Dok su kandidati za funkciju povjerenika za informiranje odgovarali na pitanja saborskih zastupnika, u drugom krilu Sabora u organizaciji Agencije za zaštitu osobnih podataka održana je konferencija povodom međunarodnog Dana prava na pristup informacijama: "Građani imaju pravo znati".
Nikad veća pozornost prema pravu na pristup informacijama, zaključak je konferencije „Građani imaju pravo“ , naime, u prošloj je godini povećan broj zahtjeva za pristup informacijama, ukupno ih je bilo 53.512, a u 2010. godini 12.340, iznijela je podatke načelenica AZOP-ovog Odjela za pravo na pristup informacijama Dubravka Bevandić.
Agencija je u 2012. godine zaprimila 127 posto više predmeta nego 2011. godine, ukupno 709 predmeta. Porastao je i broj žalbi, ali vrlo mali broj od strane novinara, dok su se najviše žalile fizičke osobe, zatim udruge i trgovačka društva. Najveći broj žalbi odnosio se na zahtjeve upućene jedinicama lokalne i regionalne samouprave, ministarstvima, sudskim tijelima, udrugama i trgovačkim društvima.
Protiv Zagrebačkog holdinga, Gradina Baška Voda d.o.o.-a, Veleučilišta Nikola Tesla i Agencije za elektroničke medije AZOP je podnio optužne prijedloge zbog odbijanja pružanja informacije, a komunalno društvo Povljana d.o.o. novčano je kažnjeno sa 6.700 kuna i odgovornu osobu sa 1.700 kuna što je prva presuda tijekom 2012. godine donesena po optužnom prijedlogu AZOP-a.
Osim povjerenika za informiranje - novog nezavisnog tijela koje će imati veće ovlasti, mehanizme inspekcijskog nadzora, pristup klasificiranim dokumentima i mogućnost neposrednog kažnjavanja, neke od novosti u novom Zakonu o pristupu informacijama, na koje je podsjetila zamjenica ravnatelja Agencije Dubravka Dolenc, su test razmjernosti u slučajevima gdje tijela javne vlasti ograničavaju pristup, direktiva o ponovnom korištenju informacija, uvođenje središnjeg kataloga informacija i vrlo jasna definicija tijela javne vlasti.
Dok su se kandidati za povjerenika za informiranje istog dana predstavljali pred saborskim odborima, iskustva s takvom institucijom u susjedstvu na koferenciji je iznijela zamjenica Informacijskog povjerenika Slovenije Kristina Kotnik Šumah.
U Sloveniji se najviše vjeruje informacijskom povjereniku
"Informacijski povjerenik je institucija kojoj se u Sloveniji najviše vjeruje", istaknula je. Tijelo je to zaduženo za provođenje Zakona o pravu na pristup informacijama u susjednoj državi, a koja ima nezavisan budžet, trenutno od 1,5 milijuna eura koji potvrđuje parlament i 30 zaposlenika te nikakve korelacije s Vladom. Informacijski povjerenik ne samo da može imati uvid u sve dokumente - tajne podatke, poslovne tajne i porezne tajne već može deklasificirati informaciju koja je proglašena tajnom“.
„Izdaje obvezujuće odluke, ima inspekcijska ovlaštenja i snažna ovlaštenja u žalbenom postupku. Istaknula je da se kod naših zapadnih susjeda dogodio suprotni proces: dok je u Hrvatskoj nadležnost za pravo na pristup informacija i za zaštitu osobnih podataka pripadalo istom tijelu, a koja se tek uvođenjem povjerenika dijeli, u Sloveniji su prvo imali dva tijela, jedno nadležno za zaštitu osobnih podataka, a drugo za pristup informacijama pa su česte bile međusobne tužbe. "Za kvalitetno funkcioniranje takvog tijela potrebno je dovoljno zaposlenih, a Slovenija kao puno manja zemlja ima dostruko više zaposlenih", upozorila je Kotnik Šumah.
Šutnju administracije, dakle neodgovaranje tijela na zahtjeve za informacijom, kao veliki problem su naveli i Kotnik Šumah i član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodnog pristupa informacijama Crne Gore Aleksa Ivanović. Ivanović je istaknuo da je ZPPI u Crnoj Gori na snazi tek od prošle godine, ali je primjetio da je od 400 zaprimljenih zahtjeva za informacijom čak 340 stiglo od nevladinih organizacija.
