"Bilo bi divno kad bi Hrvatska postala poznata po tome što ima dobrog snažnog Povjerenika za informacije učinkovitog u promicanju transparentnosti“, želja je Helen Darbishire s kojom se teško ne složiti, pogotovo na današnji Međunarodni dan prava na pristup informacijama.
Strastvena oko uloge civilnog društva u stvaranju promjena, Helen Darbishire je osnivačica i bivša predsjednica globalne mreže organizacija Freedom of Information Advocates Network, koje su i ustanovile Međunarodni dan prava na pristup informacijama koji se diljem svijeta obilježava od 2002. godine na datum 28. rujna. Također je i osnivačica te izvršna direktorica Access Info Europe, organizacije civilnoga društva sa sjedištem u Madridu, ustanovljene 2006. godine u cilju promoviranja prava na pristup informacijama u Europi i ostatku svijeta.
Helen već više od 20 godina radi kao ljudsko-pravaška profesionalka fokusirana na pitanja slobode izražavanja i informacija, medijskih sloboda, razvoja civilnoga društva i demokratizacije. Znajući sve to, današnji Međunarodni dan prava na pristup informacijama čini se kao izvrsna prilika za razgovor s Helen koja će u ponedjeljak 30. rujna sudjelovati na GONG-ovoj konferenciji „Povjerenik za informacije – ni na nebu ni na zemlji“.
"Proaktivna objava je sastavni dio transparentnosti koja podupire dobru vladavinu i u tom smislu je oduvijek dio prava na pristup informacijama, čak i prethodi novijem zakonskom razvoju prava na pristup informacijama... ako su stvari napravljene kako treba, rezultat će biti veći i jednakopravniji pristup informacijama čija će upotreba i ponovna upotreba koristiti društvu u cjelini“, napisali ste 2009. za publikaciju Svjetske banke „Proaktivna objava – budućnost prava na informaciju: standardi, izazovi, mogućnosti“. Gdje smo danas, četiri godine kasnije, kada govorimo o ovoj temi, kako na europskom, tako i na svjetskom planu?
Helen: Zanimljivo je da je UN-ov Odbor za ljudska prava 2011. u rezoluciji o pravu na informaciju potvrdio da "radi ostvarivanja prava na pristup informacijama, države trebaju proaktivno objavljivati informacije od javnog interesa kojima raspolažu“. Ovo potvrđuje jasan trend u smjeru proaktivne objave informacija. Pravo na pristup informacijama koje je povezano sa slobodom izražavanja ne može biti u potpunosti ostvareno bez proaktivne objave.
Svjedočimo uzbudljivim događajima u okviru pokreta „open data“ (otvorenih podataka) i novih portala kao svojevrsnih baza i prikaza otvorenih podataka, ali još mnogo toga treba učiniti kako bi se osigurala dostupnost informacija koje moramo imati da bismo mogli aktivno sudjelovati u donošenju odluka, pratiti pružanje javnih usluga i boriti se protiv korupcije.
Što je potrebno učiniti da zakoni o pravu na pristup informacijama služe kao sredstvo pritiska na vlasti kako bi bile transparentnije, pogotovo kada potreba za transparentnošću nailazi na prepreke poput privatizacije ili nacionalne sigurnosti i bi li sloboda informacija trebala biti primjenjiva i na privatne tvrtke koje posao obavljaju u javnom sektoru?
Helen: S obzirom na iznimke – nacionalna sigurnost, privatnost, poslovne tajne itd. ključno je da se iznimke primjenjuju usko i da su izbalansirane prilikom testa javnog interesa. To je sada moguće u Hrvatskoj, ali praksu treba pažljivo pratiti.
Nadalje, zakoni trebaju biti široki u opsegu i primjenjivi na sva privatna tijela koja obavljaju javne funkcije ili koriste javna sredstva (ili barem na upotrebu tih sredstava koja predstavljaju novac poreznih obveznika), a to je uključeno čak i u Konvenciju Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima.
