbog direktive koja se mijenja pa tako više od 100 duhanskih lobista zastupnicima (ne)transparentno nudi pakete duhana što zasigurno nameće značajan broj upitnika.
Gdje je Hrvatska u svemu tome?
U Hrvatskoj, pak, za to vrijeme očekuje se konačno dovršenje izbora Povjerenika za informacije pa valjda sljedeći Međunarodni dan prava na pristup informacijama neće proći bez njega, a dotad Vanja Škorić, pravna savjetnica GONG-a, nakon sudjelovanja na seminaru u Bruxellesu, opetuje:
"Kada je riječ o lobiranju i transparentnosti lobiranja, Hrvatska je na samom početku, a morat će poraditi i na online pristupu podacima o radu saborskih zastupnika, no Hrvatska ima više standarde kada je u pitanju Zakon o pravu na pristup informacijama. Definitivno, to je jedan od boljih zakona i na nama je sada da ga ispravno primijenimo, uključujući i izbor kvalitetnog povjerenika za informiranje te osiguranje odgovorajućih sredstava za punu provedbu zakona. Hrvatska bi se u tom području mogla brendirati kao članica koja svojim primjerom pokazuje da se više transparetnosti isplati".