Što priprema DIDU i gdje je test javnog interesa?
Središnji katalog informacija kao jednu od novina novog zakona predstavila je viša stručna savjetnica Digitalno informacijsko-dokumentacijskog ureda (DIDU) Tamara Horvat. Horvat je objasnila da će se sad svi službeni glasnici područnih samouprava moći pretraživati na jednom mjestu, umjesto na 476 web stranica gradova, općina i županija. U središnjem registru nalazit će se također nacrti zakona koji idu na javno savjetovanje, godišnji planovi, programi, izvještaji o radu i finacijski izvještaji tijela javne vlasti. Također je najavila da se gradi baza financijskih izvještaja sudionika na izborima u kojoj su već lokalni izbori 2013. i izbori za Europski parlament. Ukazala je na problem nepostojanja cjelovitog popisa tijela javne vlasti koji treba riješiti.
O provođenje testa razmjernosti i javnog interesa na konferenciji je govorio pomoćnik predstojnika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost Siniša Gudlin. "Većina tijela koja koriste klasificirane podatke odbija test razmjernosti ili dopušta pristup tajnim podacima bez provođenja testa i bez deklasificiranja podatka što je kažnjivo", upozorio je Gudlin te dodao da samo pojedina državna tijela imaju pravo proglašavati tajnost podataka.
"Tajnost podataka mora biti vezana uz nacionalnu sigurnost, ne mogu nacionalne koncesije biti klasificirane kao tajna", pojasnio je on. Istaknuo je da test razmjernosti provodi jedino Vlada. "Tajnost podataka nije povezana samo za obavještajno, obrambeno i policijsko područje nego većim dijelom za gospodarstvo, trgovinu i ekonomiju", objasnio je Gudlin te dodao da isključivo država ima pravo proglašavati stvari tajnima. Upozorio je da se događa da pojedina tijela poslovne ili profesionalne tajne klasificiraju, iako za to nisu uopće ovlaštena.
Gdje je novi zakon o medijima?
"Pravo na informaciju koje je garantirano Ustavom nije sistemski omogućeno. Ukoliko novinari traže informaciju koja na neki način kompromitira vlast ili ukazuje na zloupotrebu, uz sve zakonske propise do nje ne mogu doći", kazao je Toni Gabrić iz Udruge za nezavisnu kulturu te to potkrijepio s nekoliko slučajeva iz projekta Pravo novinara na pristup informacijama koji udruga provodi od 2009. godine.
U ljeto 2011. godine UNMK je tako tražila od Agencije za elektroničke medije sve koncesijske ugovore za emitiranje nacionalnih televzijskih programa. "Trebala su proći 22 mjeseca da dobijemo informaciju koja bi trebala biti dostupna u roku od 15, odnosno 30 dana, a to što smo informaciju dobili nije bio rezultat sistema koji omogućava pravo na informaciju, već pritiska na predsjednika Vijeća Zdenka Ljevaka za kojeg smo u Saboru tražili smjenu zbog nedavanja informacije koja mora biti javna", ispričao je Gabrić. Opisao je kako Grad Zagreb informacije o javnim natječajima koje je UNMK tražila odbija dati pozivajući se na pogrešno tumačenje Zakona o upravnom postupku. AZOP je nakon žalbe udruge upozorio Grad na to, međutim Grad je AZOP tužio Upravnom sudu gdje se predmeti trenutno nalaze.
Treći primjer koji je naveo Gabrić je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva koja je donijela Pravilnik o tajnosti dokumentacije, a ustanovljeno je da uopće nije tijelo javne vlasti koje je ovlašteno da tako klasificira svoje dokumente. Preporučio je da bi najviša tijela vlasti poput predsjednika, Sabora i Vlade trebala deklarirati političku volju za transparentnošću, a koja bi potaknula takav način rada i na nižim razinama vlasti. Također je istaknuo da se već godinu i pol dana najavljuje donošenje novog Zakona o medijima u čijem bi postupku donošenja neki mehanizmi pristupa informacijama mogli biti analogni onima Zakona o pravu na pristup informacijama.