I sada kada je pravo na pristup informacijama pravo, istražujemo što je pravo na pristup informacijama privatnih tijela što je nova granica u nadolazećim godinama.
„Povjerenici za informacije često se nađu u ulozi čistačice kojoj je ostavljen“ prljavi posao“ donošenja konačne odluke oko zahtjeva kojima se u državnoj palači nitko drugi zapravo ne želi baviti“ – rekli ste jednom prilikom, a prošloga ste tjedna sudjelovali na 8. Međunarodnoj konferenciji Povjerenika za informacije. Još jednoj bez hrvatskog Povjerenika, a razlog je „jednostavan“ – on/a nije još izabran/a. No, proces je u tijeku i uzimajući u obzir rečeno, što se može očekivati, koji će biti njegovi ili njezini najveći izazovi i kako bi se s njima trebao nositi, pogotovo sada kada je Hrvatska i dio EU?
Helen: Vidim tri glavna izazova: prvi, upravljanje obimom posla što znači da Povjereniku trebaju dovoljna sredstva i da mora biti vrlo učinkovit i učiti iz iskustva drugih Povjerenika. Drugi, novi Povjerenik treba biti hrabar i donositi odluke temeljene na zakonu te biti spreman braniti konroverzne odluke i objašnjavati ih u javnosti. Treći, Povjerenik mora raditi na promjeni kulture, promičući kulturu transparentnosti što je edukativno-promotivna uloga.
Bilo bi divno kad bi Hrvatska postala poznata po tome što ima dobrog snažnog Povjerenika učinkovitog u promicanju transparentnosti, kao što Slovenija ima takvu reputaciju.
Možete li nas podsjetiti zašto je važno osigurati transparentnost vlasništva nad medijima, pogotovo stoga jer imate prilično dobar uvid s obzirom na svježe predstavljene preporuke i istraživanje koje su u 20 zemalja (uključujući i Hrvatsku) proveli Access Info i Open Society Media Program?
Helen: Tako je, upravo smo predstavili 10 načela o transparentnosti vlasništva nad medijima („Deset za transparentnost“) u Bruxellessu koje su dobro prihvatili Europska komisija, Europski parlament, Vijeće Europe i druga ključna tijela. Esencijalno je da znamo tko posjeduje medije jer mediji filtriraju vijesti koje primamo i moramo znati tko su ljudi koji oblikuju naše vijesti. Iz tog razloga moramo znati otkud dolazi novac koji mediji imaju, primjerice, moramo imati punu transparentnost oglašavanja koje financira država. Moramo znati tko „kupuje“ usluge naših medija.
Hrvatska ima nov i dobar zakonski okvir za transparentnost vlasništva nad medijima, a sad je izazov primjeniti ga u praksi.
Ne znam znate li što je sudjelujući na TEDtalk-u u svojem govoru „Može li demokracija postojati bez povjerenja?“ kazao Ivan Krastev, koji, između ostalog, govori : „U današnje vrijeme jako je popularno vjerovanje da poriv za transparentnošću, kombinacija aktivnih građana, novih tehnologija i transparentno-prijateljskog zakonodavstva može vratiti povjerenje u politiku. ... Transparentnost ne znači vraćanje povjerenja u institucije. Transparentnost je upravljanje nepovjerenjem u politici. Podrazumijevamo da će naša društva biti zasnovana na nepovjerenju. Nepovjerenje je oduvijek bilo jako bitno za demokraciju. ... Velika je sjena tamo gdje je dosta svjetlosti“. Koje biste argumente iznijeli u raspravi s njim?
Helen: Krastev kao polazište uzima da mi koji se zauzimamo za transparentnost govorimo kako je riječ o izgradnji ili vraćanju povjerenja. Mislim da to nije točno! Većina ljudi koja zagovara pristup informacijama, čini to upravo zato jer znamo da ne možemo vjerovati vladama i da trebamo kontrolne mehanizme. Zdrava demokracija mora imati djelotvorne mehanizme koji će osigurati da dobro funkcionira. Bilo koji složeni sustav mora imati provjeru i ravnotežu, a to uključuje transparentnost.
